tag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post4557173512180648986..comments2024-02-22T19:36:04.634+01:00Comments on ENIGMAGIKA: Beline, i kako ih se rešitiMandrakhttp://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comBlogger5125tag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-54487301185856901752017-09-02T11:19:45.693+02:002017-09-02T11:19:45.693+02:00Dobar clanak. Pogotovu za one koji u proteklih 25 ...Dobar clanak. Pogotovu za one koji u proteklih 25 godina nisu imali prilike redovno pratiti EX-Yu enigmatiku. Pozdrav iz Holandije.<br />Danko KujundzicDanko Kujundzicnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-30711638496715141732017-09-01T23:07:58.466+02:002017-09-01T23:07:58.466+02:00Dobru si paralelu napravio, Novo.
Ne znam koliko ...Dobru si paralelu napravio, Novo.<br /><br />Ne znam koliko sam bio jasan: ja ni teorijski, ni praktično nisam protivnik belina, štaviše, njihovu smislenu upotrebu smatram vrlo korisnom po enigmatiku. Ali nije dobro kad se bilo koja stvar zloupotrebom pretvori u svoju suprotnost i izgubi vezu sa osnovnom idejom.<br /><br />Zato sam kao eklatantan primer naveo stanje u hrvatskom enigmatskom društvu. I oni nisu imuni, ali je belina kod njih sačuvala smisao: ili služi za demonstraciju posebnog kombinatorskog umeća, ili kao izazov za pomeranje granica. Pri tom, njihovi su kriterijumi osetno stroži od naših, i tačno se zna šta belina sme, a šta ne sme da sadrži da bi se smatrala uspešnom. Na primer, koristeći hrvatske enigmatske standarde, Tošić je u rangu sa Životom Stankovićem, tj. još nikad nije napravio nijednu kvalitetnu belinu (a napravio ih je milion). Prosto, kod njega uvek postoji nešto iskonstruisano, izmišljeno, neuko ili nenormalno.<br /><br />Ako smo realni, priznaćemo da je Vjesnikov kviz bio najbolji enigmatski časopis u bivšoj zemlji, i svi (ili skoro svi) današnji hrvatski autori su izučili tu školu. A bili su dobri đaci. A srpski autori nikad nisu ni izgradili standard, jer je kod nas sve bilo podređeno vizuelnoj senzaciji (i trci za novcem, naravno). Imali smo Simona Rackovića, Boška Petrovića, još nekolicinu učitelja - i na stotine loših đaka, naivaca, konstruktora, večnih početnika. Za ukrštanje je, pored afiniteta, talenta, osećaja za reči, strašno bitno biti DOBAR ĐAK. To je nama uvek falilo. Zato su najgori đaci postali glavni u našoj avliji.<br /><br />Ja sada ne govorim o tome ko je u bivšoj zemlji gde živeo i kako se krstio (jer sam već čuo neke glupe stavove, poput: "hrvatsku enigmatiku su podigli srpski autori"), već o ukršteničkim standardima koji su negovani u zasebnim republikama: u Srbiji je dosledno gajen belinaški šund, u BIH vezivanje čvorova bez belina, a u Hrvatskoj je križaljkotvorstvo uvek tretirano kao umetnost, tj. najkompletnije i najkvalitetnije u regionu (da ne nabrajam svima poznata imena: Lipanović, Železnik, Kurpes, Đurđević...). I to: sve vreme, otkad križaljke postoje.<br /><br />A sve se to danas vidi. U svakoj republici je nastavljeno da se neguje ono što je i pre 50 godina bilo aktuelno, samo je npr. na istoku to dobilo morbidnu formu, a na zapadu je esnaf sačuvan i unapređen - jer je sve od starta išlo u tom pravcu.Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-47934539838681260552017-09-01T21:55:47.735+02:002017-09-01T21:55:47.735+02:00Kao "bjelinofil" osjećam se dužnim kazat...Kao "bjelinofil" osjećam se dužnim kazati neku, na ovu temu. O bjelinama sam razmišljao na razne načine, analizirao svoje i tuđe bjeline, imao zamjerke i na svoje i na tuđe, dopadale su mi se i tuđe i neke moje, ali mi se nerijetko nametalo i jedno, čini mi se posve logično pitanje: kome i za koga ih pravimo? Šta one znače onome ko kupuje novine i tako se susreće i sa nama i sa našim bjelinama, bile one 6x6 ili 8x8 i da li ih pravimo zbog njega? Ili možda koja desetina ljudi u svom uskom krugu pokazuju jedni drugima "bjelinsku" silu, ili "samo" da i oni to mogu, ili ne daj bože, prepotentno pokazuju kako su nadmoćni u odnosu na kolegu ili kolege?<br />Možda nam kao odgovore na ova pitanje mogu dati "brzinska" enigmatska takmičenja na kojima nema previše "bjelinaca" sa peharima u rukama, a s druge strane, moćnim bezbjelincima ne pada na pamet da "dopuste" takmičenje najuspješnijih radova, pa i ukrštenica, u toku jedne, bar "međususretske" godine. Elem, ukrštenice sa i bez bjeline, zapravo njihovi autori, me nekako podsječaju na hipotetičku trku sprintera i maratonaca gdje bi sprinteri na startu imali zavidnu prednost, a maratonci bi, zbog prirode stvari, vječno pobjeđivali, a startno preimućstvo se ionako ne registruje, pa samim tim i ne uzima u obzir.<br />Mene što se tiče, ponudio bih i moje viđenje slučaja i ukrštenicu uporedio sa bračnim kategorijama gdje bi; ukrštenica bez bjeline i sa bjelinom 6x6 predstavljala brak iz interesa, a ukrštenica sa bjelinom brak iz ljubavi!