Drži slovo Zekić Novo (3): Pradedovi pradedovih pradedova

DEVET i kusur SRPSKIH KOL(j)ENA
Otac	Majka
Deda, Djed	Baba
Pradeda, Pradjed	Prababa
Čukundeda, Čukundjed	Čukunbaba
Navrdeda, Navrndeda	Navrbaba, Navrnbaba
Kurđel, Kunđel	Kurđela, Kunđela
Askurđel	Askurđela
Kurđup, Kurđun	Kurđupa,  Kurđuna
Kurlebalo	Kurlebala
Sukurdol, Sukurdoz, Sukurdov	Sukurdova, Sukurdolova
Surdepač, Sudepač	Surdepača, Sudepača
Parđupan	Parđupana
Ožmikur, Ožmikura	Ožmikura, Ožmikurka
Kurajber	Kurajbera, Kurajberka
Sajkatav, Sajkatava	Sajkatava, Sajkatavka
Bele pčele
Beli orao
Prapradeda, Prapradjed	Praprababa
Čukunčukund(j)eda, Šukunšukund(j)eda	Čukunčukunbaba, Šukunšukunbaba
Stari deda (izraz)

Ovu ukrštenicu sam napravio prije desetak godina, kad sam se prvi put susreo sa "Srpskim kolenima", kojih je, kako i priliči srpskoj tradiciji bilo devet,  što mi se u prvi mah dopalo. Međutim, vremenom su  "kolena rasla, razvijala se, mijenjala  i umnožavala", što je morala pratiti i ukrštenica.  To je, između ostalog,  u najmanju ruku moralo izazvati sumnju, ne u autentičnost ponuđenog srodstva, nego u smislenost riječi, mislim na ove "u crnom", koje bi se teško, izuzev jedne,  mogle svrstati u SRPSKE. Čak i da su riječi srpske, postavlja se ozbiljno pitanje: ko je to i zašto "krštavao" srpska srodstva koja niko nije mogao biološki doživiti? Možda nam od pomoći budu riječi Jakoba Grima, koji je o jeziku naših epskih pjesama zapisao:

"Nema u srpskim zemljama grubog, prostačkog narodnog govora. Izopačenog, izmiješanog (i izmišljenog, primjedba autora); narodnog govora ima možda samo po gradovima u kojima žive Turci, Nijemci i drugi stranci, ili gdje svještenici (uglavnom stranci, primjedba autora) nastoje da proture svoj preživjeli crkveni jezik..." 

Da li je neko iz ove bulumente kumovao riječima "u crnom", ili je to bila neka druga nečastiva sila, teško je reći, ali evo mojih zapažanja:

Riječi "u plavom"  su srpske, ili bar liče, a i opštepoznate su. 

Riječi  "u crnom"  nisu srpske, a teško da pripadaju bilo kom poznatom jeziku. Ono što se na prvi pogled može primijetiti je riječ - ca "KUR", koja se javlja i kao prefiks i kao sufiks, ali i kao osnovna riječ. Od tih riječi, jedino je KURAJBER  u upotrebi u srpskom jeziku, i to u dva značenja: prvo,  "muška osoba na prelazu između dječaštva u momaštva", i drugo: "neozbiljan, površan čovjek, jebivjetar, šibadžija". Pažnju izaziva i riječ SAJKATAVA koja liči malo na neke "skandinavke", malo na riječi iz indo-jezika. 

Ponovo riječi "u plavom", baš srpske riječi - sintagme. Nisam ih uspio naći u meni dostupnim  riječnicima ni u kakvom, pa ni u "rodovskom" značenju, međutim izraz BIJELE PČELE je poznat u narodnom govoru i mogao bi se odnositi i na pretke i na potomke. Uglavnom se javlja u rečenici: "Stekla (stekao) Bijele pčele",  što se preklapa sa pojmom "čukunčukun d(j)eda - baba - unuk, i nema zasebnu žensku varijantu.

Riječi "u crvenom" su srpske riječi koje se nalaze u našim riječnicima, ali ih "kumovi" nisu ni primijetili, ni uvrstili u ovaj dio "srpske tradicije", što svjedoči o ozbiljnosti njihovog istorijskog sočinenija.

I na kraju: ovo je lijep primjer jedne od naših dvaju krajnosti kada je SRPSKI JEZIK u pitanju; da se u naš jezik  nasilno utrpavaju riječi, često i bez bilo kakvog značenja, kao što su ove, a trebale bi valjda da potvrde beskrajno rodoljublje nepotpisanih, a možda i "slovu" nevičnih  pisadžija. Kad već pomenuh i drugu krajnost, da je i priložim: protjerivanje iz srpskog jezika autentičnih srpskih riječi, određujući im najrazličitija pripadništva.

Novo Zekić