12. 10. 2016.

Stara rana

Malo je verovatno da postoji ijedan sastavljač ukrštenih reči i križaljki koji u svojoj enigmatskoj karijeri bar nekoliko puta nije upotrebio sintagmu STARA RANA. Naravno, najčešće se sreće u belinama, i to na petoj, šestoj ili sedmoj poziciji, a razlog je vrlo jednostavan: ovaj niz slova se pojavljuje kao nusprodukt pri kombinovanju, budući da je sačinjen od najfrekventnijeg samoglasnika (A) i najfrekventnijih suglasnika (S, T, R i N). 

Strukturno, enigmatska vrednost pojma je 0 (nula): to je, dakle, najobičniji monotoni lanac ultrafrekventnih slova, kao stanar, tarana, narata, nanara itd. Takođe, opravdanost upotrebe je pod znakom pitanja, jer bez obzira na učestalu primenu u svakodnevnom govoru, sintagma nije zabeležena u autoritativnim rečnicima. Po značenju je bliska pojmu RAK-RANA, koji obično opisujemo kao težak ili nerešev problem (fig.), s tim što stara rana ima malo intimniji kontekst, te je i korišćenje rezervisano za izražavanje emocija. Zato se najčešće opisuje kao bolna uspomena (fig.)

Pre nekoliko godina, jedan kolega (ZR) je u javnoj kritici rada drugog kolege (SB), kao primer manjkavosti naveo i ovaj pojam, nazvavši ga sintagmom koja ne postoji u rečnicima, niti je naziv nekog poznatog dela. Može se diskutovati o tome da li je zaista reč o mani ili nije, ali je izvesno da čak ni neumereno, gotovo neukusno pominjanje stare rane u novokomponovanoj poeziji još uvek nije iznedrilo ni jedan jedini iole značajan naslov (takođe, svi pokušaji da se pronađe bilo kakvo književno delo nekog koliko-toliko poznatog autora su uzaludni). 

Urednici generalno ne vole ovaj otrcani devetoslov. Kao što je Pero Galogaža nedavno objasnio - pustiti pojam jednom znači podići rampu, a pošto su gotovo svi autori manje ili više slabi na ovaj niz, lako bi se moglo desiti da stara rana i u križaljkama postane zastupljena kao u narodnjačkim naricaljkama. To, budimo realni, ne bi baš služilo na čast enigmatici.

No, u nekim izuzetnim situacijama sa debelim opravdanjem, tj. onda kada neku kombinaciju nema smisla odbaciti samo zbog stare rane, bilo bi zgodno upotrebiti neki atraktivniji opis. Takav opis bi, na primer, bio: pesma Željka Joksimovića ili Nine Badrić ili Tonija Cetinskog ili bilo kog popularnog izvođača koji je likom i delima poznat svakom prosečnom rešavaču. No, nijedna muzička zvezda našeg regiona nema takav naslov u diskografiji. Doduše, Hanka Paldum nam je jednom umalo rešila problem, ali je usled nebrige o prioritetnim enigmatskim potrebama pretumbala reči, te se njena pesma zove RANA STARA (1995).

Što se tiče množine, enigmatici se do trepavica približio Dino Merlin, a onda je ipak odustao na našu, a i na svoju štetu: iako je 1989. godine pevao o starim ranama, pesmu je zvanično krstio glomazno i rogobatno "Zar je to sve što imam od tebe", i tako sebi uskratio dugoročnu i potpuno besplatnu enigmatsku reklamu. Na sreću, nisu nas baš svi izdali: drama "Flesh and BoneStiva Klovza (eng. Steve Kloves) iz 1993. godine sa Denisom Kvejdom (eng. Denis Quaid) i Meg Rajan (eng. Meg Ryan), kod nas je distribuirana (i na našim televizijama više puta prikazana) pod imenom STARE RANE.

Stare rane se, inače, skrivaju i u naslovu nekadašnjeg hita Zlatka Pejakovića NE DIRAJ U STARE RANE (1996), kao i u pesmi Mila Vasića alijas Jasmina Stavrosa sa Hrvatskog Radijskog Festivala Tri: RANE STARE, RANE NOVE (na kompilaciji iz 2004. objavljena pod tim imenom, a na solo albumu kao RANE STARE). Bosanski folk pevač Halid Muslimović i izvesna Ella B imaju duet BOLE STARE RANE (2002), a ako krenete u potragu za nekim sličnim zemljoradničkim hitom u kome je bol folk individue strogo lokalizovan u jednoj tački, gugl će vas bez sumnje odvesti do Nade Obrić i njene pesme JOŠ ME BOLI JEDNA STARA RANA (1988).

