02.08.2017.

Drži slovo Zekić Novo (11): Za svoju dušu



Često imamo priliku čuti stvaraoce iz raznih oblasti da kažu kako ima trenutaka kad nešto  od svog djela posvećuju isključivo sebi i rade za svoju dušu. Da li i enigmate, ponekad, naprave nešto za svoju dušu bez obzira hoće li ili neće nekada i negdje to biti objavljeno? Mene što se tiče, ja sam i najčešće,  i mogao da radim za svoju dušu, jer mi  "tuđe" i nisu, nerijetko, bile dostupne.

Ima li razlike u pristupu stvaranja za svoju i tuđu dušu? Razlike ne bi trebalo biti, teoretski, praktično, i tekako. Baš zato što enigmatske radove za svoju dušu,  kad budu i objavljeni, nije teško prepoznati; stiče se utisak da ima autora toliko tuđe-dušebrižnih da im za "svoju dušu" i nije ostajalo  vremena. O tome,  šta je blisko "svojoj duši", besmisleno je komentarisati jer spada u domen ukusa, a još manje o onome što je namijenjeno "tuđoj duši" jer je sa obje noge ušlo u teritoriju neukusa.

A razlike, iako rekoh da ih ne bi trebalo biti, ipak. Za svoju dušu mogu staviti i sintagmu "TAJ VASKOLIKI SVET",  (pandan "Tom ludom svetu"? kao što je to u ovom "svojeduševnom" primjeru, i to samo zato da ne bih, povezujući dvije bjeline, stavio još jedno crno polje. Mogao sam sebi dati popusta pa da stavim i sintagmu "POTAMANITI REDOM" koja i nije baš nešto pristala, ali "sve za dušu".

Gornja bjelina je, istini za volju, objavljena kod gospodina Jankovića, ali donja ne, a pogotovo ne zajedno, iako čine jednu, za mene, divnu tematsku celinu, koja je, opet za svoju dušu, nadograđena sa joše četiri pojma na istu temu, raspoređenih po ćoškovima. Ima još i velikoduševnijih ostvarenja, što ću pokušati da bar na ovaj način objelodanim.

Novo


Нема коментара: