29. 11. 2014.

Nesam školuvala (1)

Prelistavajući stare enigmatske časopise, redovno nailazim na sastave koji u svakom smislu predstavljaju tamnu stranu enigmatike. Oduvek je bilo autora kojima sastavljanje ukrštenica nije baš išlo od ruke, a nesebično su nudili svoje radove svim mogućim listovima, pa su neki od tih hiperproduktivnih antitalenata u nekim periodima bili najzastupljeniji u enigmatskoj štampi. Kao što znamo, stvari ni danas ne stoje drugačije, i mada se moglo očekivati da će sa izumiranjem autorske enigmatike tj. sa smanjenjem potrebe za velikim brojem sastavljača, nestati i beznadežni amateri, ali nas živopisni slučaj gospodina Budića i još nekih njegovih kolega uverava da će za enigmatski škart uvek biti mesta.

Loši autori se generalno razlikuju od dobrih po nemogućnosti da napreduju: njihovi, uslovno rečeno, zreli radovi, nastali posle godina i godina stvaranja (i objavljivanja) su gotovo identični onima koje su potpisivali kao početnici. Podatak da neko 10, 20 ili 40 godina pravi potpuno iste, amaterske i neuke, kombinacije sa bakalinima i ananasima, i da se ni u jednom trenutku u njegovom stvaralaštvu ne pojavljuju ni zrnca napretka - deluje neverovatno. To čak nije ni logično, i jedino se može objasniti nekakvom neurotskom perseveracijom ili mentalnom zaostalošću, a takvih je autora bilo... bogzna koliko. Za plasiranje bofla su, naravno, najviše krivi urednici, koji su takvim sastavljačima dozvoljavali da godinama teraju po svom, vređajući ostale saradnike, ali i rešavače.

Ako se setimo jednog čuvenog slučaja iz ne tako davne prošlosti, možemo da zaključimo da se nedostatak talenta ne može nadoknaditi ni kada nedaroviti autor pored sebe ima nekoga ko ima više smisla za sastavljanje, i ko mu savetima može pomoći da se razvije. Naime, supruga jednog hiperproduktivnog pacera je vremenom postala solidan autor, dok je on zauvek ostao na nivou nespretnog i ne mnogo bistrog početnika. Meni je, kao rešavaču, često bilo neprijatno pri susretu sa njegovim "kreacijama", a verujem da se njegovom potpisu niko nije posebno radovao.

Rasadnik antitalenata je bilo jedno enigmatsko udruženje koje je odgajilo čitavu četu večnih početnika. Među njima je (bila) i jedna dama, čije su ukrštenice u dugom periodu blistale na stranicama "Eureke". Znamo da se žene retko bave enigmatikom, još ređe sastavljanjem ukrštenih reči, pa je moguće da je ova autorka imala poseban tretman na račun usamljenosti, ali ako ostavimo po strani poštovanje koje zaslužuje kao pripadnica nežnijeg pola, ostaje samo utisak da ni klub, ni enigmatika uopšte nisu bili na dobitku s njom. Taj utisak je još izraženiji kada shvatimo da, baš kao i njen gorespomenuti kolega, nikada nije uspela da prevaziđe nivo nedarovite početnice.

Predstavljam jedan njen rad iz specijalne, šampionske "Eureke" (mart '90), kojim je demonstirala svoj "stil", a zapravo nam dala školski primer učinka jednog nepopravljivo slabog autora. Nema potrebe za analizom, verujem da je očigledno o kakvom se biseru radi, ali skrećem pažnju na besmislenu belinu u gornjem levom uglu, koja je karakteristična za one koji ne znaju, a ne znaju da ne znaju. Uzgred, ovu seriju postova samo igrom slučaja započinjem radom dame (uostalom, dame imaju prednost), a kasnije ćemo videti da je među muškarcima bilo jednako loših, ako ne i gorih autora.


14 коментара:

Rookie је рекао...

Zanimljiv tekst za nas pocetnike :).

Nesto sam se pitao kakva je enigmatika u drugim evropskim zemljama, posebno Francuska, Engleska, Nemacka... Da li su njihovi jezici pogodniji za igre recima od naseg? Ako si pisao o tome, molim te da mi prosledis link, a ako nisi, eto mozda teme za neke buduce tekstove. :)

Mandrak је рекао...

Možda bi Miroslav Živković mogao da ti kaže nešto o tome, mene u principu ne zanimaju inostrane enigmatske prilike.

Анониман је рекао...