Uzgred, možda bi priča Nedjeljka Nedića mogla da pomogne u pribavljanju kvalitetnog alibija za staru ranu: jedan naš stari kolega je nekom zgodom sastavio magični kvadrat 8 x 8 sa pojmom stenozin. Da mu trud ne bi bio uzaludan, iskoristio je svoj uticaj u nekim ozbiljnim novinama, te se pre objavljivanja enigmatskog rada tamo pojavio (njegov) tekst sa potpisom Stenozin. Naravno, pojam je kasnije opisao kao "pseudonim našeg novinara ***". Dakle, ne bi bilo loše preduzeti nešto slično i sa STAROM RANOM: krajnje je vreme da predložimo nekom renomiranom muzičaru (književniku, novinaru...) da što pre iskoristi tu sintagmu i obezbedi sebi regionalnu (a možda i večnu) enigmatsku slavu. Dotle, razume se, slobodno možete koristiti opis: Mandrakov post na blogu Enigmagika. :D

11. 10. 2016.

Akt sa grlicom i džep pun nade

Na nedavno održanom SOZAH - u, jedan od najkomentarisanijih zadataka za rešavanje bila je klasična križaljka (ime autora poznato redakciji). Za razliku od križaljki koje su teške samo u sadržinskom pogledu, dok su deskriptivno obrađene uz manju ili veću brigu o rešavaču, tj. uz sugestivne, olakšavajuće opise - u ovom radu su upotrebljena sva tri teorijski moguća kriterijuma težine, te smo pred sobom imali križaljku sa 1) dvocifrenim brojem teških pojmova, 2) vrlo nehumano opisanu i 3) lišenu grafičkih elemenata koje obično nazivamo prelomima, što znači da su rešavači sami morali da otkriju sintagme.


Ako stvari posmatramo nezavisno od konteksta (a zaključak ni zavisno nije mnogo drugačiji), ovo je metodološki neispravna križaljka: ostavimo li po strani 5 dvoslova i pregršt troslovnih kratica (mnogi i to smatraju metodološkim falinkama) i fokusiramo se na sadržaj, primećujemo da je na više mesta ukrižano potpuno nepoznato sa potpuno nepoznatim, te su neki delovi toliko nerešivi da ih ni opisi ne bi mogli spasiti (a pri tom, autor se nije ni trudio da bude spasitelj). Najslikovitiji detalj je besmisleni niz slova EIL ("krater na Marsu") ukrižan sa jednako smislenim četvoroslovom ALI G ("lik Sache Barona Cohena"). 

Onaj ko je uspeo da se izbori sa prvim vertikalnim pojmom DRAMA U KAMBODŽI nije imao mnogo razloga za radost, jer je ta sintagma - ma koliko bila teško odgonetljiva - zapravo najrešivija! Sa njom se križaju jedan AKT i jedan DŽEP, no malo ko od nas je čuo za tu Pikasovu sliku i taj roman Agate Kristi. To znači da je većina bila prinuđena da rekonstruiše te pojmove - ali, kako ih rekonstruisati kad se ovaj prvi preseca sa francuskim gradićem (TOUL), besmislenim petoslovom MORRO ("rt u Čileu"), malo kom fudbaleru, a kamoli rešavaču poznatim pojmom ELVER (jedanaesterac) i šestoslovom OMARIK, koji je opisan uz pomoć Google map - a, te je neodgonetljiv (čovek može da otkrije 2 od 6 slova, ostala mora da nagađa dok ne dobije bilo šta što liči na reč).

U drugoj sintagmi je valjalo otkriti čega je to džep pun (pod uslovom da rešavač nije odustao kada je naišao na dva p bez preloma), a za to otkriće je bilo potrebno imati u malom prstu mikrotoponime Koruške (TRBIŽ), sve uloge Saše Barona Koena (pomenuti ALI G), dakako i filmografiju čuvenog Zrinka Ogreste (TU), te kompletnu ornitologiju sa sh prevodima (MODRAŠ; opis "plava čaplja" sugeriše samo prva 4 slova, jer se reč hipotetički može završavati bilo kako: modrak, modrik, modrek, modran, modrač, modreč, modrič, modraš, modreš, modrić, modralj itd).

Tako smo mi prosečni rešavači (da ne kažem paceri) došli u situaciju da izmišljamo rešenja, tačnije: da pravimo nove križaljke po datim motivima. Eto, taj Pikasov AKT S OGRLICOM je u mojoj režiji postao AKT SA GRLICOM (mada sam razmišljao i o gu*ici, jer ako bi u susednom, nikome poznatom pojmu, _ _ CE NA NASIPU, prva reč bila SRCE, LICE, MACE ili, da prostite, PICE - onda bi glasoviti rt u Čileu postao Morrs, Morrl, Morrm ili Morrp, a to baš ne može, pa mi je i slovno, a i vizuelno uz akt najbolje išla jedna gu*ica). Uz to, nije mi baš (bilo) jasno zašto je autor odlučio da niz ELV ne završi sa IS, kad su već ta dva slova bila slobodna (valjda se plašio da će s Elvisom još neko osim Pere, Valtera, Darka i Ilije uspeti da reši križaljku).

