29. 5. 2015.

Ukrštene balerine (2)

Maga Magazinović
Balet se, u paketu sa ostalim granama umetnosti, na Balkanu pojavio vrlo kasno. Mnoge evropske zemlje su imale baletske zvezde još u XVII veku, a kod nas se sve do kraja XIX stoleća znalo samo za zurle, tapane i trbušne plesačice. Valjalo je najpre ispratiti Turke, počistiti za njima, ni iz čega stvoriti građansko društvo, podići rampu zapadnim uticajima i uhvatiti korak sa svetom... Evropska kultura je sporo prodirala u našu avliju, Bel Epok nas je zaobišao u širokom luku, a pre konstitutuisanja baletske scene smo morali da se oporavimo od gladi i ratova, pa da se opismenimo, da se civilizujemo, da sačekamo da zaživi interesovanje za muzičko-scenska dela... Na sreću, ima dosta snobizma u našem mentalitetu, pa je Beograd začas od orijentalne kasabe prerastao u velikoevropsku prestonicu. U međuratnom periodu je napokon došlo vreme za umetnost, a biti Beograđanin je, u principu, značilo pratiti kulturne tokove. Pozorišnu publiku su ranih dvadesetih mahom činili tek doseljeni provincijalci, ali su lako usvajali i ono što nisu razumeli, i tako je nakon formiranja Opere procvetala i 6. umetnost.

Nina Kirsanova
Zapravo, prva srpska balerina MARIJA-MAGA MAGAZINOVIĆ (1882 - 1968) je delovala još pre Prvog svetskog rata, ali baletski šou je počeo tek sa ruskim emigrantima. Prvo značajno ime je JELENA POLJAKOVA, bivša primabalerina Marijinskog teatra, šefica tek osnovanog baleta i predavačica u beogradskoj glumačko-baletskoj školi. 1923. godine u Beograd iz Rusije stiže i NINA KIRSANOVA (1898 - 1989), jedna od najboljih svetskih balerina tog doba, i jedina - uslovno rečeno - srpska baletska umetnica koja je igrala u trupi Ane Pavlove. Kirsanova nije nepoznata rešavačima, ali malo ko zna da se pojavila u efektnoj ulozi kartare u filmu Srđana Karanovića "Nešto između" iz 1983. godine!

Riki Levi
Već sredinom dvadesetih su se istakle i baletske domorotkinje NATA MILOŠEVIĆ, ANICA PRELIĆ i naročito NATAŠA BOŠKOVIĆ. RIFKA-RIKI LEVI, prva profesionalna balerina iz Sarajeva čiji je idealizovani životopis obrađen u bestselerima njene sestričine Gordane Kuić (i TV serijama "Miris kiše na Balkanu" i "Cvat lipe na Balkanu"), bila je baletska atrakcija međuratnog Beograda, a kasnije je stasala i velika enigmatska zvezda RUT PARNEL (1923 - 1992). U ukrštenicama se katkad pojavljuje i izvesna Olga Paranos sa opisom "naša ranija balerina", mada u relevantnim izvorima nema podataka o njoj (uzgred, jedna poznata pozorišna glumica tog doba se zvala Ana Paranos).

Ana Roje
Najveća hrvatska balerina XX veka, a ujedno i najveća baletska zvezda jugoslovenske enigmatike, jeste Splićanka ANA ROJE (1909 - 1991). Zanimljivo je da njena koleginica iz Češke, Ani ili Anika Radošević (1915 - 2014), koja je u međuratnom periodu živela u Zagrebu, a kasnije u Beogradu i Sarajevu, nije stekla veliku enigmatsku slavu, iako se pre udaje za sarajevskog Jevrejina proslavila kao ANI LOROVA u Zagrebu, a kasnije je redovno potpisivana kao Ani ili ANA RAJS (najčuvenija je kao saosnivačica galerije Kolegijum Artistikum). Pored Ane Roje, najzvučnije ime hrvatskog baleta iz tog perioda je MIA ČORAK SLAVENSKA (1916 - 2002), baletska umetnica srpsko-italijanskog porekla.

