Jedan od najfrekventnijih izama u ukrštenim rečima je ATAVIZAM. Telegrafski opis koji se gotovo mehanički koristi jezgrovito govori o suštini pojave - "nasleđe predaka" -, ali onima koji ništa ne znaju o tome te dve reči vrlo malo znače.
Nasleđivanje fizičkih i psihičkih osobina od davnih predaka, uz preskakanje generacija, dovodi do narušavanja očekivanog filogenetskog obrasca tj. utiče na ontegentski razvoj kroz iznenadno pojavljivanje onih osobina jedinke kojih nema kod njenih roditelja, niti kod drugih poznatih predaka (a kad govorimo o ljudima, prosečan čovek jedva zna po imenu 1 do 2 od 4 parova prababa/pradeda). To bi bio neki opšti koncept, ali specifične atavističke osobine se zapravo mogu javljati i sukcesivno u dve, tri ili više generacija. Ukratko, kad evolucija odbaci određene osobine kao beskorisne ili štetne po dalji razvoj i prilagođavanje, a one se ipak manifestuju na kraju naslednog lanca, znači da su aktivirani neki predački geni, najverovatnije zato što su dominantni u datoj genetskoj konstelaciji .
Uzgred, ja sam pravi pravcati atavista i već godinama, moglo bi se reći i decenijama, ispitujem stavove ljudi o tome koliko i kako geni predaka utiču na psihofizičko postojanje. Broj onih koji veruju da su svi njihovi preci, sa svim osobinama, negde u njima i, uopšte, broj onih koji su ikada razmišljali o tome - zaprepašćujuće je mali. A u stvari, i zdravorazumski, bez ikakvog pozivanja na konkretne teorije, svako lako stiže do zaključka da su te hiljade i hiljade ljudi koji su naši direktni preci morali preneti silne DNK lance svojim potomcima... i tako do poslednje karike. Recimo, snovi i sve što je sa njima povezano su, na neki način, zaostavština koju svako dobija od predaka (u okviru vrste, naravno). I tako se kod nekoga probudi neki davno uspavani gen, pa sanja dugometražne filmove, iako niko u porodici, u vremenu sadašnjem, nema takve snove. Isti je slučaj i sa mnogim drugim psihičkim ili fizičkim osobinama i pojavama o kojima nauka malo zna.
Нема коментара:
Постави коментар