Ima tu još pojmova sa kojima se nije bilo lako izboriti (recimo, kad rešavač na jedvite jade shvati da se u međumurskoj narodnoj pesmi nešto dešava ćuku, sedmo slovo mora da lupi jer je mrtvo; može biti i "sedi" i "sede" i "seda"... a može se i zvati Sedo, zašto ne, pesma je to). Ima, bogme, i neispravnih: reč KARMAR ne postoji, a kiridžijski starešina se zove KRAMAR (pri tom, to se ukršta sa meni nepoznatim fudbalskim stručnjakom, te mi je R bilo nedokučivo; takođe O sa umlautom je opisano kao "strano slovo", što znači da je na tom mestu teoretski moglo da stoji bar 20 tuđih grafema), a nije baš izvesno gde i kada je igrao taj rumunski glumac Constantin SINCO kad ga nema čak ni na IMDb - u. I, naravno, umesto rumene jagode na šlagu, ovde se pojavio nekakav žuti cvet ... PETOPRST, ali već obrađen apsurdni pasaž (sa žitom) je pridev GUŠČJI učinio nerešivim (u mojoj verziji: mačiji). 

Na kraju, ipak bih u duhu parole "neka cveta svaki cvet" predložio da se ubuduće - iz obzira prema našoj enigmatskoj tradiciji, a i prema ljubiteljima enigmatike koji su solidni u rešavanju i voleli bi da okušaju sreću na nekom narednom SOZAH - u, SES - u ili bilo gde - slične glavolomke ne nude na takmičenjima za obične smrtnike (idealnu primenu bi imale na turniru za urednike). Postoji sijaset efikasnijih načina da se napravi takmičarska križaljka koja je istovremeno metodološki ispravna, kvalitetna i diskriminativna. Ova nije ništa od toga, i njen jedini domet je oštra podela rešavačkog tela na superrešavače i pacere. To je isto kao kad bi na takmičenju Snađite se u šumi učestvovalo njih troje koji svakog dana prolaze kroz tu šumu i znaju svaki njen žbun, i 20 onih koji su mahovinu videli samo na slici. Nelogično.

U svakom slučaju, čestitke svima koji su stopostotno uspeli da rekonstruišu ovu čudnu kreaciju (i pozdrav za autora koji je u biti solidan križaljkaš, no ovde je verovatno namerno i namenski preterao, pa se u tom preterivanju malo pogubio; kako god, nisam želeo da ga pominjem po imenu jer ovo nije bilo ništa lično, već sasvim dobronameran osvrt na ne baš pozitivnu enigmatsku pojavu). 

10. 10. 2016.

Naše Lj

Alphabeti serborum, 1818.
Istorija digrama Lj je počela u dalekoj balkanskoj prošlosti, a kao prvi pisani izvor se poslovično navodi prvo izdanje Srpskog rječnika Vuka Karadžića iz 1818. godine. Naime, tu i tada su pod naslovom Alphabeti serborum tabelarno prikazane srpska ćirilica i srpska latinica, a onda i mađarska, hrvatska, slovenačka, češka, poljska, nemačka, italijanska, francuska i engleska. Pretpostavlja se da je veći deo tabele izradio Vukov saradnik Jernej Kopitar, a postoje i sporenja oko opravdanosti oznake Serb. lat., budući da Vuk nije priznavao religijski kriterijum nacionalne determinacije, te je i pravoslavne i katoličke štokavce nazivao Srbima.

Kad govorimo o slovu Lj,  nije zgoreg reći da je Sava Mrkalj osam godina pre Vuka sproveo prvu reformu ćirilice (Salo debeloga jera libo azbukoprotres, Budim 1810), a njegova varijanta je sadržala ruskoslovenski digram ль. Četiri godine kasnije, Vuk je prvi put upotrebio Љ u Pismenici (1814). Nije baš sigurno da li je osmislio i digram Lj, no u već citiranoj (i prikazanoj) tabeli iz 1818. možete videti da se u to vreme hrvatsko Lj pisalo kao Ly, što znači da ga nije prepisao iz ilirskih izvora (možda valja dodati da je on, u skladu sa izjednačavanjem štokavaca, samo čakavsko narečje smatrao hrvatskim jezikom).

