7. 12. 2016.

Kviz (1): Stilske figure

Bilo da se čovek bavi enigmatikom kao sastavljač ili kao rešavač, osuđen je da zapamti silne reči, nazive svega i svačega, te da uz ostale koještarije na mrežastoj tacni dobije i porciju stilskih figura. U stvari, kada govorimo o znanju koje se stiče kroz ukrštene reči i križaljke, valja imati u vidu da ono često ostaje na nominalnom nivou. Ima mnogo bitnih i nebitnih stvari koje su stekle ogromnu enigmatsku popularnost zahvaljujući samoj strukturi naziva, ali bez obzira na to što smo ih odavno utuvili - nemamo pojma o čemu se tu tačno radi. 

Kada je reč o književnim izražajnim sredstvima koja označavamo kao stilske figure, istina je da prepoznajemo one vrste koje se svakodnevno upotrebljavaju u živom govoru, poput aluzije, ironije, sarkazma, insinuacije, simbola, metafore itd. Međutim, pri ukrštanju i križanju koristimo mnogo širu paletu poetskih proizvoda. Neke od njih bismo verovatno iz cuga mogli precizno da definišemo, ali bismo se grdno namučili pokušavajući da pronađemo primere. Prosto, uobičajeni način opisivanja ukrštenih reči ne podrazumeva informacije tog tipa, te npr. svi kao znamo šta je litota, ali malo ko bi umeo da je pokaže prstom. 

Ovde možete da proverite da li (i koliko) objektivno poznajete one stilske figure koje se već decenijama redovno eksploatišu u enigmatici. Neke od njih verovatno koristite i u svakodnevnom izražavanju, no u većini slučajeva niste svesni da za ono što ste sasvim spontano izrekli postoji zgodan opšti naziv u teoriji književnosti, i da vam je, pri tom, taj naziv dobro znan iz enigmatske prakse.

Dakle, pred vama je 10 pitanja tj. definicija sa primerima. Odgovore zacelo znate, samo je potrebno da ih povežete sa adekvatnim stavkama. Stilske figure o kojima govorimo su (po abecedi): AKIZAM, ALITERACIJA, ANAFORA, ANAKOLUT, APOKOPA, ASTEIZAM, ENALAGA, EPANODA, LITOTA i OKSIMORON

1. Nepravilnost u konstrukciji rečenice. Nastaje kao posledica prekida u misaonom toku, a manifestuje se u izostavljanju pojedinih reči ili u neočekivanoj promeni započete strukture. 
Primer 1: On je ljudina, njemu nema ravnog
Primer 2: Dok sam hodao mračnom ulicom, prošao je jedan auto, recimo da je to bio Mercedes

2. Povezivanje pojmova suprotnih po značenju tako da naizgled čine besmislenu celinu. 
Primer 1: Ljupka rugoba.
Prtimer 2: Javna tajna.

3. Izostavljanje glasa, sloga ili nekoliko slogova na kraju reči radi ekonomičnijeg izražavanja (ili metrike). Gubitak jednog glasa se obično nadoknađuje apostrofom. 
Primer 1: Sve će doć' na svoje.
Primer 2: Još taj gori plam

4. Korišćenje slabijeg, umanjenog ili suprotnog izraza pri opisivanju nekog pojma, izražavanju emocija i sl. u cilju pojačavanja efekta. Često se sreće u ironičnom vidu, kada neki pojam ističemo negacijom antonima.
Primer 1: Moj Alile, moj brate od majke, dobro nije, niti mu se nadaj.
Primer 2: Okupio se neveliki broj navijača.

5. Neočekivana upotreba nekog gramatičkog oblika umesto drugog. Ima više podvrsta, ali je u govoru (i književnosti) najprisutniji slučaj zamene prvog lica jednine (ja) drugim (ti), trećim (on) ili prvim licem množine (mi).
Primer 1: Ti si budala, rekoh sebi.
Primer 2: Kao što rekosmo u prethodnom pasusu...

6. Ponavljanje istih reči ili fraza na početku stihova ili sukcesivnih rečenica.
Primer 1: Planu Turčin kako oganj živi,/ planu Turčin i okom poglednu...
Primer 2: Dokle ćemo biti nemarni, dokle ćemo biti ravnodušni, dokle ćemo se bojati? 

7. Izigravanje nezainteresovanosti, verbalno pretvaranje. Govornik ono do čega mu je veoma stalo predstavlja kao uzgrednu ili sasvim nebitnu stvar.
Primer 1: Prolazio sam ovuda, pa reko' da navratim.
Primer 2: Sva sreća, ne reagujem na laži i prevare.

8. Razbijanje nekog para uz suprotstavljanje članova. Pojmovi su u prvom delu iskaza ili rečenice povezani, a onda se o njima iznose međusobno suprotne tvrdnje.
Primer 1: Anja i Tanja su bliznakinje; Anja je dobroćudna i smirena, a Tanja nervozna i nepredvidljiva.
Primer 2: Opuštaju je čitanje i kuvanje, mada obično čita za svoju dušu, a kuva za porodicu.

9. Pohvala u vidu tobožnje grdnje. Oštroumno laskanje (sebi ili drugome) kroz ironično prihvatanje neke negativne procene ili aspekta, uz verbalnu ili neverbalnu sugestiju da je reč o pozitivnom svojstvu.
Primer 1: Vrlo ste neozbiljni. To vas čini neobično zanimljivim.
Primer 2: U pravu ste, pametniji treba da popusti.

10. Zvučna figura u kojoj se isti suglasnik uzastupno ponavlja u nizu reči. Neretko se javlja uz asonancu (ponavljanje istih samoglasnika).
Primer 1: Ona poji po putu putnike.
Primer 2: I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče...

5 коментара:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Rječnike ne ću otvarati pa da vidimo.

Nedjeljko Nedić је рекао...

2. OKSIMORON
3. APOKOPA
6. ANAFORA
10. ALITERACIJA

Ostalo ne ću pogađati.

Mandrak је рекао...

Ovo je ispravno.

Mursinus је рекао...

I ja ću bez rječnika:

1. ANAKOLUT
4. LITOTA
8. EPANODA.

Mandrak је рекао...

Da.
Epanoda se, uzgred, vrlo različito definiše. U najširem smislu, to je ponavljanje pojmova u istom paragrafu ili strofi u cilju preciznijeg određenja (epanodos na grčkom znači povratak).

Zahvaljujem Nedjeljku i Mursinusu na učešću. Evo i preostalih odgovora:

5. ENALAGA
7. AKIZAM
9. ASTEIZAM (tipičan za Krležu!)

Inače, stiče se utisak da ono o čemu pišem skoro nikoga ne zanima. Zapravo, ima posetitelja (nekad se iznenadim kad vidim da je bilo npr. 400 pregleda za 24 h, od toga 250 ili čak 300 nezavisnih poseta), ali kao što se i ranije dešavalo, kad god pišem o stvarima koje izlaze iz najužeg okvira enigmatike - čitaoci se uglavnom regrutuju iz neenigmatskih redova.