Dobro je da se neko interesuje
i za inostranu enigmatiku. O tome
bi se moglo podosta napisati.
Najkraći odgovor na pitanje ,,Da li su njihovi jezici pogodniji za
igre rečima od nas ?'' bio bi :Ne !
Međutim, postoje tu neke druge
specifičnosti u oblasti ukrštenica.
Neka Rookie navede ono što ga zanima u vezi toga, pa ću probati
da pružim odgovor !
Miroslav Živković

Rooki3 је рекао...

Pa konkretno me interesuje da li mogu da prave vece beline nego mi, i da li ih uopste prave :)

Анониман је рекао...



Non and nein !


Miroslav Ž.

Tonci M је рекао...

Neću osporavati Miroslavljevo iskustvo u proučavanju inozemne enigmatike, ali uzet ću si za pravo da se ne složim s komentarom vezanim uz pogodnosti za igre riječima. Već četiri godine rješavam križaljku u NY Timesu i moram istaknuti da je kreativnost i razigranost opisa na daleko većoj razini nego u našim jezicima, a razlog za to je baš činjenica da je engleski jezik za to pogodniji (makar ne bi ni naše autore ubilo da tu i tamo svježe neki opis). U engleskom se naime, lako može dogoditi da je ista riječ istovremeno i glagol i imenica i pridjev, što je "dušu dalo" za višeznačne opise i raznorazne igre riječima. Činjenica da je moderni engleski nastao kalemljenjem jednog posve novog jezika na saksonsku osnovu 1066. također pomaže jer je puno "lažnih srodnika", riječi koje zvuče kao da imaju zajednički korijen iako to nije slučaj. Samo za primjer, nekoliko mojih najdražih opisa iz Timesa:

U opisu "Leaves alone?" upitnik označava da je riječ o igri riječi i da moramo biti oprezni: odgonetka nema veze s puštanjem nekoga na miru, već je točan odgovor bio SALAD (salata, odnosno, samo lišće!)
Slično, "It might turn into a different story?" nema veze s nečim što bi moglo ispasti posve drugačija priča, već je odgovor SPIRALNO STEPENIŠTE (koje može zakretanjem (turn) završiti na potpuno drugom katu (story)!
Tu su i jednostavni trikovi poput "South American flower?" što u ovom slučaju nije južnoamerički cvijet, već južnoamerički objekt koji teče, AMAZON.

Naravno, mogućnosti je još puno, puno više.

S tehničke strane, ne, američke križaljke nemaju bjeline poput naših, ali su istovremeno (većinom) ograničene činjenicom da mreže moraju biti simetrične (najčešće rotacijska simetrija, ponekad zrcalna). Najveći moleraj koji se javlja u tipičnoj mreži 15x15 je onaj od 4 uzastopne petnaestice na vrhu i dnu (iz iskustva znam da ga rješavači baš i ne cijene: preferiraju križaljke sa zanimljivim i svježim pojmovima od onih rekordnih). Reprezentativni autori takvih križaljki su Martin Ashwood-Smith i Joe Krozel. Ako se želi imati 4 petnestice u sredini (što je nešto lakše), mreža se zbog zahtjeva o simetriji mora rastegnuti na 15x16. Objavljena je i jedna križaljka s 5 uzastopnih petnestica, koja je iznimno nesimetrična i objavljena je kao "pokušaj" obaranja rekorda. Minimalni broj crnih polja u mreži 15x15 je trenutno 17 (ponovno Joe Krozel, prije njega s 18 Kevin Der). Najboljim američkim križaljkašima trenutno se smatraju Patrick Berry, Peter Gordon i Mike Shenk.

Ovo je, za usporedbu, najbolja prošlotjedna križaljka (obratite pozornost na svježinu pojmova: crveno su označeni oni koji se prvi put javljaju u bazama):
http://www.xwordinfo.com/Crossword?date=12/6/2014
Ovo je trenutni rekordni moleraj (bez zahtjeva na simetriju):
http://rexwordpuzzle.blogspot.com/2012/12/one-seat-carriages-sat-12-29-12.html
Ovo je tipični "dupli" moleraj:
http://rexwordpuzzle.blogspot.com/2014/04/third-watch-actress-texada-fri-4-4-14.html
Evo još i radova mog omiljenog autora:
http://www.xwordinfo.com/Thumbs?author=Patrick+Berry

Rooki3 је рекао...