Latinica Ljudevita Gaja (ili gajica) je premijerno objavljena 1830. godine, a umesto prvobitnog Ly korišćena je slovačka grafema Ľ. Malo kasnije, u eri jačanja serbokroatistike, zamenjena je sa Lj, a Đuro Daničić je 1882. godine, inspirisan Vukovim fonetskim pravilom, predložio reformu latinice u sklopu koje bi digram Lj postao ļ (no, od svega što je predložio, usvojeno je samo stapanje G i J, odnosno D i J u Đ).

Kako god, potpuno je pogrešno proglašavati Vuka tvorcem latinice (što se ponekad dešava), jer je on samo zapisao (i eventualno blago modifikovao) ono što se dominantno koristilo među zapadnim štokavcima, a još pogrešnije osnivačem smatrati Ljudevita Gaja (što se još češće dešava), koji je zapravo bio samo Vukov sledbenik u reformisanju, te propagator već postojećeg pisma.  Treba imati u vidu da je na našim prostorima vrlo teško (a i besmisleno, naročito u sferi jezika) tražiti odgovore na pitanja šta je gde tačno nastalo i šta je čije. Zato se može reći da je latinica sa kvačicama i digramima nedeljivo srpskohrvatska iliti hrvatskosrpska, a kako će je neko zvati, posmatrati i tumačiti - za lingvistiku je irelevantno.

U modernom srpskom jeziku, digram Lj se sreće mnogo češće nego u modernom hrvatskom – zbog transkripcije. Koristimo ga pri prenošenju reči iz španskog (LL – npr. Sevilja), albanskog (l – npr. Ljuan), kineskog (L + neslogotvorno I + samoglasnik – npr. Ljaoning), ponekad iz francuskog (naročito u starim transkripcijiama, npr. Bastilja, mada uvek treba upotrebiti J), čak i iz norveškog (npr. Ljokelsoj, bez ikakvog alibija, jer se Lj transkribuje kao J, što će reći: Jekelsej). Rusko ль se i u srpskom, i u hrvatskom transkribuje kao Lj, no usamljeno л, koje se u nekim slučajevima po normi prenosi kao Lj, u hrvatskom često ostaje L.

Kad se vratimo u svet enigmatike, treba reći da je Lj jedno od najređih slova u ukrštenim rečima (a još ređe u križaljkama, iz već navedenog razloga). U nastavku teksta možete videti pojmove sa početnim Lj koje sam sakupio tokom prethodnih godina, s tim što se mora imati u vidu da su neki od njih upotrebljivi samo u ukrštenicama (bez ulaženja u značenje, u strukturalnom pogledu nema pojmova koji se mogu upotrebiti samo u križaljkama, mada postoje i takvi). Transkripcije su označene sa T (ob. T - neispravno, ali uobičajeno), a pokrajinske reči sa P. Opštepoznatih pojmova uglavnom nema na listi.

