13. 1. 2017.

Ko zna zna


Napravio sam niz od 9 tačnih (i bržih) odgovora u facebook verziji Slagalice! Na deseto pitanje nisam odgovorio jer sam bio zauzet slikanjem ekrana (a realno je bilo lakše od svih prethodnih). 

Elem, ovo se ne događa često. U jednom periodu sam igrao FB Slagalicu svakodnevno, i znam da je na višim nivoima gotovo nemoguće dobiti protivnika koji je baš toliko neuk i spor da bi svi poeni iz igre Ko zna zna završili u mojoj kasi. Budući da sam u takmičenje ušao tek juče i da se još nisam ni ispilio (kao što slika kaže, sovino jaje je tek napuklo), žreb mi dodeljuje i slabe partnere, no to je samo olakšavajuća okolnost, jer su šanse da bilo ko, pa i ja, zna odgovore na svih 10 pitanja minimalne (pri tom, baza je ogromna i redovno se apdejtuje, te se pitanja ne ponavljaju). 

Usput rečeno, nikada nisam učestvovao ni u jednom televizijskom kvizu. A verovatno i neću. Prvo, ne volim taj vid eksponiranja (obrni-okreni, takmičar je tu uvek u ulozi mečke Božane), drugo, mislim da imam ogromne rupe u znanju (tj. neuporedivo više ne znam nego što znam), i treće, mislim da bih se najstrašnije izblamirao jer sam nesposoban da funkcionišem pod bilo kakvom presijom. Iako sam rano razvio kretensku sklonost ka skladištenju nepotrebnih informacija (i premda vrlo teško zaboravljam ono što naučim), ja zapravo nisam univerzalac, a samim tim nisam ni kvizaš. Postoje oblasti koje me nikad nisu zanimale, a to znači da sam se rano ograničio. Zato danas npr. geografiju poznajem jedva prosečno, hemiju samo elementarno, a sport, uzimajući u obzir nepreglednu razgranatost i brzo smenjivanje značajnih imena, skoro nikako. 

O tome koliko je krhko (moje) znanje, najslikovitije govori sledeća anegdota: u jednoj odsudnoj situaciji, trebalo je da što brže odgovorim na neka pitanja iz opšte kulture. Imao sam 18 godina i raspolagao mnogo većim fondom znanja nego ikad kasnije, tako da sam tu bitku unapred smatrao dobijenom. Od 28 pitanja, barem 20 je bilo koncipirano upravo onako kako je meni u teoriji išlo naruku. Međutim, u  praksi, tj. u uslovima u kojima se testiranje odvijalo, činilo se kao da se prvi put u životu srećem sa najobičnijim pojmovima katiheta, kominike i konfesija (autoru testa se Vujaklijin ili neki drugi enciklopedijski rečnik očito otvorio kod slova K).

2 коментара:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Ja sam sudjelovao u Brojkama i slovima i Kolu sreće. U Kviskoteku mi nisu dali jer nisam imao hrvatske isprave.

Mandrak је рекао...

A, da... ipak sam i ja učestvovao u nekim kvizićima kad sam bio mali. Pre skoro 20 godina sam dvaput zaredom pobedio u jednom kvizu na Radio Beogradu. Ne sećam se naziva, ali znam da je tematski bio vezan za radio, film i TV.
Nagrađen sam nekim neobičnim, televizijskim knjižicima, a sačuvao sam "Jovanoviće". To je zbirka odabranih epizoda radijske serije o porodici Jovanović, koja je preko 10 godina emitovana na Radio Bgdu, a zanimljivo je da među uvrštenim piscima ima i enigmata. Jedan od njih je Karlo Vereb.