22. 2. 2024.

Stočetrdesetčetvoroipogodišnjakinja

 Juče je obeležen Međunarodni dan maternjeg jezika. 

Tim povodom, na mnogim portalima je reciklirana priča o najdužim rečima u pojedinim jezicima. Metodom resavske škole, a pozivajući se na podatke sa National Geographicaopet su nas dezinformisali da su najduže složenice u srpskom jeziku: prestolonaslednikovica (21) i antisamoupravnosocijalistički (29).

Nesrećna prestolonaslednikovica (što će reći: supruga prestolonaslednika) nekada i negde, rukom nekog resavca, prevedena je s ijekavskog na ekavsko narečje i uneta u knjige starostavne kao najduža srpska reč. A zapravo, ijekavski oblik od 26 slova (prijestolonaslijednikovica) je neispravan: drugo e je kratko, te drugo ije mora postati lje, što skraćuje niz za 2 slova. No, i ovako, i onako - ta kovanica nema rekordnu dužinu čak ni na ijekavskom području.

Nakaradni pridev "antisamoupravnosocijalistički" ne zavređuje ni komentar. To je samo jedna usiljena konstrukcija iz SFRJ, a zasigurno ima još mnogo takvih.

Bez imalo konstruisanja, najduže reči u našem jeziku su one koje označavaju  ženske osobe u određenim godinama: 

SEDAMDESETDEVETOGODIŠNJAKINJA (27) i 

SEDAMDESETČETVOROGODIŠNJAKINJA (28). 

Ako iz konkurencije ne isključimo staramajke koje možda postoje, a možda ih i nema, dobijamo reči: 

STODVADESETJEDNOGODIŠNJAKINJA (27), 

STODVADESETDEVETOGODIŠNJAKINJA (28), 

STODVADESETČETVOROGODIŠNJAKINJA (29), a onda i

Žana Luiza Kalman

STOČETRDESETČETVOROGODIŠNJAKINJA (30).


No, tu nije kraj: ako bismo iskoristili infiks "i po", sve navedene reči bi porasle za po 3 slova! To standardizacijom nije regulisano, pa kako nije zabranjeno, moglo bi se reći da je dopušteno, tim pre što ima uporište u jezičkoj praksi. Tako dolazimo do spoznaje da je, neformalno, najduža smislena i skoro sasvim prirodna složenica u srpskom jeziku STOČETRDESETČETVOROIPOGODIŠNJAKINJA (33). 

Usput, Ginisova knjiga za najdugovečniju osobu u istoriji čovečanstva priznaje izvesnu Francuskinju Žanu Luizu Kalman, sa 122 godine i 164 dana, ali je prema nezvaničnim podacima bilo i dugovečnijih (na Kavkazu i u azerbejdžanskom mestu Lerik). Zanimljivo je i da prvih 25 mesta na Ginisovoj listi zauzimaju žene.

13. 2. 2024.

Misterija Dukinog rođenja


U SANU je 2021. obeleženo 150 godina od rođenja Jovana Dučića. Godišnjica je mogla biti i 2019 i 2022... a može i sada. Naime, kontroverza oko Dučićevog datuma rođenja do danas nije razmršena, te se u različitim izvorima kao godine rođenja navode 1869, 1871, 1872, te 1874! Uz to, varira i sam datum, pa su u igri: februar, jun i novembar!

Sličnih slučajeva, barem među istaknutim ličnostima rođenim u 19. veku, zapravo nema: ako je kod nekoga i promašen datum, bar je godina izvesna. U seoskim sredinama toga doba ljudi su se nepogrešivo orijentisali prema crkvenim praznicima, te je čudno što nijedan član Dučićeve porodice nije zapamtio da su dobili prinovu na Sretenje Gospodnje, ili dva dana kasnije, ili mesec dana pre Ognjene Marije, ili dve nedelje pre Svetih Vrača... Takođe, čudno je što budući pesnik, kao sva ostala normalna deca na svetu, u ranom detinjstvu nije naučio da pokazuje prstima koliko ima godina, pa da svake godine dodaje po jednu... Ako je to nekim čudom izostalo, opet je čudno što kao đak prvak nije imao pojma ni koliko je star, ni koja je godina (tim pre što je i ta škola koju je pohađao morala imati kalendar). 

