3. 8. 2014.

Skandinavka i motika

Glas javnosti,
27. mart 2002.
piše: Dragan Stodić


Zemljoradnik Živadin Jovanović sastavio 5000 ukrštenih reči i sav honorar mu pojela poštarina 


Stršljen je najteža reč za uklapanje u ukrštenicu, teška je i za izgovor, a kamoli za rešavanje, dok je banana laka i jednostavna reč i najlakša za sastavljanje - kaže za "Glas" pedesetpetogodišnji Živadin Jovanović zvani Truc, zemljoradnik i poznati srpski enigmatičar. Svojom pasijom bavi se od detinjstva i do sada je, prema svojim procenama, sastavio oko 5000 raznih ukrštenica, a više od 2000 radova objavljeno je u domaćim enigmatskim časopisima i dnevnim novinama. U jednim beogradskom novinama nedavno je objavljena Jovanovićeva ukrštenica sa samo šest crnih polja, što nijednom profesionalnom sastavljaču, ni enigmatskom klubu u zemlji još nije pošlo za rukom.  

Živadin nema kompjuter, ukrštenice sastavlja, punih 40 godina, ručno, samo ponekad koristi pisaću mašinu i u svemu tome uživa.

- Nisam bogat, niti sam se obogatio od ukrštenica, štaviše, sve honorare mi je pojela poštarina. Zamislite, jedne poznate dnevne novine plaćaju mi objavljenu ukrštenicu svega 20 dinara, ali nisam prekinuo saradnju. Zašto bih ako znam da ima nečeg vrednijeg i od para, a to je zadovoljstvo kad vidim šta sam uradio. U Evropi bih verovatno bio bogat sa tolikim brojem sastavljenih ukrštenica, ali ne žalim, ipak ja to radim iz ljubavi - veli Živadin i pokazuje nam novine u kojima je njegov potpis na ukrštenicama - prepoznatljiv.

Živadinovi učitelji u osnovnoj školi u Rabrovu, Gile Milićević i Gule Todorović najviše su mu pomogli kad je tek počinjao da pravi školske ukrštenice, kad mu je bilo najteže i kad je imao tek nekoliko kupljenih rečnika. Kupio je Živadin u Požarevcu 1962. prvi enigmatski časopis sa ukrštenicom na naslovnoj strani. Probao je da je reši, iako je bio još dečak, i delimično je uspeo. To ga je privukli pa su sada njegove vitrine prepune novina i enciklopedija, Larus, Haus, Brok, Hatštajn….

- Zahvaljujući sastavljanju ukrštenih reči mnogo sam naučio o istoriji, poznatim ljudima u svetu, o našim srpskim znamenitim ličnostima. Da sam se držao samo motike i pluga i samo osam razreda osnovne škole, koliko sam završio, ko zna da li bih znao onoliko koliko sad znam - nastavlja Živadin. 


Na greške u sastavljanju ukrštenih reči Živadinu su ukazivali Simon Racković, Vlasta Pavlović i drugi srpski doajeni enigmatike. Sam je u početku stvorio svoj pomoćni rečnik od 300 stranica sa oko 19 hiljada pojmova koji i sad ukoričen stoji na njegovom stolu. Nije bio blizu Beograda i redakcija, nikad se nije dodvoravao urednicima i molio ih da mu objave enigmatske radove. Čim napravi ukrštenicu, a desi se to često i na njivi, između kraćeg predaha, stavi je u koverat, pošalje redakciji i čeka da vidi kad će biti objavljena. Istina, često nije imao dovoljno para za kupovinu literature, ali uz odricanja kupio je enciklopedije. Sada u kući ima veliko bogatstvo u knjigama, ali nijedno od njegove troje dece nije se zainteresovalo da nastavi očev hobi...

ŽENA NEREŠIVA UKRŠTENICA

Žene su teško rešiva enigma - kaže Živadin Jovanović. - Ni najveći svetski umovi je nisu dešifrovali. Žena je, slobodno napišite, najteži enigmatski problem. I mojoj ženi Lepi sam uvek govorio da je moja druga ljubav, a prva naravno ukrštenice. Nekad se ljutila, nekad se pravila da me ne čuje. Nekad zna da mi odgovori: " Pa, reši me, ako umeš. Ne znam da li sam uspeo, ali znam da s njom imam sina i dve ćerke.