<br />Živila ljubav!!!<br />Novo Zekić<br /> Anonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-54775508069775654542017-08-31T22:52:26.332+02:002017-08-31T22:52:26.332+02:00Nedjeljko, enigmatske listove koji su devedesetih ...Nedjeljko, enigmatske listove koji su devedesetih i kasnije izlazili u Srbiji niko nije mogao da isprati. A i da jeste - džaba bi ih kupovao, jer u njima nije bilo ničega vrednog pažnje. To su listom bile tezgaroško-amaterske zbirke bljutavih serijskih radova.<br /><br />Po mojoj proceni, od 1991. do 2001. redovno, periodično, nekoliko puta ili jednom izdato je preko 100 enigmatskih časopisa i "časopisa" pod različitim imenima, iako je bar 80 sadržinski bilo potpuno isto, tj. bez ikakve sadržine. Nečuvena hiperprodukcija je posledica velike koncentracije alavih krembila na malom prostoru, koji su koristeći bagatelnost ove novinske forme i odsustvo bilo kakve kontrole, počeli da se takmiče u pokrivanju tržišta. Tako se nametnula snažna potreba za mehanizacijom procesa, jer je autor postao usporavajući faktor, a njegov honorar bespotreban izdatak u ludoj trci za novcem.<br /><br />U takvoj sitiuaciju, za enigmatiku više nije bilo mesta. Sve je postalo novac, i zloupotrebom vizuelne sličnosti šund-ukrštenica i normalnih radova, novi listovi tj. tomovi smeća sa novim nazivima, ali bez ikakvog koncepta - nicali su kao pečurke.<br /><br />Autorska enigmatika je upala u "ludističku" krizu, i zato je isplivala na površinu "spasonosna" belina 6 x 6: taj model je navodno omogućavao uštedu vremena i kakav-takav kvalitet, valjda u vizuelnom pogledu (a poznato je da se ukrštenica bez beline još grđe može isfušariti tj. može biti još gluplja od one sa 6 x 6, pa u cajtnotu, sa 300 tezgi na vratu, mnogi su pravili baš takve, poput Polića, Maksimovića itd). Tako sam jednog meseca neke 2000. godine izbrojao preko 200 ukrštenica pokojnog Bažika sa belinom 6 x 6! I to samo u listovima koji su mi bili dostupni, a mogu samo da pretpostavim koliko je imao ukupno! Dakle, brzina je postala ključna stvar u takmičenju sa mašinama, a i obećavala je nekakvu zaradu - jer je autor počeo da koristi formulu "100 x skoro ništa je ipak nešto"; stoga su čak i Nikolić, Ivović, Mijatović, kao izraziti antitalenti, mogli da objavljuju po 150 ukrštenica mesečno - samo ako ih pošalju na vreme.<br /><br />Onda su počeli da nam zatrpavaju kioske moronski Spasojevićevi Rubikoni, pa novosadski bofl (najpre sa autorima), budići, rudići i svi redom.<br /><br />Već sam pisao o tome, ali rekao bih još jednom da su u tom periodu srpsku enigmatiku pokušavali - svako na svoj način - da sačuvaju samo Krsmanović (Zagonetka, Orbita) i UE Vuk Karadžić (Marbo); uvek izdvajam Ratka Stojkovića, kao njihovog najozbiljnijeg ukršteničara). Nešto je radio i Dopuđa sa Dragomirevićem, mislim da se serija izdanja zvala Hobi.. i to nije bilo rđavo. Ljubiša Jakšić je izdavao Beokviz, list bez ikakve mere, stila i smisla. U Enigmi je u periodu 1998 - 2002, do Rešadovog povratka, objavljeno najviše 10 kvalitetnih ukrštenica. Dakle, 10 komada za 5 godina! Eureka je i u zlatno doba bila zbirka đubreta, ali je u ovom periodu totalno otišla u ku*ac (Žarko Pešić - 50 % sadržaja). I da ne nabrajam dalje.<br /><br />Ukratko, situacija nije ostavljala luft za negovanje i unapređivanje esnafa. Sve je bilo u funkciji lake zarade.<br /><br />Rešadu, kad se opet pojavio, nije imao ko da replicira, jer su autori ili pomrli, ili posenilili, ili se pretvorili u mašine. Novih ljudi nije bilo jer su ih agresivni ludaci terali motkama. 10 (deset) godina, od 2000 do 2010. se nije pojavio nijedan novi autor! Zašto? Zato što nije imao kome da se javi, enigmatika više nije postojala u ovoj zemlji, postojala je samo softverska hiperpodukcija. I to je cela priča.<br /><br />Dakle, Ned, ništa nisi propustio. I da su srpski listovi sve vreme stizali u Orašje, brzo bi shvatio da nema smisla bacati pare na go*na.Mandrakhttps://www.blogger.com/profile/03983173375008349663noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-2749560016207303537.post-46622588029261777692017-08-31T20:40:59.299+02:002017-08-31T20:40:59.299+02:00Ja sam se u tome i u brojnim drugim prilozima bazi...Ja sam se u tome i u brojnim drugim prilozima bazirao samo na hrvatske časopise jer sam ih mogao pratiti. Tijekom DR-a nijedan list iz Srbije nije uopće dolazio u Orašje, a po njegovu svršetku na kioscima su osvanula neka izdanja banjolučke Bine, Color Pressa iz Novoga Sada, Orbite, Monopoli itd. U svima njima skoro su same skandinavke, a u njima upravo te dosadne bjeline 6 x 6. Kako znam za Rešadove prijeratne moleraje, mislio sam ipak da je pored njega još 10-ak enigmata prihvatilo tu vrstu bjeline, ali nije. Mislim da je to velika grješka.Nedjeljko Nedićhttps://www.blogger.com/profile/04456878287957211134noreply@blogger.com