tag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post3840861704718143740..comments2024-02-22T19:36:04.634+01:00Comments on ENIGMAGIKA: Vukovo maternje HMandrakhttp://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comBlogger12125tag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-38114348967430804232022-08-19T14:13:49.175+02:002022-08-19T14:13:49.175+02:00Pise da je knez lazar imao u svo prezimenu h Hrebe...Pise da je knez lazar imao u svo prezimenu h Hrebeljanović koliko ha znam u starim spisima on se prezivao GrebeglijanovićAnonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-18717270315038114502016-11-18T11:37:35.743+01:002016-11-18T11:37:35.743+01:00Što se Muslimanskih pisaca XX vijeka tiče, čini mi...Što se Muslimanskih pisaca XX vijeka tiče, čini mi se da je najautentičniji Ćamil Sijarić, pa ako ti se ukaže prilika pročitaj. Vrijedi.<br />NovoAnonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-50562179389871169312016-11-17T20:33:38.759+01:002016-11-17T20:33:38.759+01:00Da, da. Pomenuo sam Uskufiju, jednog od tih aljami...Da, da. Pomenuo sam Uskufiju, jednog od tih aljamijado pesnika. Pored onih ilahija, ima i "Poziv na vjeru na srpskom jeziku". Evo jedne strofe: "Pamet nije bit se, klati,/ Već na viri biti brati,/ Vrlo pravo, virno slati/ Hodte nami vi na viru."<br /><br />I još jedna stvar iz Andrićevog citata dosta govori o mehanizmu održavanja slova H: moralno-religiozni pojmovi islama. Eto, sama reč ALAH ima guturalno H, a svakodnevna muslimanska praksa /molitve i sl./ je iziskivala razvijanje navike da se ta fonema izgovara, što je verovatno uticalo i na čuvanje glasa X u rečima slovenskog porekla - jer se radi o bliskim glasovima; <br />Uprošćeno: ko je stekao naviku da čuva "novo" H - čuvao je staro X, a ko nije stekao naviku da izgovara tursko H, spontano je izbacio iz upotrebe i svoje Х (zato, recimo, turcizmi koji su zaživeli među istočnim nemuslimanima, a imaju sufiks - alah obično nemaju H: mašala, inšala itd.; o kretanju turcizama prema zapadu ne znam dovoljno, ali je širenje svakako bilo intenzivnije prema istoku).<br /><br />I samo bih još dodao da mnogo volim bosanske muslimanske pisce iz XX veka. U osnovnoj školi sam na nekom takmičenju dobio knjigu "Grozdanin kikot" Hamze Huma, i tada sam, mislim, prvi put primetio po čemu je bosanski dijalekt specifičan.Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-68661614189179628322016-11-17T19:37:52.965+01:002016-11-17T19:37:52.965+01:00Baš me dovodiš vo iskušenije da ti podrobnije obja...<br />Baš me dovodiš vo iskušenije da ti podrobnije objasnim neke stvari i pojave. Nastojeći da se klonim svog mišljenja ponudiću ti nekoliko citata iz Andrićeve disertacije koji neće biti mnogo izvan teme:<br />- "Onaj deo bosanskog stanovništva koji je prešao na islam sačinjavao je u doba turske vladavine vladajuću ratničku kastu; ona je sve svoje snage trošila prvenstveno na osvajanje, a zatim na odbranu poseda. Duhovni život te kaste skamenio se u oblicima tuđe religije i nepoznatog jezika."<br />- "Pa ipak, postoji jedno makar i ograničeno područje duhovne delatnosti bosanskih muslimana koje radi potpunosti našeg rada ne bi smelo da ostane nepomenuto. To su pokušaji umetničkog pesništva bosanskih muslimana iz XVII, XVIII i XIX veka na srpsko-hrvatskom jeziku pisani arapskim pismom."