tag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post2524506011992953043..comments2024-02-22T19:36:04.634+01:00Comments on ENIGMAGIKA: Na početku beše neukrštena rečMandrakhttp://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comBlogger8125tag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-1964255496461995782014-07-25T15:48:28.614+02:002014-07-25T15:48:28.614+02:00Ako vec nema dovoljno angazmana u postojecim izdan...Ako vec nema dovoljno angazmana u postojecim izdanjima onda covjek moze traziti kombinaciju izazova i uzitka, raditi za svoju dushu i reputaciju, mozda pokushati kombinirati postojece stilove, postroziti kriterije u izboru rijechi, inovirati nesto...<br />HajroAnonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-91168175125672939372014-07-24T19:21:39.255+02:002014-07-24T19:21:39.255+02:00Nisam često viđao Bizumićeve radove, ali ono što s...Nisam često viđao Bizumićeve radove, ali ono što sam imao u rukama mi je delovalo sjajno. On u to vreme, dakle krajem prošlog veka, nije bio aktivan, pa sam kopao po starim časopisima i radovao se kad pronađem nešto sa njegovim potpisom. Zapravo, bio sam fasciniran tematskim ukrštenicama i njegove kombinacije su mi delovale teško dostižno, i može se reći da sam u jednom periodu pokušavao da sastavljam kao on.<br /><br />Međutim... kada danas pogledam ono što me nekada oduševljavalo, ostanem zatečen: jedva se može nazreti nešto vredno divljenja. Recimo, zamolio sam Iliju da mi skenira jedan rad iz "Beokviza" koji je Bizumić poslao sa Novog Zelanda (i rukom opisao), jer je u mom sećanju to izgledalo besprekorno (inače, poplava u podrumu je kriva što nisam sačuvao ni polovinu časopisa iz tog vremena). Hteo sam da napravim jedan specijalan post i predstavim Petra u punom sjajju... a kad mi je Ilija poslao stranu - shvatio sam da ta skandinavka nema veze sa onom u mojoj glavi. Ne znam da li me razumete. :)<br /><br />U svakom slučaju, po ko zna koji put ističem da sam kasnije najviše naučio od Rešada i da sam sigurno najviše napredovao pokušavajući njega da stignem. ;) Voleo bih da postoji i naredni nivo, ali ne mogu da nađem put.Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-46141068094269476812014-07-24T16:15:03.037+02:002014-07-24T16:15:03.037+02:00Zanimljivi su počeci svakog enigmate i dobro je da...Zanimljivi su počeci svakog enigmate i dobro je da se prisećamo i podsećamo se prvih naših uzora.<br />Hajro se ugledao na autore iz "Džepne križaljke" a Mladenu je pored mene, pretpostavljam, jedan od uzora bio i Petar Bizumić. Ako nije, zasigurno znam da ga je iznimno cenio kao autora. Meni su (to sam nekoliko puta isticao) uzori bili Kurpes, Železnik i Boki Petrović.<br />Uzori su važni u samim počecima kao neko na koga ćemo se ugledati ubuduće dok ne izgradimo svoj prepoznatljivi stil sastavljanja - dok ne steknemo samosvojnost.<br />Tako će jednog dana i Mladen (ako već nije!) imati buduće autore koji će isticati upravo njega kao jednog od uzora!<br />Pozdrav HH :) Za one koji ne znaju - Hajdi, Ho i Rundžić su fragmentarni pseudonimi Hajrudina Hodžića!Rešad Besničaninhttps://www.blogger.com/profile/03474686194750959127noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-8326437733005732932014-07-24T14:02:58.908+02:002014-07-24T14:02:58.908+02:00@Reško, mislim da malo preteruješ, ali hvala u ime...@Reško, mislim da malo preteruješ, ali hvala u ime jednog četrnaestogodišnjaka. :) Moguće je da bi "talenat blesnuo" i ranije, da sam bio uporniji... Prvi sastav tj. seriju sastava sam stidljivo poslao tek 2000. Ne mogu da se setim zašto sam izabrao baš "Bravo skandi", a iako je Ristić objavio sve što je dobio, nisam imao pravu povratnu informaciju tj. nisam imao pojma da li je to što radim dobro ili nije (danas misilim da je taj prvi objavljeni rad, koji ću uskoro postaviti, skaradan; ipak, u istoj seriji je bila i skandi sa Natašom Ninković, objavljena malo kasnije, koju bih i sada bez blama mogao da potpišem).