LJADOV (T) – ruski kompozitor, Anatolij (rus. Анатoлий Лядов)
LJAJČIĆ – mesto na Kosovu, kod Kamenice
LJAJIĆ – srpski fudbaler, Adem (Torino)
LJAMA (T) – argentinski fudbaler, Kristijan Ezekijel (ranije u Fjorentini) (šp. Cristian Ezequiel Llama)
LJAN (ob. T) – mesto u Norveškoj, kod Osla (norv. LJan)
LJANEROS – južnoamerički pastiri u stepama (šp.)
LJANIK – mesto kod Preševa
LJANOS – široka južnoamerička ravnica, LJANO
LJAO (T) – drevna kineska dinastija, vladala Mongolijom; reka u Kini (eng. Liao)
LJAP – arnautsko pleme, LJAB (Petar Skok), Lab, Laberi
LJAPEŠA – prljavko (RMS)
LJAPITI (P) – zgrabiti hranu i pojesti je (Srpski govor Vojvodine, MS, Novi Sad - SGV)
LJAREZA – vrsta drozda, ljarza, kos kamenjar, stenjar, stenjak (Ornitološki rečnik)
LJARMANI – Arbanasi dvoverci (javno muslimani, privatno katolici)
LJATI (P) – ići (SGV)
LJAUTO (T) – turban drevnih Inka, ljautu
LJEB – mesto kod Doboja
LJEBUŠA – mesto kod Dečana
LJEIDA (T) – grad u Kataloniji, Lerida (kat. Lleida, šp. Lérida)
LJEKOVA – mesto kod Trebinja
LJELJ – slovenski bog mladosti (Nin 2658, Nada Uskoković)
LJELJA – slovenska boginja leta i šuma, Lela, kći Ladina, Poljelja;
LJELJEN – jelen (pokr.) (RMS)
LJELJENČA – mesto kod Bijeljine
LJELJENKO – naziv od milja za jelena (pesn., nar.) (RMS)
LJELJO – bog proleća (pesn.) (RMS); pesma Vojislava Ilića
LJEMEZ (P) – letva na slamnom krovu
LJENOBUD – mesto kod Srebrenika
LJEPOJEVIĆI – mesto kod Nove Varoši
LJEPUNICE – mesto kod Tuzle
LJERKA – st. glumica Draženović; pesma Đorđa Balaševića
LJERKA NJERŠ – hrvatska vajarka i slikarka
LJERKA ŠRAM – starija hrvatska glumica
LJERMONTOV (T) – ruski pesnik, Mihail Jurjevič („Sam u noći idem prema drumu“) (rus. Михаил Юрьевич Лермонтов)
LJESA – starinska naprava za sušenje žita nad vatrom; vrata (u ogradi), ispletena od pruća (Vj. Kviz 244)
LJESAK – blesak (RMS)
LJESE – crnogorski nakit
LJESKA – prut od kog se pravi bič (najčešće od jasena) (SGV)
LJESKANJE – odbleskivanje, blistanje (RMS; Ćosić), takođe: LJESKUTANJE (inf. samo povratni)
LJESKANJE – odleskivanje, bleskanje
LJESKARE – mesto kod Prijedora
LJESKOVAC – mesto kod Bijeljine
LJESKOVE VODE – mesto kod Doboja
LJESKOVICA – mesto kod Drvara
LJESKOVIK – mesto kod Goražda
LJESOVINA – mesto kod Konjica
LJEŠ – nadimak srednjovekovnog zetskog vojvode Alekse Đuraševića
LJEŠ (T) – grad u Albaniji (alb. Lesh)
LJEŠANE – mesto kod Peći
LJEŠEVIĆI – mesto kod Kotora
LJEŠEVO – mesto kod Ilijaša
LJEŠI – šumske vile u ruskom folkloru
LJEŠKOPOLJE – oblast u Crnoj Gori
LJEŠLJANI – mesto kod Bosanskog Novog
LJEŠNICA – mesto kod Kučeva
LJEŠTANI – mesto kod Okučana
LJEŠTANSKO – mesto kod Bajine Bašte
LJEŠTAR – mesto kod Kosovske Kamenice
LJETINIĆ – mesto kod Tešnja
LJETOVIK – mesto kod Kiseljaka
LJEV – ime muzičara i dizajnera Rjadčenka (kao dečak glumio u seriji „Povratak otpisanih“)
LJEVAJA – mesto kod Gornjeg Milanovca
LJEVIŠTA – mesto kod Kolašina
LJEVOŠA – mesto kod Peći
LJIG – varoš u Šumadiji; pritoka Kolubare
LJIGA – ljigava masa; beskarakteran čovek (fig.), ljigavac
LJIGARICA – vrsta guske, ligarica (Ornitološki rečnik)
LJIGATOV DO – ukinuto naselje kod Požarevca
LJIGAVAC – beskarakteran čovek (fig.); jegulja (zool.)
LJIGAVO – prilog: beskarakterno
LJIGAVOST – bednost, beskarakternost
LJIGOVINA – vrsta pazdrena, pasjakovina, krkovina, takođe: ljig
