14. 1. 2017.

Zaboravljenih 11

Ako ostavim po strani sve ono što sam radio do 2010. godine (arhivirano nekoliko stotina ukrštenica), kao i namenske sastave prezentovane na ovom i drugim blogovima, dakle, kada u obzir uzmem samo ukrštene reči koje sam tokom poslednjih 6 godina pravio za bilo koje i bilo kakve novine, neveselo konstatujem da dobra trećina nije objavljena. Što se tiče objavljenih, možda je u statističkom smislu najvrednija pomena informacija da sam honorare za oko 2/3 (verovali ili ne, oko 800 komada) dao u humanitarne svrhe, pa ako jednom neko za anale bude pravio spisak najhumanijih srpskih enigmata, verujem da ću se naći bar u TOP 10. Napomena: moja humanost je u najužoj vezi sa enigmatikom, i kvalitativno se razlikuje od usputnog darivanja prosjaka bez noge ili oka: moja ciljna grupa su (bili) najteži duševni bolesnici sa specifičnom dijagnozom urednik.

No, da vidimo šta je sa onim ukrštenicama koje sam poslao, a nisu objavljene. Moglo bi se pretpostaviti da nisu valjale... ali, to bi bila vrlo maliciozna pretpostavka. Nisam ja švajcarski sat, ali valjda nisam ni moron koji je u stanju da napravi 300 ili 500 neispravnih ukrštenica. Ok, ako su bile ispravne, zašto nisu štampane? Pa, odgovor na to pitanje ima nekoliko tačaka: 1) zato što je u međuvremenu došlo do prekida saradnje, 2) zato što je sve ostalo na nivou ideje, 3) zato što su u priču naprasno uleteli budići i jankovići, i 4) zato što je od npr. 5 planiranih izašao samo 1 broj lista.

Tražeći nešto peto u svojoj arhivi, slučajno sam u folderu Poslato naleteo na okrnjeno tuce skandinavki. Piše "februar 2013", ali nema drugih podataka (pri tom, samo dve su ubačene u folder Objavljeno). Češem se po glavi, vraćam film... i nikako da utvrdim kojim sam ih povodom napravio. Pazite, nije reč o 11 čiča-Gliša, nego o 11 skandinavki koje sam, jednu po jednu, pažljivo sastavio i opisao (za neupućene: taj proces je verovatno trajao 6, 8, 10 ili ne znam koliko sati). I onda mi je sinulo: jedan kolega ih je naručio sa napomenom urgent (izdiktirao imena tematskih ličnosti, odredio položaj i dimenzije proreza) za podlistak ženskog časopisa Glorija, a ja sam sve završio za dva dana u pauzama između nekih obaveza. Toliko sam bio okupiran drugim stvarima da nijednu kombinaciju ni po čemu nisam zapamtio. Prosto sam odradio šta se od mene tražilo.

Tog leta je izašao jedan broj. Objavljene su 2 moje skandinavke, a 9 je ostavljeno za kasnije... ali kasnije se ništa nije desilo. U stvari, posle x meseci sam dobio honorar za te dve strane (po mom sećanju, oko 2000 dinara, što je samo naizgled pristojno: realno sam dobio manje od 200 dinara po radu, jer sam đuture otpremio 11 naručenih komada, a samim tim me ne zanima da li su ili nisu iskorišćeni). Objavljujem čitav kontingent (sa izvesne vremenske distance povoljno ocenjujem većinu radova, te mislim da bi bilo nepravedno opet ih zaboraviti).



12 коментара:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Zbilja dobre križaljke. Moj prosjek, ako preskočim Pauletića, bolji je od tvojega, no kada pridodam te skandinavke onda smo slični.

Mandrak је рекао...

Eh, ali ti si tu brojku napabirčio za 30 ili više godina, a ja za samo nekoliko. :)

Rešad Besničanin је рекао...

Odlične skandinavke!
Bravo Mladene!

Mandrak је рекао...

Moje ukrštenice iz tog perioda su toliko slične tvojima da je na prvi pogled teško utvrditi ko ih je napravio. :) To je stvar usmerenja i prakse: trudio sam se da sve kombinacije budu što belje, što čistije i što jednostavnije. Većina radova koje sam slao ludom popu bejahu tog tipa (uzgred, evidencija kaže da od tih par stotina koje sam poslao samo nekoliko nije objavljeno, a neke su išle i više puta; s tim što su bile u različitim verzijama, u zavisnosti od psihičkog stanja "majstora" koji ih je pripremao za štampu; recimo, sećam se da je jedna skandi sa Meril Strip prvi put izašla izmasakrirana, a drugi put nedirnuta).
Danas retko izvlačim proste beline 7 x 7, i kapiram da sam već korodirao. :) Trebalo bi mi više vremena nego tada da sastavim npr. ovu monotonu sa Galijanom.

Nedjeljko Nedić је рекао...

U doba prije rata 1992. nitko nije slao mnogo križaljaka, a enigmatika je bila puno raznovrsnija.

Mandrak је рекао...

Da, bilo je mnogo listova. Autor je svakoj redakciji sa kojom sarađuje mogao da pošalje ponešto.