<br /><br />Mislim da je trebalo da šaljem češće i agresivnije. Nažalost, bio sam potpuno obeshrabren kad sam shvatio da mi "Enigma" uopšte neće objaviti poslate radove (nisu mi ni odgovorili, pa postoji mogućnost da to nikada nije ni stiglo do redakcije, ali sam ja u svakom slučaju bio vrlo uvređen).<br /><br />Krajem 2002. sam prestao da sastavljam. Potpuno. Nisam više ni kupovao enigmatske časopise, osim "Enigme" (i to uglavnom zbog Rešada). Tada sam se, dakle, preselio u Niš i svi moji radovi su ostali kod kuće (u jednoj velikoj kutiji). Mislim da sam planirao da to zauvek napustim. Međutim, 5-6 godina kasnije sam se, valjda umoran od učenja i koječega, ipak predomislio (da ne kažem: regredirao).Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-688848039856736132014-07-24T08:29:13.261+02:002014-07-24T08:29:13.261+02:00U svakom radu covjek se u pocetku ugleda u nekog, ...U svakom radu covjek se u pocetku ugleda u nekog, analizira, podrazava… svi smo to prosli. Svima (ili bar vecini) nam je svojstven i nekakav otpor prema inovatorima, chak i kad je ocigledno rijech o napretku. Sjecam se kako smo bili razocarani kad smo,kao reakciju na HIK, dobili pismo od starijeg kolege koji nam je zamjerio “nasilni modernizam” (ili nesto tako). Iz tih nekakvih silnica, postovanja tradicije i ugledanja u starije, izazova inoviranja i samodokazivanja izasle su rezultante u kojima je, vjerujem, moguce prepoznati ono sto Mladen nazva sticajem okolnosti. Po stoti put cu naglasiti izuzetno pozitivni uticaj Cvorovih izdanja na cijelu generaciju “pedeset i neke” - imali smo srecu da dobijemo i kvalitetne uzore i ohrabrenja i priliku da objavljujemo svoje prve radove, sve u izdanjima koja su bila nova, pitka i svjeza. Dzepna je bila klasika, mjesto gdje smo uchili iz odgovora urednika i analizirajuci objavljene radove. U meni se negdje tada prelomilo u smjeru svjezine i ljepote rijechi u poredjenju sa ogromnim bjelinama (divio sam im se, ali malko manje nakon rjeshavanja) koje su vrvile medicinskim nazivima, nategnutim infinitivima, etnicima i sl. Sigurno je bilo znacajno i to da me je, kao clana izdavacke ekipe, urednika i autora vecine radova u HIK-u, strahovito zanimalo kako ce ici prodaja ciju vezanost za zanimljivost i rjeshivost nije bilo tesko dokuchiti. Poslije toga, uredjujuci i Orbis (a i sada, komentirajuci po blogovima), pokushavao sam potaknuti u autorima zelju da analiziraju radove uglednih sastavljacha, nudio svoja misljenja, uvazavao tudja… nadajuci se da ce sve to rezultirati nekakvom slobodom od bilo kakvih krutih uzora i pravila, kreativnoscu sa nekakvim stilskim obiljezijma svakog ozbiljnog autora ponaosob. Mladenova “narcisoidna ispovest” je lijep prilog razmisljanjima na ovu temu, bilo bi zanimljivo chuti i druge.<br /><br />Ovdje (u mom novom, nezeljenom zivotu) sam to Ho prije desetak godina upotrijebio kao ime (Vijetnamcima poznato) i josh se desi da me neko oslovi tako. <br /><br />Hajro<br /><br />Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-77971477076962172052014-07-24T00:20:44.008+02:002014-07-24T00:20:44.008+02:00Za razliku od Hajra, ja sam rešio ono što je tada ...Za razliku od Hajra, ja sam rešio ono što je tada četrnaestogodišnjak sastavio, verovatno za svoju dušu... Šta reći, i ovde se nazire talent koji će za nepunu deceniju bljesnuti!<br />Ne znam da li je ovaj rad publikovan (pretpostavljam da nije), ali i sama ta činjenica dovoljno govori da je i tada MM bio bolji od većine starijih kolega koji decenijama unazad, a neki i dan-danas, objavljuju dozlaboga dosadne ukrštenice...<br />Ima ovde i balansa o kojem govori Hajro, ukratko sasvim solidan sastav. Nema dosadnnih belinica 6x6, nema otrcanih izraza - ali zato rešavač ima zadovoljstvo da uživa u lepoti glumica sa slika i da odgonetanjem otkrije naslove njihovih filmova.<br />Posebno mi se sviđaju asocijativni opisi tipa:<br />- SAN ("film" za vreme spavanja)<br />- SVE I ... (svja)<br />- REKETI ("alatke" tenisera)<br />- HO (obrnuto: uzdah).