Ova ukrštenica je objavljena u Marbu, ima ih
više, bez bjeline. Ne znam kako, ali su se i ovdje, ničim izazvane, četiri
riječi "družile" cijelih 9 polja. No, vidljivo je i ono na šta
ja prilično polažem, a to je tema. Ovdje su to dva poznata pisca koje povezuje „Pikova
dama“, što i nije previše poznato.
Novo
Slučaj istražio blogovlasnik: Novela Пиковая
дама Aleksandra Puškina premijerno je objavljena 1834. 16 godina kasnije, a 4 decenije pre nego što je nastala čuvena, istoimena
opera Pjotra Iljiča Čajkovskog, Puškinova priča je inspirisala jednog francuskog kompozitora. Njegovo ime je Fromantal Alevi (fr. Fromental Halevy), i on je za
libreto svoje opere – prema nekim navodima – koristio prvi prevod sa ruskog na
francuski jezik, koji je načinio Prosper Merime (fr. Prosper Mérimée).* No, nema
pouzdanih podataka, tim pre što je Merimeova književna adaptacija objavljena nešto kasnije (ne zna se tačno kada).
*Uzgred, Merime je 1845. napisao pripovetku
Carmen, koja je Žoržu Bizeu (fr. Georges Bizet) 1875. poslužila kao predložak za slavnu operu.
Ja nisam ništa istraživao, nego sam prosto koristio podatak iz BIGZ-ove Popularne enciklopedije, a tekst ću navesti u cjelosti:
ОдговориИзбришиMerime Prosper (1803-70), franc. romansijer i dramski pisac, pobornik liberalne romantičarske struje. Novele: Mateo Falkone, Kolomba, Karmen, Pikova dama, Loki. Pod imenom Ijacint Maglanović publikovao Gusle (La Guzla), tobožnju zbirku ilirske poezije.
Novo