13. 12. 2014.

Manje je više

"Enigmi" uglavnom šaljem skandinavke iz vrlo jednostavnog razloga: 11 x 17 je moj omiljeni format, i bez obzira na to što godinama sastavljam ukrštenice tih dimenzija, još uvek me nije napustila želja da istražujem mogućnosti i isprobavam sve ideje koje mi padaju na pamet. Pošto u malom mozgu imam na desetine "jedanaestica" i "sedamnaestica", najzabavnije i najlagodnije mi je kad sam u tom kalupu, a imam i utisak da sam tada najkreativniji. Posebno je značajna činjenica da taj format savršeno odgovara mojoj spremnosti da se maksimalno posvetim jednom enigmatskom radu i sposobnosti da iz cuga završim započetu kombinaciju, jer veći likovi obično zahtevaju više vremena, više planiranja, više koncentracije itd.

Koliko ću vremena i svega ostalog potrošiti na sastavljanje ukrštenice 11 x 17 najviše zavisi od toga kakav sam pristup odabrao. U najjednostavnijem slučaju, dakle kada spontano kombinujem i ne opterećujem se kojekakvim formalnim zahtevima, rad može biti gotov za tričavih 10 minuta. Međutim, to nije moj manir, pa iako se skoro uvek radi o pristojnim i upotrebljivim sastavima, čim zaključim da taj sklop više pristaje npr. Miroljubu Jankoviću nego meni, odustanem od opisivanja i slanja. Zato u 9 od 10 slučajeva takve ukrštenice ne delim sa svetom. Uopšte me ne interesuje šta drugi očekuju od mene i da li uopšte nešto očekuju - važno mi je da ja budem zadovoljan onim što potpisujem i da prepoznajem sebe u svom radu.

U drugim slučajevima, odnosno najčešće, sebi postavljam vrlo konkretne zadatke: da izvučem neku specifičnu belinu, da udenem u mrežu veliki broj tematskih pojmova, da napravim strukturalnu vratolomiju itd. Nikada ne znam koliko će to trajati i kako će se završiti, a čak i kada finiširam sastav, nije sigurno da će biti iskorišćen. Naime, dobro je da odleži barem jedan dan, kako bih mogao što objektivnije da procenim koliko je akcija bila uspešna,  i da eventualno nešto izmenim.

Jedan od pristupa koji mi je naročito inspirativan, a praktikujem ga kod skandinavki 11 x 17, sadrži dva momenta: efekat simetrije i minimum crnih polja. Standardni prorez za sliku kod ovog formata je 5 x 6, a prosečan broj crnih polja (u "Enigmi") je 16 - 18. Raspored tih polja je u 98 % slučajeva spontan, ali bez obzira na različite stilove, strukturalne i sadržinske osobenosti, njihov broj je retko manji od 16. Jedini autor koji dosledno sastavlja ukrštenice sa minimalnim brojem crnih polja (13, ređe 12) je Dragan Matović, i to je zapravo osnovna karakteristika njegovog pristupa. Dakle, za razliku od slobodnog kombinovanja, kada se crna polja unose naknadno, ovde je sastavljanje određeno unapred osmišljenim skeletom, koji je doduše nešto elastičniji od simetričnog lika, budući da autor može da pomera crna polja. Matović ih poslovično ređa dijagonalno, a onda prilikom kombinovanja prilagođava njihov raspored stvaralačkom procesu, te se na kraju samo ponekad mogu uočiti izvesne pravilnosti.

Kad govorimo o minimumu crnih polja, čini se da je taj broj teoretski manji od 10. Rešad Besničanin je objavio skandinavku 11 x 17 sa 11 crnih polja (predstavljena na blogu, tema: Umberto Eko), a ja sam, pokušavajući da smanjim broj za 1, stigao do 9! Doduše, nisam baš prezadovoljan učinkom, pa  nisam ni poslao rad (Rešad je video), a ono što je važno u ovoj priči je da nijedan od nas dvojice nije brinuo o efektu simetrije. Takođe, treba reći da je prorez kod Rešada (a i kod mene) bio nešto veći: 5 x 7, što znači da verovatno nikada nije napravljen standardni sastav sa 10 crnih polja.

Objavljeno je na desetine mojih skandinavki sa po 12 crnih polja, s tim što su se razlikovale od Matovićevih po insistiranju na nečemu što označavam kao efekat simetrije: svaki skelet je bio mnogo bliži simetričnom liku, jer su crna polja fiksirana u dijagonalnim nizovima (3 x 4 ili 4 x 3). Želeo sam da njihov raspored ostavlja utisak sklada, i to sam verovatno postigao, ali je činjenica da se to negativno odrazilo na sadržaj: nije ostalo mnogo prostora za manipulisanje suglasničkim grupama, pa su na jednom blogu prošle godine neki od tih radova prozvani kao slabi. Ja se slažem da su u strukturalnom smislu jedva prosečni, i unapred sam pristao na takav rezultat, jer je to prosto cena istovremene primene spomenutih ograničenja. Bilo bi nerealno očekivati da jedan takav rad, dakle rad sa ekstremno malim brojem crnih polja koja su "matematički" raspoređena, bude spektakularan i u sadržinskom smislu. 

Pokušavajući da smanjim broj crnih polja, odustao sam od parnog rasporeda (jer bi moralo da ih bude 9, a to mi je zasad neizvodljivo), pa sam sastavio ukrštenicu koja u vizuelnom smislu ne podržava efekat simetrije, ali su crna polja prilično skladno raspoređena. Naime, ima ih 10 i poređana su u dva dijagonalna niza, a prorez za sliku je uobičajen (5 x 6). Nedostaci su tipični za ovakav pristup i odnose se na strukturu sastava, dok na sadržaj nemam velike zamerke, ako izuzmemo 5-6 pojmova u množini. Nema glagola, nema prideva, prosečna dužina reči je 6, 125. Pošto me zanima kakve su mogućnosti programa, zamolio bih nekoga da generiše ukrštenicu sa ovakvim skeletom (ili još bolje: da izbaci jedno crno polje skraja bilo kog lanca), pa da rezultat podeli sa nama. 

Inače, skandinavka nije objavljena, tačnije: još nije ni poslata, jer je nastala juče.

Нема коментара: