10. 11. 2014.

Ukrštene reči u starim neenigmatskim revijama

Ukrštenica je već posle Drugog svetskog rata postala nezaobilazna u gotovo svim našim neenigmatskim časopisima, i ravno pola veka nije postojao nijedan tiražan magazin koji je ignorisao tu rubriku, uključujući i neke prilično ozbiljne novine, kao što su "Duga " i "Nin". Taj trend je polako počeo da jenjava pre dvadesetak godina, a sa osipanjem čitalačke publike i izumiranjem štampe sve brže nestaje i potreba za negovanjem tradicije. U sklopu sveopšte erozije vrednosti, danas su najtiražnije revije kojekakvi tabloidi, aferaške slikovnice i šund štampa, a pošto su ta izdanja prevashodno namenjena obrazovno zapuštenim i mentalno defektnim osobama tj. našem većinskom življu, vremenom je postalo jasno da je em nepotrebno, em vrlo štetno insistirati na ozbiljnom ili bar nešto finijem sadržaju. Starije generacije su umorne od teških tema kao što su kultura i nauka, a mlađe stasavaju bez mozga i etičkog kodeksa u plutokratiji i kleptokratiji, pa su i štampani mediji prilagođeni zahtevima novog doba. Naša okupiranost skaradnim estradnim pojavama, psihofenomenima i kontakulturom je odavno poprimila patološke razmere, a u skladu sa profilom prosečnog korisnika takvih sadržaja, i pružaoci medijskih usluga su se vremenom profilisali kao lica bez mere i stila, te su tzv. novinari i tzv. urednici visokotiražnih časopisa danas listom ljudi sumnjivog morala i intelektualnog statusa.

U takvim okolnostima je potpuno logično što je ukrštenica, dakle jedna sasvim sporedna stvar u sadržaju bilo kog neenigmatskog časopisa, spala na najniže grane. Ona se danas u mnogim listovima pojavljuje samo radi reda, kao tradicionalni prilog koji služi za puko popunjavanje levog stupca najnebitnije strane, a sadržajem u većini slučajeva vređa inteligenciju normalnog čoveka. Istina, diskutabilno je šta je danas normalan čovek i da li, ako je normalan, uopšte čita takve novine, ali je činjenica da ekspanzija neautorske iliti jeftine enigmatike koincidira sa opštim kulturnim sunovratom, te da su predstavnici najjezivijeg enigmatskog šunda, poput gospodina Budića, uspeli da isteraju iz novina i onaj minimum kvaliteta koji se nekada podrazumevao.

Evo prilike da se podsetimo ukrštenica iz najpopularnijih neenigmatskih porodičnih i ženskih revija skraja prošlog veka. U časopisu "TV Novosti" (izlazio oko 4 decenije, od '64) u jednom periodu je objavljivana skandinavka na celoj strani, i to je verovatno najveći format koji se ikada pojavio u nekom neenigmatskom listu. Autor, kao i u većini drugih izdanja, nije bio potpisan, kvalitet radova se kretao u rasponu: srednje žalosno - vrlo dobro, likovi su povremeno bili simetrični, a opisi su unošeni rukom. To je bilo davne 1981. godine, a skandinavka je već naredne godine prepolovljena po visini i te dimenzije su otprilike zadržane do gašenja lista, s tim što je početkom devedesetih rukopis zamenjen štamparskim pismom. Drugo tiražno izdanje "Večernjih novosti", časopis o narodnoj muzici pod nazivom "Sabor" (od '83 do početka dvehiljaditih) imao je iznenađujuće pismenu  skandinavku (takođe opisanu slobodnom rukom), a u "Radio TV reviji" (od '66 do sredine devedesetih) je dosledno izlazila jednostavna simetrična ukrštenica koju je u principu svako mogao da reši (a i da sastavi), ali koju je ipak imalo smisla rešavati. U jednom broju iz marta 1978. godine, čitateljka Vera Vranić, profesorka iz Novog Sada, hvali (nepoznatog) autora ukrštenih reči, kaže da uživa u rešavanju i da uvek sazna neki novi pojam, i predlaže uvođenje tematskih ukrštenica. "Mislim da bi mogle biti posvećene ribama, kosmonautima, stranom novcu, velikim gradovima, nobelovcima, insektima... Tada bi bile još poučnije i interesantnije. To je verovatno teže za sastavljanje, pa neka ovo bude samo predlog vašem uredniku". U odgovoru redakcije, između ostalog, piše i: "Napominjemo vam da se trudimo da nam ukrštenice budu (koliko je to moguće) tematski u vezi sa oblastima koje naš list poglavito prati (televizija, radio, film i muzika)."