LJILJAK – slepi miš; jorgovan (bot.)
LJILJAN I OMORIKA – pripovetka Branislava Nušića; delo Biničkog
LJILJANA BLAGOJEVIĆ – srpska glumica ("Sjećaš li se Dolly Bell")
LJILJANA BOGOJEVIĆ – hrvatska glumica ("Stipe u gostima")
LJILJANA BUDIČIN MANESTAR – zagrebačka operska pevačica (VK 112); takođe: Liliana Budicin Manestar
LJILJANA DRAGUTINOVIĆ – srpska glumica (Natalija Šćekić u "Srećnim ljudima")
LJILJANA GENER – st. hrvatska glumica („U registraturi“)
LJILJANA HABJANOVIĆ ĐUROVIĆ – srpska književnica („Javna ptica“)
LJILJANA JANKOVIĆ – srpska glumica (tetka Vuka u „Žikinoj dinastiji“)
LJILJANA JOVANOVIĆ –starija srpska glumica („Hajduk“)
LJILJANA KONDIĆ – st. srpska glumica („Jerma“) (Gidrina žena)
LJILJANA KRSTIĆ – starija srpska glumica ("Naša Engleskinja")
LJILJANA MEĐEŠI – makedonsko-srpska glumica (“Zadah tela“)
LJILJANA MOLNAR TALAJIĆ – bosansko-hrvatska operska pevačica
LJILJANA NIKOLOVSKA – prva pevačica grupe „Magazin“
LJILJANA PAVIĆ – srpska scenaristkinja, Sinišina supruga
LJILJANA PETROVIĆ – st. srpska pevačica, prva predstavnica YU na ESC – u (1961)
LJILJANA RANČIĆ – pravo ime pevačice Madam Piano ("Bonito")
LJILJANA SEDLAR – srpska glumica (Sašina tašta u "Boljem životu")
LJILJANA STJEPANOVIĆ– srpska glumica (Ozrenka Soldatović u "Srećnim ljudima")
LJILJANA ŠLJAPIĆ – st. srpska glumica i pevačica ("Zadah tela")
LJILJANA TICA – bivša beogradska manekenka
LJILJANKA – ljiljan žute boje
LJILJCI – porodica leptirova, sumračnici (RMS)
LJIZGAVICA – klizavica (pokr.)
LJOBREGAT (T) – reka u Španiji (šp. Llobregat)
LJOČIĆ – prva srpska lekarka, Draga
LJOKAČ – štap za teranje teleta od krave
LJOKANJE – gonjenje teleta od krave (RMS)
LJOKE – uzvik za teranje teleta od krave, LJOK (RMS)
LJOLJIĆI – mesto kod Jajca
LJOPITI – jako udariti (po Vuku, RMS)
LJORET DE MAR (T) – tursitičko mesto u Kataloniji (šp. Lloret de Mar)
LJOS – onomatopeja udarca pri padu, ljoskac
LJOSA (T) – savremeni peruanski pisac, MARIO VARGAS („Rat za smak sveta“) (šp. Mario Vargas Llosa)
LJOSKA (P) – izmišljeno jelo (SGV), ima značenje kao ptičje mleko
LJOSKAVAC – lekovita biljka ploda nalik trešnji; pljuskavac
LJOTA – rodonačelnik Ljotića; slikar-naivac iz Gadžinog Hana, Ivica Anđelković
LJOTIĆ – srpski predratni fašistički političar, Dimitrije
LJOTIĆEVAC – sledbenik Dimitrija Ljotića (i SDK - a u II sv. ratu)
LJOVISNA (T) – nekada popularna venecuelanska telenovela (šp. Llovizna)
LJU (T) – agrivska princeza u koju se zaljubio Zevs (zast. enigmatizam)
LJU (T) – japanski književnik, Jung (Pravopis)
LJUAN PREKAZI (T) – raniji fudbaler Partizana (alb. Luan Prekazi)
LJUB – poljubac (pesn.) (RMS)
LJUBA ALIČIĆ – srpski folk pevač 
LJUBA LUKIĆ – srpski folk pevač
LJUBA MOLJAC – raniji srpski komičar, Miodrag Andrić 
LJUBA NINKOVIĆ – srpski muzičar, Bodin brat (grupa „S vremena na vreme“)
LJUBA VELIČ (T) – bugarsko-austrijska operska pevačica, sopran, rođena Veličkova (nem. Ljuba Welitsch)
LJUBAČ – mesto kod Dubrovnika; mesto kod Knina
LJUBAČAC – začinska i aromatična biljka, selen, velestika, LJUPČAC
LJUBAČE – mesto kod Tuzle
LJUBAČEVO – mesto kod Banjaluke
LJUBATA – mesto kod Bosilegrada (Gornja i Donja)
LJUBATOVICA – mesto kod Bele Palanke
LJUBAV I ZLOBA – prva izvorna hrvatska opera (u dva čina) (Vatroslav Lisinski)