Crkvene knjige iz vremena Dučićevog rođenja nisu sačuvane, kao ni dokumentacija trebinjske osnovne škole, pa ako se krene od pretpostavke da je pesnik znao za to, nameće se zaključak da je tokom života sasvim svesno davao netačne podatke. U mnogim prilikama je tvrdio da je rođen 1874, iako nesporne tačke njegovog životopisa govore da je to malo verovatno. Po svoj prilici, oduzimao je sebi po godinu, 2, 3, možda i 4 ili 5, valjda da ga ne bi precrtali kao prestarelog za poduhvate koje je imao u planu.

Jovo Andrije Dučić, za prijatelje: Duka, blesnuo je kao pesnik 1886. u somborskom "Golubu". Već je živeo u Mostaru, a tamo se iz Trebinja preselio da bi pohađao Trgovačku školu (u biografijama ne piše da su to, zapravo, stariji razredi osnovne škole u današnjem smislu), koju je završio 1887. Drugim rečima, ako deca u školu kreću sa 7 godina, na maloj maturi imaju oko 15. Toliko je najmanje morao imati i Dučić, pod uslovom da nije izgubio godinu ili dve tokom Hercegovačkog ustanka. 

Dalje školovanje je nastavio tek tri kasnije, upisavši Učiteljsku školu u Bijeljini. Odatle je prešao u Sombor gde je maturirao 1893. U međuvremenu je postao poznat u Mostaru i među publikom "Goluba" i "Nevena" (nažalost, prestao je da pravi zagonetke, iako je na početku bio strastveni ljubitelj enigmatike). Kao učitelj, bio je u raskoraku sa sopstvenim ambicijama, te je 1899. nekako uspeo da se dokopa Ženeve, gde je upisao Filozofsko-sociološki fakultet. Imao je blizu 40 godina kada je počela njegova diplomatska karijera. 

Što se samog dana i meseca rođenja tiče, čini se da je najverodostojniji podatak koji je lično izdiktirao u pero svom prijatelju Veljku Petroviću za Narodnu enciklopediju SHS iz 1929: 5. februar po starom, julijanskom ili 17. po novom, gregorijanskom kalendaru. Godina koju je tada naveo je 1971. No, zbunjuju sledeći podaci: u arhivi Srpske učiteljske škole u Somboru stoji 15. jun 1872, u Ženevi je kao datum rođenja zabeležen 1. novembar, a Srpska pravoslavna parohija trebinjska je 1938. izdala uverenje da je Dučić rođen 15. februara 1874, uz napomenu da podaci nemaju garanciju! Svetozar Ćorović, rođen 29. maja 1875, tvrdio je da je njegov prijatelj i saradnik Dučić jedva 3 godine stariji od njega, pa su na osnovu te tvrdnje neki biografi zaključili da je pravi datum 15. jun 1872. Jovan Skerlić, treći Dučićev prijatelj (sa kojim se zbližio u Parizu), izabrao je 5/17. februar 1874. 

1874, kao najverovatniju, navodi i Dučićev biograf Radovan Popović, možebiti da bi ispoštovao poslednju volju pesnika koji je u poznim godinama birao upravo tu godinu. Štaviše, 1874. uklesana je i na prvom pesnikovom nadgrobnom krstu koji je iz Gerija prenet u manastir Svetog Save u Libertvilu (1946). Pa ipak, Jovan Dučić je, gotovo sigurno, rođen 1971. Evo ključnog argumenta: u maju 1894. austrougarski žandari su pretresli njegov stan u Bijeljini i notirali da mladi učitelj ima 23 godine

Još nešto: ironijom sudbine, jedna od najpopularnijih anegdota iz Dučićevog života odnosi se baš na njegov datum rođenja. Elem, sukobio se nekom prilikom sa izvesnim Jovanom Markovićem i ovaj mu rekao da ga ni prvi komšija neće pamtiti posle smrti! Duka slegnuo ramenima: "To ne znam, ali znam da vaši unuci neće moći da polože maturu ako ne budu znali moj datum rođenja!"