"Ilustrovana politika" (od '58 do danas) je tokom osamdesetih imala ubedljivo najgoru ukrštenicu na vascelom tržištu, i rečima je vrlo teško opisati amaterstvo koje je u dugom periodu krasilo pretposlednju stranu. Kasnije, tokom devedesetih, autor je bio Veljko Maksimović, a njegovi sastavi su u principu imali određeni nivo. Meni su te skandinavke ostale u lepom sećanju, mada su grafički bile ispod svakog kriterijuma. U "Bazaru" (od '64 do danas) za ukrštene reči je tokom osamdesetih, a možda i pre i posle toga, bio zadužen izvesni M. Kostić. Gospodin očigledno nije bio veliki majstor, ali su ti sastavi bili vrlo pristojni, što je valjda sasvim dovoljno za časopis tog tipa.

"Praktična žena" (od '56 do početka devedestih) je u dugom periodu objavljivala ljubavne romane u nastavcima, a na poslednjoj strani svakog nastavka, negde pri dnu, štampana je po jedna skandinavčica. Njen autor je bio Radojica Jovičić, i na osnovu onoga što sam video ne bih mogao da kažem ništa loše, ali ni bogzna šta dobro, a najzanimljivija mi je tehnička priprema, jer opisi izgledaju kao da su otkucani na pisaćoj mašini. U isto vreme, u ženskom magazinu "Nada" (od '76 do početka devedesetih) skandinavku na poslednjoj strani ljubavnog romana u nastavcima pravio je Ivica Mlađenović, dosledno potpisivan kao Arhim, i tu su se mogli sresti vrlo zanimljivi simetrični likovi i slobodne kombinacije.

TV Novosti ('81)
Radio TV revija ('89)
Ilustrovana politika ('96), autor: V. Maksimović
Bazar ('83), autor. M. Kostić
Praktična žena ('87), autor: R. Jovičić
Nada ('84), autor: I. Mlađenović

6 коментара:

Анониман је рекао...

Sjecam se beogradskog izdanja koje je imalo enigmatiku i bile su objavljivane ukrstenice citalaca... ili sam ja to onako pokushavao sastavljati i porediti se... Mislim da je naslov lista bio "Feljton". U Zagrebu je slicno bilo u "Vikendu", od sarajevskih izdanja se sjecam "Svijeta" i krizaljke.
Hajro

R.Jovičić је рекао...

Dragi Mladene,
Da, ja sam dugo vremena radio tu "skandinavčicu" za Praktičnu ženu. Tada nije bilo kompjutera. Opise smo pisali pisaćom mašinom ili tušem na hamer-papiru.Nije bilo čak ni flomastera.
Drugi su i kriterijumi bili. Mnogi urednici su tražili "lakše,lakše".
Enigmatika u Srbiji je dosta napredovala i mi zajedno sa njom.
Rešavao sam Vaše radove koji su zaista veoma dobri.
Vi ste mlad i elokventan čovek sa dobrim teoretskim enigmatskim obrazovanjem. Ako želite da sarađujete malo sa nama, pošaljite skandinavku za "Ilustrovanu politiku" na format koji se tamo objavljuje.Radove pošaljite na adresu udruženja. Ali Vam moram reći, da je "Politika" u restrukturiranju i već dve godine čekamo na honorar.
Možda je bolje i čekati nešto nego ništa.
Želim Vam mnogo uspeha u životu i radu i srdačan pozdrav...

Mandrak је рекао...

Zahvaljujem se, ali ne bih više sarađivao sa Politikinim izdanjima ni pod pretnjom šmajserom, a kamoli dobrovoljno.

Анониман је рекао...

Samozvani enigmata M. Budić preoteo je enigmatski dodatak Ukrštenica iz Politike. Prema svecu i tropar!
"Priče partizanke " R.Jovičića!!!
Menip iz Gadare (videti MENIPIJA)

R.Jovicic је рекао...

Nisam razumeo šta to znači "Priče partizanke" R.Jovičića!!!
Molim anonimnog da mi to objasni. Može i anonimno.
Pozdrav Jovičić

Mandrak је рекао...

Kolega Menip iz Gadare nije sasvim anoniman: on se javlja s vremena na vreme da u svom kiničkom (čitaj: ciničnom) stilu prokomentariše neke enigmatske pojave.
Ja sam već opevao novi Budićev angažman na jednom drugom blogu, i to na vrlo sličan način, tako da mi taj deo komentara nije nejasan. Što se "Priča partizanki" tiče, mislim da je to aluzija na kazivanje o dalekoj i herojskoj enigmatskoj prošlosti, mada bi imalo više smisla prozvati mene za to, a ne Jovičića. :)