Natka Penušliska
Postoji još mnogo znamenitih balerina iz bivših jugoslovenskih republika čija su i imena kao stvorena za ukrštanje. U Hrvatskoj su se istakle: SONJA KASTL, KRISTA ŽUPANČIĆ, VERA VAIĆ (supruga Ferda Pomikala), OLGA ORLOVA, ANA MALETIĆ, JITKA IVELJA, VESNA BUTORAC, ASTRID TURINA; u Sloveniji: PIA MLAKAR, ERNA MOHAR, MARTA REMŠKAR, GIZELA BRAVNIČAR, VIDA VOLPI, ETKA KLINC, MAJA DELAK, ANA ŠTEFANEC; u BiH: KATARINA KOCKA, UBAVKA MILANKOVIĆ-JANJIĆ, ANITA BAKOVIĆ, OTILIJA LIKAR, NEDA PAVELA, EMINA-MINKA KAMBEROVIĆ, EDINA PAPO, TEFEDA ABAZOVIĆ, ELINA MARKOVIĆ; u Makedoniji: ANELIZE ASMAN, NATKA PENUŠLISKA, ELPIDA PAKOVSKA, EMILIJA DŽIPUNOVA, ELICA POPOVSKA, JANKA ATANASOVA, OLGA BOEV, ELISAVETA SKALOVSKA, IRENA VETEROVA, RISIMA RISIMKIN.

Mira Sanjina
U ranom posleratnom periodu najviđenije srpske balerine bile su: VERA KOSTIĆ (1925 - 2011), JOVANKA BJEGOJEVIĆ (rođ. 1931) i zagrebačka Jevrejka MIRA SANJINA (1924 - 2010). Najveće uspehe je u drugoj polovini XX veka postigla DUŠANKA SIFNIOS (rođ. 1934), a nisu uzalud skakutale i lepršale ni JELENA ŠANTIĆ, BOJANA PERIĆ i enigmatski neodoljiva IVANKA LUKATELI. Odlično nam je poznata i LIDIJA PILIPENKO (majka glumca Igora Pervića), kao i imenjakinje SONJA LAPATANOVSONJA VUKIĆEVIĆ (majka glumice Hristine Popović). Najveća medijska zvezda iz tog miljea je LEPOSAVA - LOKICA STEFANOVIĆ (katkad tvrdi da se uopšte ne zove Leposava), a u stopu je prati JELENA TINSKA, koja se poslednjih decenija predstavlja kao glumica i književnica. Nekada je bila popularna i RADMILA TEODOROVIĆ (Lili u "Otpisanima"), ali joj se nakon preseljenja u Italiju zametnuo svaki trag.

Ista Stepanov
Osnivačica baleta Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu je Ruskinja MARINA OLENJINA (1897 - 1963), solistkinja beogradskog Narodnog pozorišta u međuratnom periodu. U SNP - u su se afirmisale IRENA KIŠ, VERA BLAŽIĆ, JELENA GLAVONIĆ, DANICA REKALIĆ, MIRA MATIĆ, MIRA TAPAVICA, MIRA DEVIĆ, ERIKA MAR(I)JAŠ, NADA GARAJ, BILJANA NJEGOVAN, ILINKA GRNJA itd. Poznate savremene baletske umetnice su: MAJA GRNJA, MIRJANA DROBAC, ISTA STEPANOVANA ĐURIĆ, Japanka ASUKA MARUO, SONJA BATIĆ, TEONA RADANOVIĆ, IRENA MESAROŠ i druge. Izgleda da ANA LEČIĆ (udata, a možda i već razvedena INJAC), koja je spasila belinu 15 x 6, više ne nastupa.

Ašhen Ataljanc
Najbolja srpska balerina kasnog XX veka je AŠHEN ATALJANC (jermensko-srpskog porekla), a među najboljima je i GORDANA SIMIĆ. Kraljica ukrštenih reči je, ipak, ADRIJANA PAVIĆ ili AJA JUNG. U beogradskom Narodnom pozorištu prvakinje su danas: DALIJA IMANIĆ, DUŠKA DRAGIČEVIĆ (supruga Konstantina Kostjukova), njena sestra MILA DRAGIČEVIĆ i ANA PAVLOVIĆ (nomen est omen!), a među solistkinjama se po strukturi imena izdvajaju: TAMARA IVANOVIĆ, IVANA KOZOMARA, MAJA OSTOJIN i SOFIJA FEKETE.