<br />- "Broj pesničkih ostvarenja, kao i njihov kvalitativni značaj je neznatan (11 pesnika sa 17 pesama). Međutim, oni ipak zaslužuju izvesnu pažnju kao zanimljiva pojava hibridne pismenosti i kao konkretan primer uticaja orijentalne kulture na Slovene."<br />- "Bosanci muslimanske vere sačuvali su , doduše, svoj maternji jezik, ali su za potrebe administrativnih, a još više za potrebe religioznih institucija islama, silom prilika morali da preuzmu izvestan broj turskih i arapskih izraza; zbog toga se najveći broj turcizama, koje su muslimani preneli u srpsko-hrvatski jezik, sastoji od oznaka za moralno-religiozne pojmove islama."<br />A, onda, gdje je tu "h"? <br />Bez griže savjesti bi se narodna izreka mogla malo osavremeniti i glasila bi: "Spala knjiga na jedno slovo", a to jedno slovo (h) treba da posluži kao neosporiv dokaz o samosvojnosti i različitosti nekih u odnosu na ostale. To slovo je inače vrlo zastupljeno u jezicima koje pominje Andrić i kojih se dio Bosanaca rado sjeća, a nove generacije preko njega (slova h) održavaju kontinuitet "hibridne pismenosti".<br />Novo Zekić<br /><br />Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-33065558714193571052016-11-16T23:22:01.970+01:002016-11-16T23:22:01.970+01:00Zanimljiv komentar, Novo.
Pretpostavljao sam da s...Zanimljiv komentar, Novo. <br />Pretpostavljao sam da se u narodu nije koristilo Lazarevo H, ali nije mi palo na pamet da je bilo zamenjeno sa G (svakako piše X na fresci u Ljubostinji, samo 400-500 godina niko nije umeo da pročita).<br /><br />Meni jedna stvar nije baš jasna: ako je prost narod generalno imao tendenciju da istiskuje H iz govora, zašto je kod muslimanskog stanovništa to slovo tako dobro očuvano? I probao sam da pronađem neko stručno objašnjenje, ali sam u toj potrazi samo nabasao na tekst Maka Dizdara (te sam neplanirano objavio post). Objašnjenje koje je on ponudio mi u širem smislu ništa ne rasvetljava (abzac: "U jednom članku...") Koliko sam shvatio, muslimani su po njemu čuvali h iz doba pre Turaka tj. to što su ga tako dobro odnegovali nema veze sa turskim jezikom na koji su po veri bili mnogo upućeniji nego ostali žitelji Balkana. Kao dokaz navodi Bugare, kod kojih je h opstalo bez muslimana. <br />Nažalost, ja ništa ne znam o bugarskom jeziku, ali mi je čudno što se h tako dobro održalo kod bugarskog naroda - a nestalo kod makedonskog, i to u doba kad se nije znalo ko je ko. Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-6411028184264313722016-11-16T20:45:38.751+01:002016-11-16T20:45:38.751+01:00Prozvano slovo "H" je prilično nezahvaln...Prozvano slovo "H" je prilično nezahvalna tema. Primjeri koji se obično koriste u prilog ovom slovu su uglavnom opšte imenice i poneki glagol. Te riječi su duži niz godina bile izložene intervencijama znanih i neznanih jezikoznalaca, čak i u narodnim pjesmama, pa je teško ustanoviti da li je tu nekada "stanovalo" ili ne. Zanimljiv je slučaj sa Njegoševim jezikom gdje uglavnom srećemo "h" gdje mu mjesto nije: "Viđi vraga su sedam binjišah...", "Malo rukah, malena i snaga". Prilično je izvjesno da u ovim slučajevima ono označava množinu, ali ga ima i na drugim mjestima: "Huliš boga sa svetog oltara", "I svi ljudi pakleni duhovi". Ne bi se moglo sa sigurnošću ustvrditi da ga je ovdje Njegoš "posadio". Mnogo je lakše donositi kakve takve zaključke kad su u pitanju lične imenice, zapravo imena i etnici. Vrlo je malo srpskih imena koja sadrže slovo "h", takođe i prezimena ne računajući ona koja je blagoslovila SPC, naročito ona sa prefiksom "hadži". Još su neraspoloženiji prema tom slovu bili etnici. Evo primjera iz "Imenika naseljenih mesta u SFRJ". Od nekih 370 etnika koji počinju slovom "h" u Srbiji, bez Vojvodine, nalaze se sljedeća:Hadžovići kod Peći, Halovo kod Zaječara, Hamidija kod Obilića, Hercegovac kod Garešnice, Hisardžik kod Prijepolja, Hoča kod Prizrena, Hotkovo kod Novog Pazara, Hrta kod Prijepolja, Hrtica kod Podujeva, Huljaj kod Dečana, Hum kod Niša.