Hvala puno na ovim informacijama. Svidjaju mi se te igrarije pri opisivanju pojmova, donose svezinu. Kod nas se uvek odusevim kad se AMERIKA opise kao Kolumbovo otkrice, a ne jedan od kontinenata i sl. Takodje primecujem da ne prezaju od sintagmi, npr. JUST ONE SEC (bas se pitam kao je to opisano) i cini mi se da ne postoji rec ili sintagma koja nije dobrodosla, bitno je da se uklapa :)

Eto, Resad i Mladen imaju 14x6, a Ameri 15x5. 1:0 za nas. Jos jednom hvala Tonci, i pisi nesto o Englezima ako znas, oni bi trebali da su daleko dovitljiviji i duhovitji od Jenkija :thumbsup:

Анониман је рекао...

Sve to radi računar.

Tonci M је рекао...

Idemo redom:
engleske križaljke za mene su, nažalost, nerješive: to su najčešće kriptične križaljke u kojima su opisi zapravo naše "sitne" zagonetke (anagrami, rebusi, mijenjaljke, palindromi, čahure i sl.)
Primjer opisa iz engleske križaljke je GEGS. Odgovor je SCRAMBLED EGGS (kajgana, omlet),
ali u ovom slučaju poanta je u tome da je GEGS anagram od EGGS, drugim riječima to su slova EGGS, ali izmiješana (SCRAMBLED): dakle, SCRAMBLED EGGS!

Još jedan primjer iz 2011:
Stupid cow needed my ring for this (7,8) WEDDING CEREMONY (COW NEEDED MY RING)*

Dakle, jesu dovitljiviji, ali stoga često i preteški za one koji nisu izvorni govornici.

Nadalje, za sve opise možeš provjeriti stranicu xword info, službenu stranicu križaljke iz NY Timesa.

Za WAIT ONE SEC, opis je bio "I'll be right with you"

Ostali opisi su ovdje:
http://www.xwordinfo.com/Crossword?date=12/29/2012

Za njih, kao i za nas, vrijedi da su sintagme dobrodošle, ali kolokacije nisu: drugim riječima, fraza mora biti samostalna i kao takva korištena u govoru (npr. ASTI GOSPE možeš slobodno uvrstiti u križaljku, dok ZELENA BOJA ne možeš).

Koje su razlike?

Američke križaljke, osim u iznimnim trik-križaljkama, ne dopuštaju riječi kraće od troslova. Kratice se ne opisuju preko sastavnih riječi, nego značenja (npr. FBI bi bili opisani kao "ljudi u crnom", a ne kao Federal Bureau of Investigation), što znači da opskurne kratice i općenito opskurni pojmovi nisu dopušteni.

Zabranjeni su također i pojmovi koji ne bi prošli tzv. breakfast-test (budući da se križaljke većinom rješavaju ujutro, nije poželjno da se uz doručak u razgovoru pojavi npr. ČIR).

Dopuštene su, međutim, parcijalne rečenice do 5 slova (npr. _ ____ A DREAM bi bio opis za I HAVE). Ovo se pravilo zna i zloupotrijebiti, pa je slavu, primjerice, stekao autor koji je u križaljku uvrstio ___ __ MIGHTIER THAN A SWORD (podsjećam da u američkim križaljkama nema crtica!).

Križaljke se također razlikuju u težini ovisno o danu u tjednu: ponedjeljak je najlakši, subota najteža, a nedjelja obiteljska ( i po težini slična četvrtku). U skladu s time mijenjaju se i opisi pojmova, a autori se trude ne ponavljati opise.

Evo, primjerice, opisa za jednu kratku i čestu riječ, "crven":

http://www.xwordinfo.com/Finder?word=RED

Ponovno, moje je mišljenje da je engleski pogodniji za igre riječima od slavenskih jezika, pa je puno križaljki s različitim trikovima:
evo jedne vezane uz popularni scrabble:
http://www.crosswordfiend.com/blog/2012/05/30/thursday-53112/#fb
i jedne koja se poigrava s činjenicom da su neka slova abecede zapravo druga slova okrenuta za 90 ili 180 stupnjeva (
M naopačke je W, a ako ga prevrnemo ulijevo izgleda kao E):
http://www.crosswordfiend.com/blog/2012/09/24/tuesday-92512/#jn
Evo i jedne s pasijansom:
http://crosswordfiend.blogspot.com/2007/09/friday-914.html

Uživaj!

Mandrak је рекао...

U gimnaziji sam čitao Quiz, enigmatski časopis na engleskom namenjen tinejdžerima. Štampan je u Srbiji, urednik je bio neki Predrag Banović, autori nisu potpisivani (ako ih je bilo).
Voleo sam tipwords (sa srpskog na engleski) i translators (obrnuto), a pure english crossword i ostale kerefeke koje su verovatno preštampavane iz stranih časopisa me nisu posebno veselile. Kasnije sam potpuno izgubio inetersovanje za enigmatiku na engleskom, ali su mi u opštim crtama poznati tipovi i stilovi o kojima je Tonči govorio.