5 коментара:

Анониман је рекао...

Pre petnaestak godina, ne znam tačno kada, na Sceni V sprat, Narodnog pozorišta u Beogradu, odgledao sam izvanrednu predstavu "Balkanska plastika", prema delu "Moj život" (od više glumica sećam se samo Ružice Sokić!). Maga je bila Magdalena Magazinović, ne Marija! Na Googlu stvarno postoji Marija Maga Magazinović!
Žarko Đokić

Mandrak је рекао...

Hvala, Žarko. I meni je Marija bila sumnjiva, a onda sam zaključio da je nadimak nastao od prezimena (ili da se zvala Marija Magdalena, što nije nemoguće). Ne znam na koji se izvor pozivaš, a ako ostavimo Gugl po strani, ja navodim knjigu "Marija Maga Magazinović" autorke Tatjane Korićanac, u izdanju Muzeja grada Beograda (2000).

Анониман је рекао...

Mladene, malo me je to zaintrigiralo! Evo šta piše u časopisu Vreme, broj 541, od 17.maja 2001. Možda bi trebalo pitati Ivanu Vujuć?

"Priče žene
ivan medenica

Balkanska plastika, po motivima knjige Moj život Magdalene Magazinović; režija Ivana Vujić; Narodno pozorište – scena Peti sprat

U predstavi Balkanska plastika, premijerno izvedenoj na Petom spratu, novoj sceni Narodnog pozorišta, rediteljka Ivana Vujić bavi se likom i delom Magdalene Mage Magazinović. Međutim, iako se ova višestruko značajna, a zapostavljena ličnost srpske kulture – profesorka savremenog plesa, novinarka, intelektualka, feministkinja – nesporno nalazi u središtu interesovanja Ivane Vujić, to ne znači da se značenjske ambicije Balkanske plastike iscrpljuju u pojedinačnoj životnoj sudbini. Za autorku predstave, Maga Magazinović je više od Mage Magazinović: u sledećem, koncentrično postavljenom tematskom krugu, ona je Žena koja se bori protiv patrijarhalnih predrasuda konzervativne sredine, a u najširem tematskom krugu, ona je Umetnik modernista koji se bori protiv tradicionalističkih predrasuda te iste, višestruko osujećujuće sredine...."
Pozdrav!
Žarko Đokić

Mandrak је рекао...

Mistikus je poslao sms:

1. Pravilno je Avdotja, ne Avdotija Istomina.

2. Skoro sva ruska imena i prezimena koja počinju slovom E transkribuju se sa početnim JE (Jefim, Jevgenij, Jezerov, Jermin), pa mislim da je ispravno Jegorova (izvorno ruski).

3. Nekad beše Irena Kiš, a sad Ocokoljić.

Mandrak је рекао...


1. Tačno, ako bismo preneli iz ruskog, Авдо́тья bi bila Avdotja. Međutim, ona se zvala Евдоки́я, što će reći Jevdokija, a Avdotia je neka vrsta adaptacije tog imena. Ta adaptacija se, koliko sam shvatio, koristila na engleskom i francuskom govornom području, i nema osnova za izuzimanje slogovnog I. Koristi se i Avdotya, a u tom slučaju transkripcija nema i. Ukratko, može i Avdotija i Avdotja.

2. Dabome, pisao sam više puta o tome (najpoznatiji izuzetak je Evgenije Onjegin). Slučaj balerine (J)Egorove nije baš sasvim čist, bila je ruska balerina, ali i najuticajniji francuski baletski pedagog toga doba. Kao što sam objasnio u fusnoti, njeno prezime se zato uvek piše u dve verzije: ruskoj tj- ćiriličnoj i latiničnoj tj. francuskoj. Его́рова se u ostalim prilikama latinizuje kao Yegorova ili Jegorova, a gospođa Ljubov je u svim muzičkim enciklopedijama Egorova (ime joj je galicizirano u Lioubov). To znači da je možemo zvati i Egorova, i Jegorova, ali u korist enigmatike navijam za prvu varijantu.

3. Ok. Mnoge su se udale, ali ih pamtimo pod devojačkim prezimenima.