<br />Što se "dokaznog materijala " zv. Hrebeljanović tiče, on datira iz polovine XIX (devetnaestog) vijeka, do kada je bio Grebeljan-ović, kako je pisao i vrlo učeni Jakov Ignjatović u ostacima svog višetomnog djela od koga je sačuvan samo manji dio smješten u jednu knjigu, a izdavači ga naslovili kao "Đurađ Branković". Nekako u isto vrijeme su Srbi saznali i da se njihova najveća svetinja sa Atosa ne zove Vilindar kao do tada, nego, Hilandar.<br />H-elem, ono što je izvjesno je da u srpskom jeziku veći dio riječi koje po "zakonu" treba da sadrže slovo "h", ima i svoju dvojnicu bez njega. Da li je i koliko ispravno, đavo će ga znati.<br />Novo Zekić Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-56344834776123384582016-11-13T22:13:09.583+01:002016-11-13T22:13:09.583+01:00Da, da. Smeje nam se ceo svet. Na belosvetskim uni...Da, da. Smeje nam se ceo svet. Na belosvetskim univerzitetima se valjaju od smeha, i licitiraju kako će se zvati peti. Zasad našu četvoroglavu aždaju zovu BHS (umetnuće valjda i M, ako već nisu). <br />I, naravno, jezik po odluci može da se stvori tj. da se izmisli, tako je nastao npr. esperanto, ali ne postoji ni logičko, ni praktično opravdanje za prekrštavanje postojećeg jezika do besmisla, a sve to uz reinterpretiranje i falsifikovanje istorije u cilju rasparčavanja i skrnavljenja milenijumske duhovne kulture. To nije za poštovanje. Samo za prezir ili podsmeh. <br /><br />A inače, nemam ništa protiv formiranja novih balkanskih nacija, tu ionako niko ni sa kim ne može i niko neće da bude ono što jeste. Ok, neka svako bude ono što želi. Možda bi čak bilo nabolje da se ove tužne državice pocepaju na polise kao u staroj Grčkoj, pa da u svakom polisu živi posebna nacija, sa posebnim imenom za isti jezik i posebnom interpretacijom istorije (kako kome paše). Cenim da bi na ex yu prostoru moglo da se napravi bar 250 poliščića... i, naravno, 250 "jezika".Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-38151592565290742002016-11-13T20:13:37.584+01:002016-11-13T20:13:37.584+01:00Blgdan Duhovi kod mene se zove DOVE, grijeg je GRI...Blgdan Duhovi kod mene se zove DOVE, grijeg je GRI', grjehota GRIOTA, mahnuti MANIT itd. Rječnike bošnjačkoga i crnogorskoga jezika nemam, ali poštujem njihovu odluku da stvore vlastite jezike.Nedjeljko Nedićhttps://www.blogger.com/profile/04456878287957211134noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-84935711451782867362016-11-13T13:59:11.384+01:002016-11-13T13:59:11.384+01:00Ned, narod na velikom delu ex Yu prostora ima tend...Ned, narod na velikom delu ex Yu prostora ima tendenciju da ne koristi H. Mislim na seoski živalj, a koliki je taj procenat verovatno ni lingvisti ne bi umeli da procene (sigurno više od pola, bilo da su to seljaci iz Hr, BiH, Sr ili Makedonije; ne znam kako stvari stoje u Sloveniji). U Srbiji se to objašnjava turskim uticajima, a to je nekako i logično, jer je većina turcizama ušla u jezik srpskog življa bez H (alal, vala, marama itd.) Naravno, moguće je da postoje i alternativna objašnjenja, da