LJUBAV ILI ŠALA – pesma Gabi Novak iz filma „Ljubav i moda“ (1960)
LJUBAV JE SVUDA – pesma terceta „Moje tri“, ESC 2013.
LJUBAVNA BOLJKA - film Majka Nikolsa iz 1986. sa Meril Strip i Džekom Nikolsonom (eng. Heartburn)
LJUBAVNE IGRARIJE – duet Brene i Džeja (1991)
LJUBAVNE ČAROLIJE – film Grifina Dana iz 1998. sa Sandrom Bulok, Nikol Kidman i Goranom Višnjićem (eng. Practical Magic, u Hrvatskoj: Magija)
LJUBAV NA KIŠI – film Žan – Klod Brijalija
LJUBAVA – mesto kod Kruševca
LJUBAVNO VOĆE – južno voće poreklom sa Anda, čerimoja
LJUBEK – st. hrvatski kajakaš, Matija
LJUBELJ – prevoj u Karavankama
LJUBEN SPASOV (T) – bugarski šahista (bug. Любен Спасов)
LJUBENIĆ – mesto kod Peći
LJUBENOVIĆ – harmonikaš, Časlav
LJUBERAĐA – mesto kod Kuršumlije
LJUBEŠ – mesto kod Aleksinca
LJUBEŠĆICA – opština u Hrvatskoj
LJUBETA LABOVIĆ – crnogorski pisac
LJUBETOVO – mesto kod Zenice
LJUBICA BERAK – st. pevačica narodne muzike
LJUBICA BUKINAC – srpska bodi-bilderka
LJUBICA RAVASI – st. srpska glumica (strina Daca u "Gospođi Ministarki" sa Ružicom Sokić)
LJUBICA SOKIĆ CUCA – srpska slikarka (1914 – 2009)
LJUBIČEVAC – mesto kod Stragara
LJUBIČEVO – ergela kod Požarevca
LJUBIČINA – šeboj (bot.)
LJUBIJA – mesto kod Prijedora
LJUBINA – mesto kod Ilijaša
LJUBINE – mesto kod Ključa
LJUBINIĆ – mesto kod Obrenovca
LJUBINKA BOBIĆ – starija srpska glumica ("Anikina vremena")
LJUBINKA KLARIĆ - srpska glumica ("Normalni ljudi")
LJUBINKO DRULOVIĆ – stariji srpski fudbaler
LJUBINJE – varoš između Trebinja i Mostara
LJUBIŠ – mesto kod Čajetine
LJUBIŠA JOCIĆ – st. srpski režiser i književnik (roman "I s tobom sama")
LJUBIŠA SIMIĆ – raniji srpski bokser
LJUBIŠA SPAJIĆ – raniji srpski fudbaler, Šekularčev saigrač
LJUBIVOJE RŠUMOVIĆ – srpski dečji pesnik ("Zauvari")
LJUBIVOJE TADIĆ – srpski glumac (bratanac Ljube Tadića) ("Gorki plodovi")
LJUBIŽDA – mesto kod Prizrena
LJUBIŽDA HAS – mesto kod Prizrena
LJUBLJANICA – reka koja protiče kroz Ljubljanu
LJUBLJENA – delo engleskog književnika Ivlina Voa
LJUBO KARAMAN – hrvatski istoričar umetnosti
LJUBOGOŠTA – mesto kod Pala
LJUBOMIR BANDOVIĆ – srpski glumac ("Nemoj da zvocaš")
LJUBOMIR BULAJIĆ – srpski glumac („Nepobedivo srce“)
LJUBOMIR LJUBA ĆIPRANIĆ – raniji srpski glumac ("Cubok")
LJUBOMIR LJUBA DIDIĆ – raniji srpski glumac ("Vruć vetar")
LJUBOMIR LJUBOJEVIĆ – srpski šahovski velemajstor
LJUBOMIR MARAKOVIĆ – hrvatski književni kritičar i istoričar
LJUBOMIR MUCI DRAŠKIĆ – pok. srpski pozorišni reditelj (suprug Svetlane Bojković)
LJUBOMIR NENADOVIĆ – srpski pisac ("Pisma iz Italije")
LJUBOMIR ORAK – varaždinski šahista
LJUBOMIR PERUĆICA – srpski folk pevač
LJUBOMIR SIMOVIĆ – srpski pesnik („Vidik na dve vode“)
LJUBOMIR TRAVICA – raniji srpski odbojkaš
LJUBOMIR UBAVKIĆ PENDULA – srpski glumac ("Više od igre")
LJUBOSTINJA – manastir kod Trstenika (XIV v), zadužbina carice Milice
LJUBOŠ (T) – nadimak češko-američkog šahiste Ljubomira Kavaleka (češ. Lubomír Kaválek)
LJUBOTEN – vrh na Šar Planini
LJUBOTIĆI – mesto kod Širokog Brijega
LJUBOTINJ – pleme iz Riječke nahije u staroj Crnoj Gori
LJUBOV EGOROVA (T) – rusko-francuska balerina (1880 – 1972) (fr. Lioubov Egorova)
LJUBOV JEGOROVA (T) – bivša ruska skijašica (rus. Любо́вь Ива́новна Его́рова)
LJUBOVIĐA – mesto kod Ljubovije
LJUBOVO – mesto kod Trebinja
