Pun entuzijazma i inspiracije, u jednom periodu sam pasionirano gonio sve moguće i nemoguće beline. Sada, nakon izvesnog vremena, u tim svojim enigmatskim vratolomijama vidim samo kotrljanje kamena zaludnosti uz prokleti breg. Prosto, okolnosti pod kojima sam pokušavao da se izrazim na taj način su bile ozbiljno i nepopravljivo iščašene, i jedina nedvosmislena poruka koju sam dobio od raštelovanog enigmatskog sistema ove zemlje je da treba da odustanem. I odustao sam.
No, pre nego što sam odustao, napravio sam sve ono što sam mogao da zamislim. I mnogo toga što nikada pre (a ni posle) nije viđeno u tom žanru. A sve bez ikakve podrške, bez ikakvih izgleda da će neko u tome što radim videti vrednost, i da će mi neko dozvoliti da se bavim enigmatikom. Upravo suprotno: za 80 ili 90 godina, koliko ljudi s ove strane Drine ukrštaju, zasigurno nije postojao niko čiji je trud bio tako i toliko zapišavan kao moj.
Ukrštenica koju ovde citiram je objavljena u listu koji je većini poznat po čudnom tretmanu saradnika. To dolazi otuda što je tzv. urednik umobolan, a pri tom je i enigmatska nula. Apsolutna nula (možda ću jednom objaviti nekoliko njegovih gnusnih radova iz Hupera, čisto da se kolektivno zgrozimo). E, u listu koji je on uređivao i ideološki oblikovao nije bilo lako objaviti ni ukrštenicu sa belinom 7 x 7 - jer od 14 reči, obrni-okreni, bar 2 nisu po njegovom ukusu, a lista zabranjenih pojmova je (bila) duža od liste dozvoljenih, s tim što toj drugoj listi nije bilo moguće pohvatati konce. Nikad se nije znalo šta će mu sutra zasmetati i šta će zabraniti, tj. kakva će ga manija, fobija ili šizoafekcija obuzeti, a terapija očito nije bila efikasna, jer je vremenom bivao sve gori. Istorija svetske enigmatike verovatno ne beleži takav fenomen: radite besplatno tj. pomažete psihotičnom tzv. uredniku da zaradi za pasulj i lekove, a on vam se istovremeno po*ere i ispiša po gotovo svakom radu koji mu pošaljete.
Međutim, uprkos svemu, u tom listu je objavljeno više ultrabelih (ili po nečemu drugom specifičnih) ukrštenica u integralnom obliku. To su bile moje ukrštenice, jašta. Svi oni za koje je svaka belina samo belina, i svaki rekord u rangu sa "rekordom" Živote Stankovića, mogu da pošalju neko belo sočinjenije raspopljenom medvedu, tek da provere koliko su daleko od istine (i od enigmatike). Na primer, tzv. urednik jednog drugog beogradskog časopisa, iako je u životu napravio miljardu rekorderskih kombinacija sa nadevima za palačinke, razmrdavanostima i razgranavanostima, kod raspopa ne bi mogao da objavi ni kvadrat 5 x 5.
Videvši Rešadov najnoviji rad tog tipa na blogu TIO, setio sam se ukrštenice sa Miloskom Venerom koja je objavljena u dotičnom listu 2012. godine. To je bila moja druga slobodna (ne molerska) belina 12 x 6 (prva je objavljena godinu dana ranije u Enigmi, kao replika na neke ranije Rešadove sastave), a ono što je čini vrednom pažnje (pored same činjenice da je neokrznuta prošla kroz vampirske zube) jeste proširenje 7 x 8. Tako nešto ranije nije viđeno ni u krajnje liberalnim enigmatskim novinama, gde su autori do mile volje mogli da konstruišu. Uz to, kombinacija je tako jednostavna i poznata da izgleda kao da svako očas može da napravi takvu, samo ako hoće. Pa... probajte (dabome, pojedinci bi uz pojačane napore uspeli da izvuku formu, ali bog sveti zna kakva bi to sadržinska salata bila).
Elem, belina je proširena zahvaljujući pojmu ROZARIJE. Ako se vratimo na kazivanje o okrutnim kriterijumima tzv. urednika tog lista, biće vam jasnije zbog čega sam danima pokušavao da se setim gde sam nekada pročitao tu reč. Strašno mi je bilo važno da navedem dobar izvor, jer bez toga - mojoj kombinaciji je pretio masakr. Nije mi se baš dopadala pomisao da će raspop (ili njegov ušati asistent, klenjski netopir) dodati 2-3 crna polja i hladnokrvno mi srušiti čitavu građevinu. Istina, Damoklov mač je pretio i ukoliko opravdam pojam, jer kao što sam već objasnio, sa mentalno poremećenim ljudima se nikad ne zna (na fenomenološkom planu, nepredvidljivost je ono što ludake razlikuje od neludaka; recimo, da je tog dana imao napad, mogao je da kaže: "Miloska Venera? Ne može, seci!")
Kopao sam po knjigama, rečnicima, enciklopedijama - i ništa. U malom mozgu mi je pisalo rozarije, ali u RMS - u je evidentiran samo oblik rozario (te je množina rozariji i rozarija). Na nekom ozbiljnom crkvenom sajtu sam, doduše, našao potvrdu, ali nisam očekivao da će raspop i netopir imati razumevanja za takvu referencu, niti sam imao osnova za nadu da će u pravoslavno-četničkoj atmosferi koja vlada u redakciji biti prihvaćena reč iz hrvatskih krajeva. A ipak bejah 100 % siguran da sam varijantu koja mi je potrebna sreo baš kod nekog tzv. srpskog pisca. Čak sam mogao da se zakunem da je reč o vrlo poznatom književnom delu.
Kad sam utvrdio da je to katolička molitva Gospi, znana i kao krunica (takođe: rožarija, ružarij, ružarija, ružarje itd. od lat. rosarium), osumnjičio sam dalmatinske pisce. Ali... svi su bili jednako sumnjivi: Ban, Ćipiko, Vojnović, Matavulj, Desnica. Gde da tražim? Tu sam posustao i ipak poslao rad bez valjanog izvora, i - na moje iznenađenje - uskoro je objavljen bez kasapljenja.
Mnogo kasnije, kako to obično biva, tražeći nešto sasvim peto - nabasao sam na Pripovetke Sime Matavulja (OVDE). I, zaista - u čuvenoj Povareti pisac je nekoliko puta upotrebio rozarije (a reč je u tom obliku navedena i na kraju knjige, u popisu manje poznatih pojmova).