ne ispadne da objašnjavam kako je h nestalo iz govora tamo gde Turaka nije ni bilo. <br /><br />H se u turcizmima tokom vekova najbolje održavalo u gradskom govoru islamiziranog bosanskih stanovništva. Ta činjenica je uzeta kao ključna differentia specifica pri stvaranju tzv. bosanskog jezika za one koji ne navijaju ni za Zvezdu, ni za Dinamo. I otkad imaju taj svoj "jezik" - počeli su da trpaju H i gde treba, i gde ne treba, da ga dodaju na početak reči, da ga umeću u sredinu bez ikakve veze sa etimologijom, da ga kače na krajeve itd. Ali to je tema za neki humoristički post, glupo mi je da pišem ozbiljno o jezicima kao što su bosanski i crnogorski. Stvarno.<br /><br />Drag, zanimljiv podatak. Ja nisam baš mnogo vremena u životu proveo sa narodom (tu pre svega mislim na živalj koji je jezičke navike formirao bez uticaja škole i mas-medija), ali imao sam priliku da upoznam jednog svog pradedu. Živeo je u planinskom selu i bio nepismen. Zapravo, možda je umeo da se potpiše i da čita, ali svakako otežano (rođen 1912). Struju je dobio 1958., onda i radio, a TV tek početkom '70-ih. Razgovarao sam s njim 1993. (umro je te godine). Pamtim bukvalno ceo razgovor i siguran da nijednom ne bi izgovorio H - da nije pominjao praznik koji se zove Duhovi. Ne znam odakle mu to u repertoaru. :)Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-83709464488828533412016-11-12T21:38:04.931+01:002016-11-12T21:38:04.931+01:00Моја покојна баба је уместо "духови" гов...Моја покојна баба је уместо "духови" говорила "дуови" са тенденцијом преласка у "дови" са отегнутим "о". Некад чујем то и код својих родитеља. Локалитет: јужна Босна. :) Драган Драгољевићnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-65130784894997917142016-11-12T20:45:33.698+01:002016-11-12T20:45:33.698+01:00Kopitara ću sigurno spomenuti kad budem pisao o il...Kopitara ću sigurno spomenuti kad budem pisao o ilirizmu. <br />Tu Cankarovu priču nisam čitao. Evo, našao sam siže... odlično zvuči. Dobar je Cankar, vanvremenski, a i enigmatika ga voli. :) Možda ću pisati jednom o njemu.<br /><br />U mom kraju se H koristi mnogo ređe nego u standardnom jeziku. <br /><br />Recimo, prirodnije zvuči greota nego grehota, zamanuti nego zamahnuti, snaja nego snaha itd. Doduše, to je indvidualno, jer je u ovom delu Srbije tradicionalni dijalekt prizrensko-južnomoravski (od svih štokavskih dijalekata - taj je najbliži starosrpskom ili čak protoslovenskom), i mada njime u nekom integralnom vidu govore još samo starci u planinskim selima - bazično utiče na savremeni lokalni govor. To se primećuje npr. u obilatom korišćenju aorista i imperfekta u I licu jd - najčešće bez H (reko', lego', sedo' itd.)<br /><br />Stari seljani generalno retko koriste H. Međutim, ne mogu da zamislim babu ili dedu koji kažu "duovi". Mislim da su i pre 100 ili 200 godina duhovi imali h (kao naziv praznika ili kao imenica, svejedno). <br />Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-58100128001473497902016-11-12T18:22:30.736+01:002016-11-12T18:22:30.736+01:00Pučki jezik Orašja i okolice skoro da ne poznaje s...Pučki jezik Orašja i okolice skoro da ne poznaje slovo H. (ALVA, ITRO, AMETICE, UITIT, ITAT SE ...). Većina činjenica koje si napisao bila mi je nepoznata. Bi li mogao napisati nešto više o Jerneju Kopitaru i povezati ga s enigmatikom preko priče SLUGA JERNEJ I NJEGOVO PRAVO?Nedjeljko Nedićhttps://www.blogger.com/profile/04456878287957211134noreply@blogger.com