<br /><br />P.S. Inače, HO je nekada bio poznati pseudonim Hajrudina Hodžića, često viđan u HIK-u!<br /> Rešad Besničaninhttps://www.blogger.com/profile/03474686194750959127noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-4580156007346629772014-07-23T20:14:47.723+02:002014-07-23T20:14:47.723+02:00U to vreme sam mnogo čitao, aktivno pratio više ob...U to vreme sam mnogo čitao, aktivno pratio više oblasti, iz hobija počeo da proučavam masovnu kulturu XX veka itd., pa sam, mislim, imao dovoljno štofa za krojenje pristojnih kombinacija. Nedostajala mi je samo tehnika, i morao sam takoreći da je izmislim (ili bar prepoznam). Vidite, Hajro, u ovoj fazi sam smatrao da dva crna polja ne smeju da stoje jedno pored drugog (otuda, valjda, utisak izbalansiranosti), i verovatno sam teška srca zadržao ovu gomilu od 4 komada (tu i u originalu piše "avgust 98"), a sigurno nisam bio ponosan ni na mrtvo polje dole desno. Slepa polja sam takođe prezirao, jer ih u Huperu nije bilo, ali vidim da sam ih u nekim kasnijim radovima koristio.<br /><br />Kontaminacija se prevashodno odnosi na beline. Već za mesec-dva sam došao do zaključka da je belina 6 x 6 kondicio sine kva non, jer je bukvalno 95 % radova sadržalo takav kvadrat. U Huperu je, recimo, te godine postojao samo jedan autor (od 15-20) koji nije "pratio modu", i pošto sam valjda planirao da i ja jednog dana doguram do Hupera, mislio sam da treba da radim kao većina.<br /><br />Tokom prve polovine '99 sam uglavnom pravio beline 6 x 6 u gornjem levom uglu. Toliko sam ukrštenica napravio da ne mogu da ih prebrojim (sve su rukom opisane i sačuvane), i moram da kažem da sam, posmatrano sa distance, vrlo sporo napredovao. Napraviću u bliskoj budućnosti jedan post sa radovima iz tog vremena, pa će biti jasno o čemu govorim. Mislim da sam najveći pomak napravio tokom bombardovanja, jer sam za tih par meseci rešio toliko ukrštenica da bi sve te naslagane novine dostigle visinu Ajfelovog tornja. Naučio sam sve što sam mogao da naučim (jer sam nabavio izdanja stara do 30 godina!), napravio svoj prvi podsetnik i počeo da pravim ozbiljnije... beline. :)<br /><br />Iste godine sam počeo da se gnušam ukrštenica nekih autora (sa inicijalima: BN, PN, NK itd.), i to smatram prvim znakom napretka. U svakom slučaju, još dugo sam pravio beline sa animalistima, atestatima i restoraterima i, što je najvažnije, nikad nisam bio zadovoljan svojim uracima (danas mi se i to dešava, što možebiti nije dobro).<br /><br />Dakle, da li sam "kontaminiran" srećnim ili nesrećnim sticajem okolnosti - stvarno ne znam, ali verujem da sam u toj fazi podražavanja ispekao zanat. Ja i dalje, kao i tada, imam potrebu da napravim sve što vidim, ali pošto više nemam koga i šta da dostignem (ha, ha), mogu da radim onako kako mi je najzgodnije, a to znači: bez šablona, po osećaju, po nahođenju, prema svojoj viziji... Druga je stvar što mi to skoro ničemu ne služi, ali ne bih tom digresijom da pokvarim svoju narcisoidnu ispovest. :)Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-48414723799627413472014-07-23T16:17:34.991+02:002014-07-23T16:17:34.991+02:00Nisam rijeshio, ali ovo sto vidim je sasvim pristo...Nisam rijeshio, ali ovo sto vidim je sasvim pristojna mreza, izgleda kao izbalansirana cjelina, broj i raspored crnih polja vrlo solidan, nema slijepih polja, tek par dvoslova u sredini... izgleda da je mladac imao lijepi osjecaj za vladanje rijechima i prostorom u mrezi. Bravo. I sta bi onda, kako je ishao razvoj ... o kakvoj kontaminaciji je rijech, je li bila na zalost ili na srecu, nije bash jasno?<br />Iz tog uzrasta, 30 godina ranije, sjecam se mog divljenja majstorima u Dzepnoj krizaljci, poslije i u Cvoru, poleta i kombiniranja do iznemoglosti. Enigma sa bjelinama i manje svjezim rijechima (ponekad i nerjeshivo) mi je bila manje privlacna. <br />Hajro <br /><br /><br />Anonymousnoreply@blogger.com