LJUBUČA – mesto kod Konjica
LJUBUŠKI – gradić u Hercegovini
LJUCAVAC – koštunjava riba Jadranskog mora, kanj, kanja
LJUČENJE (P) – izdvajanje svoje stoke iz stada u kom se pomešala sa tuđom (SGV)
LJUĆANIN – žitelj Ljute kod Kalinovika
LJUĆAVINA – gorušica, žgaravica (RMS)
LJUĆE – mesto kod Pljevalja
LJUDA – ljudeskara (RMS)
LJUDA (P) – ljudina, ljudeskara (SGV)
LJUDESKARA – ljudina
LJUDETINA – ljudeskara, ljudesina, ljudurina (RMS)
LJUDEVNOST – čovečnost (RMS)
LJUDI GOVORE – roman Rastka Petrovića (1931)
LJUDIŠTE – pogrdni naziv za čoveka bez ljudskih kvaliteta (RMS)
LJUDMILA – pesma Đorđa Balaševića
LJUDMILA BELOUSOVA (T) – slavna ruska klizačica (rus. Людмила Белоусова)
LJUDMILA ČERINA (T) – slavna francuska balerina (fr. Ludmilla Tchérina)
LJUDMILA KRILOVA (T) – ranija ruska glumica (rus. Людми́ла Крыло́ва)
LJUDMILA TITOVA (T) – ruska glumica (rus. Людмила Титова)
LJUDODER – onaj koji kinji i globi ljude (RMS)
LJUDOKRADICA – kradljivac ljudi (RMS)
LJUIS DOMENEK I MUNTANER (T) – španski (katalonski) arhitekta (šp. kat. Lluís Domènech i Montaner)
LJUIS LJAK (T) – španski (katalonski) pevač i kompozitor (šp. kat. Lluis Llach)
LJUK (T) – španski vojskovođa iz šp. Građanskog rata, Visente Roho (šp. Vicente Rojo Lluch)
LJUKA (P) – otvor na karabi od gajdi (SGV)
LJUKINAJ – mesto kod Prizrena
LJUKOVO – mesto kod Inđije
LJULIN (T) – planina u Bugarskoj
LJULJ – engleska trava, utrinac
LJULJA – morska riba slična skuši (RMS)
LJULJACI – mesto kod Knića
LJULJAILJAKO (T) – najviši aktivni vulkan na Zemlji, u Južnoj Americi, JUJAJAKO (šp. Llullaillaco)
LJULJAK – kolevka, ljuljka (SGV)
LJUMA PENOV – srpska glumica („Crna Zorica“)
LJUN – vrsta jastreba, kostožder, bukoč (Ornitološki rečnik)
LJUNA – vrsta jastreba, lunja, piljug, kanjug, škanj, LJUNJA (Ornitološki rečnik)
LJUPČO ARSOV – raniji makedonski državnik
LJUPINA – mesto kod Nove Gradiške
LJUPKA DIMITROVSKA – st. hrvatsko-makedonska pevačica
LJUPTEN – mesto kod Aleksinca
LJUSIĆI – mesto kod Kalinovika
LJUSINA – mesto kod Bosanske Krupe
LJUSKAVAC – ljuskar
LJUSKAVICA (S) – vrsta kožne bolesti, psorijaza
LJUSPA – ljuska (RMS)
LJUŠA – mesto kod Kuršumlije; mesto kod Donjeg Vakufa
LJUŠTA – mesto i reka na Kosovu; reka u Kosovskoj Mitrovici
LJUŠTA – mesto kod Kosovske Mitrovice
LJUŠTIKA – komušina od kukuruza (RMS)
LJUŠTILICA – rende za ljuštenje citrusnog voća
LJUŠTINA – ljuštura, ljuska (RMS)
LJUT – mesto kod Trilja
LJUTA – reka ponornica u Konavlima; mesto kod Kolašina; mesto kod Kalinovika
LJUTA NANA – vrsta nane
LJUTAC – ljut, tvrdi kamen; ljut, žestok čovek
LJUTAČA – lekovita biljka, andrešelj, praskvinac, koštren, broskova trava
LJUTAJA – mlečnica (bot.)
LJUTAJE – mesto kod Sjenice
LJUTAVA – mesto kod Ruda
LJUTAZA – kamenito mesto
LJUTI – slavenosrpski naziv za februar
LJUTI DO – mesto kod Stoca (BiH)
LJUTI DOLAC – mesto kod Širokog Brijega
LJUTICE – mesto kod Koceljeve
LJUTIČEVINA – vrsta luka, vlasac, vlašac
LJUTIĆI – mesto kod Pljevalja
LJUTIK – vrsta hrasta
LJUTIKA – vrsta luka i trave
LJUTILO – ljut ukus (RMS)
LJUTOGLAV – mesto kod Prizrena
LJUTOGLAVA – mesto kod Peći
LJUTOTRNO – puno ljutog trnja
LJUTOVA – mesto kod Kuršumlije
LJUTOVO – mesto kod Subotice
LJVOV (T) – grad u Ukrajini, Lavov
LJVOVIČ (T) – ruski pozorišni reditelj, Jurij Rakitin (radio u Srbiji)