8. 12. 2013.

Prvi Mladen naše enigmatike

Jedan od najistaknutijih jugoslovenskih autora ukrštenih reči, čiji je enigmatski rad predmet ovog posta, pored svih uslova koje kao enigmata ispunjava za citiranje na blogu, ima i specijalne bonus poene - zato što je nosio najlepše ime na svetu. Naravno, reč je o Mladenu Đurđeviću (1944 - 2004). 

Đurđević je, prema biografiji iz Lesikona srpskih enigmata, bio ukršteničar, koji je tek povremeno sastavljao i druge zagonetke. U principu, od profilisanih i usko specijalizovanih enigmata se mogu očekivati vrhunska dostignuća u onim oblastima koje su odabrali, pa nije čudo što je on bio u rangu sa najboljim kombinatorima svoga vremena, poput Železnika i Kurpesa. Članovi ekipe "Vjesnikovog kviza" su, čini se, vremenom toliko počeli da liče jedni na druge kao autori, da sa ove distance uopšte nije lako utvrditi njihove stilske razlike. 

Postojao je jedan dominantan model (može se označiti kao freestyle), koji je enigmatskim majstorima (i ostalima) dozvoljavao da istovremeno koriste svu svoju umeštnost i maksimalno štede svoje vreme. Naime, ti sastavi su uglavnom nesavršeni, ali ne i otaljani, navrat-nanos sklepani, budalasti; prosto, kao da su se autori utrkivali ko će za što kraće vreme, sa što manje truda i na što ekonomičniji način sastaviti što bolju ukrštenicu, napraviti neočekivani preokret ili efektnim detaljima učiniti svoju kombinaciju vrednom pažnje. Bilo je tu suvišnih crnih polja, mnogo "pantljičara" i "potopljenih podmornica", dosta jednoslova (koji u to vreme nisu bili opisivani) i pregršt loše opisanih dvoslova, ali ono što čovek mora primetiti pri susretu sa svim tim sastavima jeste da su skoro svi nastali udruženim dejstvom kreativnosti i zanatstva. Ne znam da li neko od ukrštenih reči očekuje da budu perfektne (šta god to značilo), ali meni su i sitnice sastvim dovoljne za zadovoljstvo. Dakle, smatram da je namera autora da u svoj rad utka deo sebe i makar pokuša da unese neku novinu, važnija od realizacije, a Đurđević je jedan od onih koji su skoro uvek, pored lepih namera, imali i lepe rezultate.

Dve klasične ukrštenice koje predstavljam (bez pdf - a za rešavanje, pošto je praksa pokazala da je interesovanje veoma slabo) su zreli radovi autora, budući da je enigmatski aktivan od 1960. godine, i na neki način ilustruju sve ono o čemu sam govorio u prethodnom pasusu. Đurđević je posle 15 - 20 godina pečenja zanata, ovde već bio iskusan majstor, stilski usaglašen sa ostalim saradnicima, nivoom lista i ukusom rešavačke publike. Mogao je i bolje, ali nije bilo neophodno.

Prva ukrštenica je objavljena u "Vjesnikovom kvizu" br. 128 (12. I 1977.), a druga u broju 215 (14. V 1980.).





3 коментара:

Unknown је рекао...

Mislim da je Mladen Đurđević jedan od najplodnijih autora ukrštenica svih vremena...

Mandrak је рекао...

Jedan je od najboljih, to je sugurno, mada me malo iznenađuje podatak da je za 4 i po decenije rada objavio tek 5 - 6 hiljada radova.

Nedjeljko Nedić је рекао...

Razlog maloga broja objavljenih radova Mladena Đurđevića, kao i većine drugih velikih enigmata toga vremena jest malen broj enigmatskih časopisa: Vjesnikov kviz, Mini čvor, Eureka, Čvor križaljka, Enigma, Skandi čvor ... te raznovrsnost suradnika i zagonetaka. Danas prevladavaju skandinavke, no prije nije bilo tako. "Čvor" je dodjeljivao naslov velemajstora zagonetaču sa svega 700-800 objavljenih radova (ne križaljaka, nego zagonetaka). Mladen je, čini mi se bio majstor, a izvjesni Velija Ajnadžić velemajstor iako je većinu radova objavio u nekoliko vojnih časopisa. Slijedom toga, svi mi današnji sastavljači s po 5 godina staža, tijekom kojih bi zacijelo objavili navedeni broj radova, bili bi velemajstori, a neki i VM, VM, VM, VM. VM ... jer "štancaju" križaljke kao po tekućoj vrpci. Pozdrav!