Da imam list, ovako bih radio: napravim opštu šemu, da se zna šta gde ide (strana 1 - to , strana 2 - to itd.), i ostavim 2 ili 4 strane za ad hoc slučajeve. Imam npr. 5 saradnika: svako ima svoje strane, a ukoliko žele, šaljem im i teme. Jedan saradnik mi služi isključivo za kontrolisanje urađenog (jer ponekad 6 puta gledam i ne vidim da sam uprskao). Tako je najpraktičnije.

Анониман је рекао...

Vreme ti je da izdas tvoj list. Bio bi to pun pogodak za srpsku enigmatiku u kojoj saradjuje 5-6 velemajstora enigmatike na celu sa tobom. Samo napred.

Mandrak је рекао...

Zvuči sarkastično. A taj utisak pojačava odsustvo potpisa.

U svakom slučaju, slažem se. :) Samo imam tj. imamo mali problem: izdavači su potpuno indiferentni prema našim enigmatskim zamislima. Zapravo, ne poznajemo prave ljude. Kad smo Bovan i ja pre više od godinu dana pravili Malu EKK ukrštenicu, niko nije bio zainteresovan.

Imao sam i ideju da reaktiviram neke autore koji su još uvek živi, a godinama ih nema. Recimo, Dragoslava Rosića, onda i Tomu Vukadinovića ako nije zatvorio dućan, možda bih pokušao da stupim u kontakt sa nekim starcima (Bizumićem, Dopuđom), i obavezno bih zvao jednog kolegu kog nikad u životu nisam video, a pravi mnogo lepe ukrštenice: Radisava Nikolića. Tako se neguje nacionalna enigmatika, ne skupljaju se saradnici po ulici, po pivnicama i birtijama kao što to radi Tošić, nego valja primeniti principe pozitivne selekcije i napraviti reprezentaciju (a najbolji, ako su stvarno najbolji, sigurno umeju da odrade i najjednostavnije stvari koje rade manje dobri; s tim u vezi, zaista je potpuno sumanuto da u ovom neslavnom istorijskom trenutku kada nema mesta ni za najjače npr. netalentovani početnik Tanasije koji ukršta rtove na Madagaskaru sa gradovima u Ugandi ima 25 % strana u Enigmi).

O tome bi trebalo da brine jedna kriminalna organizacija koja se zove ESS. Ali ubogo predsedništvo nažalost razmišlja samo o mezetlucima i ćelepirima.

Анониман је рекао...

Moras sam da isfinansiras list, ako nemas novca onda odes u banku i podignes kredit. Tesko da ce se naci neko (neenigmaticar) ko ce pokrenuti novi enigmatski list.

Mandrak је рекао...

Uuuu, super ideja. Prvo, ne mogu da podignem kredit jer nisam u radnom odnosu, a drugo, nije to baš tako jednostavno: pokreneš list i rešen problem. Na taj način bi mogao da izađe jedan broj, a pitanje je da li bi tiraž pokrio troškove štampe, a kamoli sve ostale izdatke.
Ni u nekim drugim vremenima nije išlo glatko, a danas bi to bila utopija.

Mile је рекао...

Pa ti ne veruješ u samog sebe, a očekuješ da ti neko drugi plaća za tvoje budalaštine više od 300 dinara, budi srećan ako uopšte i dobiješ tih po tebi mizernih 300 dinara.
Stavi maminu i tatinu kuću po hipoteku, uzmi kredit, pokreni enigmatski časopis, i onda svojim saradnicima plaćaj 1000, 1500.... koliko hoćeš, pa onda pametuj.

Mandrak је рекао...

Budiću, ma ti li si? :)
Besmislen komentar, sve pobrkano.

U sebe verujem, tu problema nema, ali pomalo sam i realan. Dakle, sigurno bih napravio list sa dobrom enigmatikom (to, uostalom, svi znaju, nemam šta da objašnjavam), ali čak i takav list bi morao da propadne na ovom i ovakvom tržištu bez brenda i bez marketinga. A to je teško obezbediti.

Uostalom, nisam ni rekao da ja to želim. Nikad nisam imao nameru da se bavim enigmatikom na taj način. U jednom periodu sam možda hteo da probam, imao sam neke ideje koje više idu u prilog samoj enigmatici nego meni lično, ali sada više ne bih. Naročito ne po svaku cenu. U ovakvim okolnostima je jedino logično početi sa enigmatskim dodatkom koji bi išao uz neke brendirane novine, a onda posle nekog vremena osamostaliti podlistak. Ako je to moguće. Ako nije - onda ništa.

I još nešto: tih jebenih 300 dinara možda odgovara neautorima iliti priređivačima, to je vaša stvar. Šta vi prodajete? Ništa, govna. Serijska sranja bez ikakve enigmatske vrednosti. Eto, recimo, Jankovićeve i Budićeve ukrštenice imaju isti PDR, samo ove prve imaju onu glupu serijsku rupetinu 6 x 6, a ove druge je nemaju, ali zato ove prve imaju duplo više jednoslova, dvoslova i svega lošeg. To je, dakle, isti nivo. Sadržinski šuplje, nedovršeno, neizbrušeno. Sve jedno te isto, ali ako je rešivo - dobro je. Ispunjen samo jedan kriterijum od xy.
To nije enigmatika. Naročito ne naša.