Ne mislim da je engleski zgodniji za igre rečima od našeg tj. naših jezika. Mi imamo, dajte da se malo pohvalimo, savršeniji odnosno uprošćeniji grafemski sistem, prosečna dužina frekventih reči je gotovo duplo veća nego u engleskom, pa su i mogućnosti kombinovanja verovatno veće. Koliko znam, belinama se odlikuju samo naše i italijanske ukrštenice (pošto je italijanski takođe "pevljiv"), a što se tiče trikova, to je osobenost enigmatike engleskog govornog područja, takoreći manir, a ne dokaz da oni mogu nešto što mi ne možemo. Mi, kao tradicionalni balkanski narodi, negujemo stereotipne forme u svim oblastima, novine se teško prihvataju na nivou opšte populacije, skloni smo lakom odbacivanju svih neproverenih mogućnosti itd. Pošto je domaća enigmatika namenjena domaćem življu, logično je što su elementi igre i novine svedeni na minimum.

I još nešto: u Americi, a verovatno i u Engleskoj još uvek postoje autori kojima je enigmatika zanimanje. Skoro smo na jednom blogu mogli da vidimo prilog o staramajci koja sastavlja ukrštenice, a u prilogu se pojavilo i mnogo njenih mladih kolega. Iz perspektive nekog našeg majstora koji majmunski shvata enigmatiku, potpuno je nepotrebno učešće autora, jer program, jelte, može sve. Međutim, zahtevi koje npr. deo američke rešavačke publike ima se ne mogu ispuniti bez ljudskog faktora, pa specijalizovani časopisi koji objavljuju stereotipne ukrštenice nisu naročito popularni. Tek da se zna koliko se razlikujemo od naprednog sveta. :)

Анониман је рекао...

Tonči je potpuno u pravu, kada
analizira engleske ukrštenice. Tu
su oni neprevaziđeni, po pitanju opisa pojmova. Ali, ja sam imao u vidu enigmatiku u širem smislu.
Englezi nemaju tako efektne rebuse, pa ni stihovne zagonetke...
O igrama reči kod Francuza, pa i
Nemaca ne treba mnogo pričati, jer im jezici nisu tako pogodni za
kombinovanje.
Miroslav Ž.

Tonci M је рекао...

Ima smisla. Možda da naglasim da ne mislim da je naša enigmatika po bilo čemu lošija od one s engleskog govornog područja, već jednostavno postoje inherentne razlike u jezicima koje utječu na to u kojem smjeru razvoj same "struke" ide. Trik opisi nikad neće biti toliko česti u npr. hrvatskom, jer naši padeži jamče jednoznačnost rečenice (zna se što je subjekt, a što objekt), glagoli se ne mogu zamijeniti s imenicom i sl. Možda da to opišem ovako: engleski kao jezik ostavlja puno mjesta za slobodnu interpretaciju, slavenski jezik je vrlo jasam po pitanju uloga riječi u rečenici, koja je očita i po nastavku same riječi. No, i nama ostaje mjesta za kreativnost u opisima, bilo kroz aliteraciju, rimu, zanimljive faktoide (zar PARIZ svaki put mora biti francuska prijestolnica? Zašto to ne bi bilo "nekadašnje polazište dakarskog relija"?)...

Usput, primjetio sam da mi direktni linkovi na xword info ne rade (traže login): umjesto toga možete otići na ovu stranicu
http://wordplay.blogs.nytimes.com/2012/12/28/they-have-their-pride/
i onda u tekstu kliknuti na link
"answers at xword info"

Na stranici koja se otvori možete odabrati bilo koji pojam ispod križaljke i sustav će prikazati sve opise koje je taj pojam dobio u povijesti NY Timesa.
Zanimljive su jednostavne riječi, npr. ARMS.

Rooki3 је рекао...

Otprilike ARMS su opisali na 100 nacina. :)

Posebno mi se svidja ona premetaljka sa slovima upside-down, prilicno genijalno.

Анониман је рекао...


Prvobitno pitanje, koje je
postavio Rooki 3(nije bilo potrebe
za pseudonimom !) odnosilo se na
enigmatiku u evropskim državama.
Sviđa mi se što se ta tematika
prenela i na američke ukrštenice.
Tonči je to veoma lepo obrazložio.
Samo bih napomenuo da kriptičke
ukrštenice nisu uzele maha kod nas,
iako bi one mogle da budu vrlo
zanimljive.Svojevremeno ih je radio
Zeničanin Franjo Krecić u EURECI.

Miroslav Živković