10. 10. 2013.

Mladenov moleraj

Danas predstavljam skandinavku koju sam najavio u jednom od prethodnih postova, a koju nisam želeo da prikažem na blogu pre objavljivanja u štampanom mediju. Sada je, dakle, taj uslov ispunjen, pa imam dobro opravdanje za (zlo)upotrebu internet prostora u autopromotivne svrhe. :)

Kada sam govorio o Besničaninovom moleraju 11 x 6, pomenuo sam da takvih radova u našoj enigmatici nema mnogo. Tehnički - nije neizvodljivo napraviti i veću belinu (te smo Rešad i ja već publikovali 12 x 6), ali kada sastavljač odluči da "niveliše" - gotovo je nemoguće provući sedmu jednaku vodoravnu reč, pa se ovo može smatrati praktičnim (ali ne i teorijskim) rekordom u ovoj "disciplini".  

Da li ovakvi radovi, sami po sebi, imaju naročitu vrednost? Da li se njima samo demonstrira umešnost autora, ili i rešavači, kojima je kreacija prevashodno namenjena, uživaju i bivaju "počastvovani" pri susretu sa nečim nesvakidašnjim? Da li se može, uprkos zahtevnoj formi,  zaobići ugrožavanje sadržaja? Odgovor na prvo pitanje je, iz mog ugla, potvrdan. Međutim, potvrdan je samo ukoliko su i odgovori na druga dva pitanja afirmativni. Dakle, "rekorderski" sastav je uspeo samo ako je rešavač zadovoljan, eventualno oduševljen, tj. ako ga sadržaj nije "izveo iz takta" i stavio mu do znanja da je on duduk, a autor pametnjaković

Nekada sam, kao dečak, uporno pravio kombinacije koje impresioniraju samom strukturom upotrebljenih reči. Mislio sam da LJ i Č, jedno pored drugog, imaju nesumnjiv primat nad ozloglašenom grupom ST ili NK, i verovao da kada u jednoj belini imam 20 preloma - to zaslužuje tapšanje. Zapravo, sada shvatam da je takav rezon smešno plitak, i da samo infantilci, koji ni u jednoj drugoj oblasti nisu dobili atest o svom kvalitetu, mogu besomučno da insistiraju na tome. Danas gotovo sve (lepe, pristojne, prihvatljive) reči jednako vrednujem, ukoliko uspem da ih "pametno" uključim u kombinaciju; ne gnušam se monotonih, ukoliko imaju funkciju podupiranja rešivosti; ne mrzim glagole i još uvek ne mogu da shvatim (dakako visokoumne) teoretičare i "teoretičare" enigmatike, koji tu vrstu reči proglašavaju inferiornom. Šta je poenta? Pa, ja sastavljam za rešavače, trudeći se da ih ne uvredim i iznerviram, a istovremeno pokušavajući da ostanem "iznad crte", ali ne iznad bilo kakve crte - nego iznad one koju povlači zdrav razum i elementarna logika. 

U principu, nisam takmičar i ništa mi ne znači kad me potapše po ramenu (ili džepu) neko ko, već po prirodnim sposobnostima, nije moja liga, ali volim izazove - i oduvek me najviše izazivaju Besničaninove tvorevine. Da li bih napravio ovu skandinavku da nisam imao prethodnika? Verovatno bih (jer - kako sam već objasnio - izazovi koje Rešad "zadaje" su vrlo bliski teorijskim maksimumima), ali mi je drago što sam među aktivnim enigmatskim poslenicima zatekao i njega, jer imamo veoma slično viđenje materije i možemo da se dueliramo, jednako srećni kada pobedi bilo ko od nas. 

Uz sve ovo, rekao bih da skandinavka koju predstavljam nije savršena. Jasno je da uvek može bolje, pa - da ne biste stekli utisak da od kritikovanja drugih ne vidim svoje nedostatke - vrlo dobro znam da kvalitet nekih reči nije iznad one crte. Recimo, u normalnim oklolostima ne bih upotrebio: "rasturivač" (iako je zabeležena u bukvalno svim rečnicima srpskog jezika!), a mogao sam da izbegnem i ovo nakaradno, izolovano "r" - ali sam generalno zadovoljan (to znači: nije me sramota da potpišem), i manje-više ubeđen da i rešavači nisu nezadovoljni. Meni dosta.

Objavljena je u "Enigmi" br. 2373.

Pdf OVDE.

7 коментара:

Rešad Besničanin је рекао...

Prvi rad sa ovakvom belinom je moja skandinavka sa Marijom Karan (posetioci "Enigmagike" su je imali priliku videti)i objavljena je u "Enigmi pre osam godina.
Ovaj tvoj izvrstan sastav je drugi, i to su, koliko je meni poznato, jedini takvi radovi u našoj a verovatno i u svetskoj enigmatici.
Da li je moguće proturiti i sedmu reč, teško je reći (graniči se sa nemogućom misijom) - u svakom slučaju i da je to moguće lik bi, dakako morao biti veći od ovog.

Rešad Besničanin је рекао...

Evo, nisam bio lenj, pa sam za obe skandinavke izračunao PDR (prosečnu dužinu reči). Marija Karan ima 5,60 a Tijana Dapčević 5,49. Dakle, i u tom segmentu su natprosečni radovi.

Анониман је рекао...

Koji su enigmati "tvoja liga"?

Анониман је рекао...

Najprije cestitka, bravo…, zaista impresivna bjelina, izvrsna rjeshivost (ostalo mi je samo jedno polje)

Sada redom o nekim pitanjima i odgovorima:

Ovakvi radovi sigurno imaju vrijednost, najprije kao rekordna sastavljacka dostignuca koja su izazov ostalim autorima, a rjeshavachima prilika da, rjeshavajuci ih, budu svjedoci i dio necheg nesvakidasnjeg (kratki komentar urednika bi im mogao pomoci).

Ugrozavanje kvaliteta sadrzaja (svjezina i slozenost rijechi, nepredvidivost kombinacije…) je neizbjezno, inache govorimo o savrshenstvu, sto je “s one strane”. Josh neizbjezniji je uticaj na vizuelni dojam, postojanje brojnih slijepih polja, dvoslova i sl.

Kada govorimo o kvalitetu (sta god to znacilo svakom od nas) nekako preskacemo rijeci kao sto su kreativnost, autorstvo, stil… radije ostajemo u sferi brojeva (dimenzije bjeline, prosjecne duzine rijechi, broja crnih polja…), mozda zato sto je lakshe, egzaktnije… Ako je rijec o rekorderstvu onda su brojevi primarni i prihvatljivi, no ako govorimo (a radimo to pocesto), a autorstvu, rjeshavachima, stilovima i sl… onda se namece jedna kljucna rijech a to je BALANS.

Sta je balans za rjeshavacha u koga se svi zaklinjemo? Najprije o izdanju koje je kupio – da li bi ijedan izdavac/urednik koji zivi od rjeshavacha stavio sve ili vecinu ovakvih radova u svoje izdanje? Ne vjerujem, ili bi to uradio samo nakratko jer bi trziste to odbilo. Gashenje izdanja je posljednje sto zelimo. Dakle, treba naci balans komercijalnosti i kvaliteta i to je sigurno moguce. Da li je nekvalitet komercijalan? Na pravom trzistu gdje postoji ravnopravno takmichenje i bogata ponuda ne bi bio! Ostavimo nekvalitet i druga nesavrshenstva (da ne upotrebim puno gore rijechi) u nashoj realnosti i pokushajmo vidjeti sta bi izbalansirana krizaljka trebala imati da zadovolji istovremeno i rjeshavaca i autorsko-urednicku zelju za enigmatskim kvalitetom.

Nije rjeshavanje kad upisijem jednoslove i dvoslove – dakle sto manje toga jer sam uzeo olovku da rjeshavam a ne da upisujem. Jednako vrijedi i za troslovne kratice (o duzim necu ni da govorim).

NASTAVAK SLIJEDI

Hajro

Анониман је рекао...

NASTAVAK

Nije uzivanje rjeshavati kombinaciju u kojoj vrlo brzo vidim kako ce se razvijati pa mogu gotovo napamet upisati (opet upisivanje, a ne istinsko rjeshavanje) SE u povratnim glagolima, TI u lancima glagola, OST i sl predvidive zavrshetke.

Prava je muka pokushavati rijeshiti super nepoznate pojmove (kad se ukrstaju onda se rjeshavac osjeca prevarenim, ako ne i gore od toga). Tek malko manje losha je banalnost sadrzaja. Posebno su iritirajuce nategnute rijechi koje pokushavamo potvrditi sumnjivim izvorima ili josh sumnjivijim tumacenjem enigmatskih pravila (onoliko koliko postoje).

Ne mislim da je uzitak (ako sam strastveni rjeshavac koji troshi puno toga) cesto sretati iste pojmove koji su zbog svoje zahvalne strukture (ST, NT…) prisutni u brojnim pretencioznim radovima ambicioznijih autora ili prosjecnim radovima manje vjestih autora.

Ako covjek zna sta ne voli trebao bi biti blize spoznaji o onome sta voli – dakle, izbalansiran rad bi trebao imati zanimljivu i nepredvidivu kombinaciju, svjeze i zanimljive rijechi (broj skupina/preloma nije presudan ali jeste jedan od faktora koji rijec i kombinaciju cini zanimljivom), minimum (tek kao nuzno zlo) kratkih (1,2,3 slova) pojmova, minimum (jednako nuzno zlo) nepoznatih pojmova ali nikad ukrstenih (osim ako je zaista neizbjezno da se sacuva super kombinacija i ponudjeno olakshanje). Tu je josh i vizuelni dio, raspored crnih polja tako da mreza izgleda i “zivi” kao skladna cjelina.

Prisutnost pomenutih kvaliteta ce odvojiti vrhunski autorski rad od konfekcije. Rekorderstvo i specijalne krizaljkaske vrste podlijezu drugim kriterijima.

Na kraju – zanimljivo je kako se mnogi autori zeste na kompjuterizaciju, a istovremeno zapostavljamo kreativnost i istinski autorski pristup. Ubismo se jureci za brojevima (sto bi trebalo biti svojstveno kompjuterskom nachinu razmisljanja i rada). Nije li taj autorski, prepoznatljivo kreativni pristup jedino sto nas odvaja od mashine? Vjerujem da ce pravi autor mashinu koristiti samo na nivou alatke, odnosno da mashina nikad nije problem.

Zeleci biti sto kraci (?) preskocih mnogo toga… Bice, nadam se, dopuna, neslaganja, … hvala Mladenu za mjesto i povod.

Hajro

Mandrak је рекао...

Hajro, hvala na ovoj "studiji". Kao i uvek, vredelo je pročitati. ;) Na mejl ću odgovoriti kasnije.

Mandrak је рекао...

Razmišljam da li uopšte da odgovorim na pitanje "Koji su enigmati tvoja liga?", ne samo zato što je komentator nepotpisan, već i zbog toga što ne želim da uvredim posetioce bloga crtanjem očiglednih stvari.

Verovali ili ne, ja nemam običaj da se hvalim. Više volim da umesto mene govore moja dela, ali (kako sam već objasnio) - došla su vremena kada dela ćute, a nedela urlaju. Pošto sam siguran da ćuteći pravim još veću budalu od sebe, odlučio sam da se manem skromnosti.

Ne bih navodio imena iz te "svoje lige". Ko nije neuk, zlurad, sitan i pogođen mojim kazivanjem - iz cuga može da izrecituje ceo spisak.