UKRŠTENI KVADRATI

Magični ukršteni kvadrati su Jovanovićeva velika pasija. Sarađivao je svojevremeno deset godina i sa bjelovarskim "Čvorom", sada piše za "Novosti enigma"," Razonodu", "Politikin mozaik"... Svoje radove je sedamdesetih godina beogradskim redakcijama slao i iz Beča gde je privremeno radio. I za vreme služenja vojske u Zagrebu nije prestao da radi ukrštene reči.



TEMATSKE UKRŠTENE REČI

 
Tematske ukrštene reči je najteže sastaviti - kaže Živadin. Napravio sam ipak neku svoju formulu sa 23 pojma u tematskom liku 18 x 25 polja, a to je veoma teško. Svi sad vole da rešavaju skandinavke. Mogu uskrštenicu da napravim i za pola sata, ali i da se namučim ceo dan. Često se telefonom čujem sa svojim kolegama sastavljačima Milanom Šabanom iz Beograda, Jovanom Vukovićem iz Stare Pazove, Stevanom Marekovićem iz Beograda...

 



4 коментара:

Анониман је рекао...

Živadina Jovanovića, koji je inače iz Češljeve Bare, sam upoznao 2011. godine na Susretima enigmata Srbije u Požarevcu. Dobrodušan čovek, u penziji, malo smo se ispričali i žalio mi se na neobjavljivanje radova u "Enigmi", Inače, njegove radove sam viđao u starijim brojevima "Enigme", možda sam poneki rešio, bilo je tu i "belina", sve u svemu prosečne kreacije.
Lozničanin

Mandrak је рекао...

Nije on neki enigmatski velikan, ali ima dobru priču... Eto, čovek svojevremeno stigao i do novina, dao intervju, pohvalio se da je napravio ukrštenicu sa 6 crnih polja, podelio sa svetom svoje muke... Najmanje što sam mogao je da dam malo prostora tom tekstu, pošto sam ga slučajno pronašao na internetu.
Hteo sam da nađem i neku njegovu ukrštenicu, pa sam prelistao 10-15 "Enigmi", ali sve što sam video je preslabo za citiranje. Na kraju sam nabasao na ovaj magični lik koji u suštini nije loš.

Анониман је рекао...

Из текста куља нешто вредније, а то је ИСКРЕНА ОПИЧЕНОСТ. За 36 година активног бављења енигматиком срео сам доста састављача, решавача и успутних пролазника. Највећу посвећеност доживео сам код пок. Мирољуба Тошића из Крагујевца (пре из Херцег Новог), иако је објавио мало радова, углавном ''ситних''. И Живадин Јовановић је искрени заљубљеник у енигматику, који заслужује све похвале.

Што се тиче опичености, дијагнозу ОПИЧЕН поставила ми је давно моја млада, којој и после 30 година брака није јасно како неко може да буде толико залуђен. Из дијагнозе је проистекао и надимак ОПИ, коме се својевремено М. Тошић обрадовао као да је неко њега назвао Фјодором или Лавом.

Зато, белине нису (једино) мерило.
Ацо Јанковић.

Живадин ЈОВАНОВИЋ је рекао...

Са малим закашњењем од преко 5 година да се јавим и да укажем на неке погрешке аутора текста Драгана Стодића.
Прво, нисам саставио 5000 укрштеница, много мање је било. Да не кажем десетоструко.
Друго, аутор текста написа да имам само 2 кћерке и једног сина. Истина је, имам 3 кћерке и сина.
Треће, да разјасним о скандинавки и 6 црних поља. Да баш тако, пријатељу Мандраче. Новости су објављивале скандинавке чији су аутори били сарадници Енигме. На том лику било је тешко састављати (тада у то време!) а да црних поља буде што мање. Покојном Стеви Марековићу сам рекао, Стево ја ћу покушати и успео сам...То је то о 6 црних поља. Наравно после тога је било још сарадника који су састављали са само 6 црних поља.
Младене, нисам никада рекао да сам енигматски великан. Радио сам како сам знао и умео. У моје време није било компјутера (можда је неки и имао, као и неке редакције), па да уз помоћ Гугла, Википедије, Вукајлије и шта ти ја знам како се све зову, састављам. Неки имају и програме па им "Плехана кутија" избаци готове укршене речи, након што су задали почетну реч...То су људи који раде хипер продукцију, а ти радови немају душу (и поред белина!)...
Али, да не дужим... Ах да, нисам звао новинаре да о мени пишу, нити сам их потплаћивао. Спорадично је све ишло.
Драган Стодић је из суседног села, радио је као дописник за Вечерње новости, онда и за друге листове. Он је сам одлучивао о коме ће шта написати...