29. 4. 2015.

E, moj Ilajdža

Ivander Holifild
Nedavno mi se spontano upalila lampica dok sam opisivao uobičajeni enigmatski pojam IVANDER: malo je verovatno da se ime čuvenog američkog boksera Holifilda (eng. Evander Holyfield, rođ. 1962) izgovara sa akcentom na prvom slogu, što će reći da je početno E verovatno nenaglašeno, a ako jeste - onda i ispravna transkripcija glasi Evander (jer se nenaglašeno E prepisuje). I zaista: u rečniku Tvrtka Prćića piše: /evander/ Evander BOLJE NEGO Ivander. Nametnulo se pitanje: šta činiti?

Konsultovao sam i srpsku Vikipediju, tek da vidim za koju se varijantu tamo navija, ali Holifild još uvek nema stranicu - iako se u arhivi može pronaći kilometarska diskusija o tom nesrećnom E. U toj diskusiji je najglasniji bio neko čiji je osnovni argument: "tako ćitab kaže", a javljali su se i neki umereniji vikipedijanci, zalažući se za poštovanje fonetike i prakse. Taj spor odlično ilustruje naše svakodnevne transkripcione dileme, jer i među enigmatama postoje oni koji smatraju da pravopisni oblici uvek imaju prednost, kao i oni drugi, koji uvažavaju nepravopisne, ali rasprostranjene i ukorenjene varijante.

Može se raspravljati o tome kolika je edukativna moć enigmatike, i da li ukrštene reči uopšte treba da edukuju rešavače, a rasprava postaje žestoka kada su na tapetu nepravopisno transkribovana imena ekstremno popularnih ličnosti, koja su pre mnogo godina postala deo naše opšte kulture. U ranijim postovima je bilo reči o takvim osobama, ali i dalje ne znamo da li je korigovanje baš uvek opravdano, niti koji je stepen ukorenjenosti dovoljan za zadržavanje pogrešnih oblika. Ako gledamo napred, razumnije je napustiti neispravne transkripcije u korist novih generacija, ali ako se zadržimo na enigmatskoj ciljnoj grupi, čini se da bi insistiranje na sasvim tačnim varijantama bilo preterano ili čak štetno (slikovito: ako je jedna baba ostarela slušajući Elvisa Prislija, neće još baš biti jasno zašto je naprasno u ukrštenim rečima postao Presli). 

Zbog toga se ja, kao enigmata, u većini slučajeva opredeljujem za kulturno-istorijsku praksu. Mnoge ličnosti su ostale "zarobljene" u XX veku, a u vreme popularnosti su na našim prostorima bile poznate pod neispravno transkribovanim imenima i(li) prezimenima. Istina, bilo bi poželjno očistiti enigmatiku od nekih krupnih grešaka, makar bile paleolitske, kao što je neosnovano prevođenje (Isidora/Izadora Dankan), slučajno prekrštavanje (Vivijan/Vivijen Li) ili transliteracija koja je veoma udaljena od transkripcije (Eli/Ilaj Volak), ali o tome sam već mnogo puta govorio.

Elem, u Holifildovom slučaju ipak biram I. Prvo, zato što je reč o ličnosti koja je kod nas već više od 20 godina poznata kao Ivander (dakle, čovek se proslavio u XX veku). Drugo (još važnije): ta sedmoslovna reč je vrlo prisutna u našoj enigmatici, što znači da su rešavači odavno usvojili nepravopisnu varijantu. I treće: radi se o sukobu između fonetske i pravopisne transkripcije, jer to početno slovo i u originalu više zvuči kao I nego kao E, pa pošto je poznato da narod generalno preferira fonetiku - malo kome bi bilo jasno zašto je Ivander iznenada postao Evander.

Elajdža Vud
Međutim, to isto početno slovo se sreće i u imenu jednog mladog i vrlo aktuelnog holivudskog glumca, koji se zove Elijah Wood (rođ. 1981). U našim medijima se često spominje kao ILAJDŽA, jer u američkom izgovoru njegovo ime otprilike zvuči tako (ili Ilajža), ali  pošto imena savremenika valja preneti onako kako treba, a ne otprilike, slavni Frodo Bagins se zove ELAJDŽA (nema smisla zadržati pogrešnu varijantu, jer je on sveža zvezda). 

Postoji i obrnuta pojava: kada se početno E iz engleskog prenosi kao I, iako bi se svaki laik mogao zakleti da je E bolje rešenje. Na primer, engleska glumica Edith Evans (1888 - 1976) je kod nas u svoje vreme bila poznata kao EDIT Evans, iako se njeno ime prenosi isključivo kao IDIT! Takođe, u našim ukrštenicama se može sresti i transliteracija EGAN, sa opisima "američki glumac, Vil" (Žugić mu je nadenuo ime Vili, ali ionako je reč o nebitnom filmskom posleniku) ili "američki glumac, Ričard" (eng. Richard Egan, 1921 - 1987). Po Prćiću, najispravnija transkripcija je IGAN, može da prođe i Igen, ali nikako Egan. Najčuveniji američki filmski kritičar svih vremena nije Ebert već IBERT (eng. Roger Ebert, 1942 - 2013), a engleska dečja književnica Enid Blyton (1897 - 1968) se zapravo zove INID Blajton.

6 коментара:

Ilija Đurković је рекао...

Kako bih se ja zvao da sam Amerikanac? :)

Mandrak је рекао...

Mnogi ljudi kojima je engleski maternji jezik se pri susretu sa našim jezičkim sistemom ponašaju otprilike onako kako se umno zaostali govornici našeg jezika ponašaju prema engleskom. Čovek im 100 puta može ponoviti da kod nas svakom glasu odgovara jedno jedino slovo, ali su male šanse da će na kraju pročitati kako treba. Ti bi, Ilija, u najboljem slučaju postao Ilajdža. :)

Rešad Besničanin је рекао...

Ha, ha, ha ... :)
Tako sam i ja u Nemačkoj bio REZAD BESNIKANIN - Nemci ne haju za naše kvačice!
A pošto su naučili da čitaju Dj (naravno zbog Noleta) Ilijino bi prezime nekako uboli! :)

Ilija Đurković је рекао...

Pozdrav :)

Dragan Dragoljević је рекао...

Kad smo već kod reči koje sadrže slova I i DŽ, podstaknut čika Zekićevom ukrštenicom iz poslednje Enigme, moram da pitam šta je ispravno: INADŽIKA ili INADŽIJKA? Meni logičnije pod b. :)

Mandrak је рекао...

RMS predlaže samo varijantu pod b, a meni prirodnije zvuči inadžika (kao miraždžika, provodadžika, komšika). Nije mi baš jasno zašto tu ne stoji inadžija, jer je k izolovano.

Uzgred, zadivljen sam kombinovanom ukrštenicom Tanasija Savića. U životu nisam video tako nešto: kombinovana, a nerešiva! Pa, mislim... naklon do poda. Nesam školuvala od vremena.