20. 11. 2016.

Loptanje nogom i rukom

Politika, 18. 08. 1929.
Ako ste se nekada pitali zašto se najvažnija sporedna stvar na svetu u Beogradu zove fudbal, a u Zagrebu nogomet - niste jedini. Međutim, ako imate iole smislen odgovor na to pitanje i možete ga potkrepiti bilo kakvim argumentima, verovatno spadate u grupu malobrojnih koji zamršenu i isprepletanu istoriju naših standardnih jezika poznaju kao svoj džep. Tačnije, ako možete da dokažete da se reč nogomet od samog početka koristila samo u Zagrebu, a reč fudbal samo u Beogradu - verovatno ste obdareni šestim ili nekim desetim čulom, budući da to pouzdano ne znaju ni tzv. stručnjaci /i njima slični/ koji su po 10-15 godina poganili školske klupe da bi naučili da nađu ćitap na polici, otvore ga i pokažu prstom crno na belo. 

Ono što se sa sigurnošću može tvrditi je da se na zapadu rano uvrežio prevod, a na istoku transkripcija. Rano znači krajem XIX veka, u doba kada se u austrougarskim krajevima koristio germanizam šport i kada je Sokolski pokret Miroslava Tirša bio u ekspanziji. Sportovi bez kojih je danas teško zamisliti svakodnevicu su, jedan za drugim, tek stizali iz Evrope, pa je britanska igra čija su konačna pravila ustanovljena 1863. godine (kada je u Londonu osnovan prvi fudbalski savez) do nas došla sasvim uobličena i krštena

"Sokol" se iz češkog mogao preneti izvorno, tu dileme nije bilo, ali se pri susretu sa engleskim sportskim pojmom sigurno nametnulo pitanje: šta činiti sa kovanicom football? Doslovno prevedeno, to mu dođe: stopalo-lopta, no neko se lepo dosetio staroslovenskog sufiksa - met, od pamtiveka prisutnog u rečima poput domet, promet, zamet i sl. - koji označava bacanje /usput, nije poznato da li je vatromet rođen pre ili kasnije/ - i tako je nastao nogomet (treba dodati da se leksički fond književnog srpskog i književnog hrvatskog jezika i u to vreme, dakle još pre I svetskog rata, zvanično stvarao zajedničkim snagama, pod imenom hrvatski ili srpski jezik u Zagrebu, a srpski ili hrvatski u Beogradu; faze kroz koje je proces prolazio se mogu opisati sa: "hoćemo - nećemo - hoćemo - nećemo - ne znamo šta hoćemo"; ono što o tome piše na hrvatskoj i srpskoj Vikipediji, kao i o svim ostalim temama koje se tiču zajedničke istorije, najčešće deluje kao takmičenje umobolnih u tome ko će brutalnije izmasakrirati onog drugog; u svakom slučaju, nikome ne preporučujem Vikipediju za informisanje o takvim stvarima).

U jednim zagrebačkim novinama je citiran dr Franjo Bučar: "Igru futbal (football) smo odskora prekrstili u nogomet. To je ime izmislio prema riječi „puškomet“ tadašnji profesor Slavko Rutzner-Radmilović, koji je s nama igrao, te je kao informator kod obitelji pl. Jelačić u Jankomiru kraj Stenjevca počeo igrati nogomet sa svojim gojencima“. Kum Slavko je po svoj prilici bio slavističar, a u Nogometnom leksikonu se kao godina krštenja navodi 1893. 

Politika, 19. 11. 1936.
Prvi fudbalski iliti nogometni klub na prostoru (tada buduće) Jugoslavije, danas poznat pod imenom Bačka, osnovan je 1901. godine u Subotici. Grad je tada bio pod Austrougarskom (te je klub najpre nosio mađarsko ime), a u etničkom pogledu, većinsko članstvo su činili Bunjevci. Kako su oni tačno zvali igru - nije ni važno, ali je do tog trenutka neologizam verovatno već bio prihvaćen na zapadu (nogomet se igrao u okviru Hrvatskog sokola). 1903. godine u Zagrebu je osnovan Prvi Nogometni i Športski Klub /PNIŠK/, a u Kragujevcu FK Šumadija (osnivač je bio slavni Čika Dača!)

Fudbal se u Beogradu u to vreme zvao loptanje nogom, a u prvoj deceniji nakon rata, kada je sport u Politici i Vremenu postao redovna rubrika, dosledno se insistiralo na transkripciji. Dakle, u srpskim novinama se dvadesetih i tridesetih pisalo isključivo o futbalu. Do jednačenja po zvučnosti je došlo tek nakon intervencije nekog jezikoslovca, možda baš Aleksandra Belića koji je bio autor pravopisa srpskohrvatskog jezika u Kraljevini SHS. Uzgred, zahvaljujući njemu je primenjivano jednačenje u slučajevima D + S ili Š (pretsednik, pretstava, potsticaj itd.), kao i gubljenje slova J u pridevima poput armisko, šumadisko, austrisko.

Ukratko, oblik nogomet u Srbiji nikad nije bio u široj upotrebi, a transkripcija je u Hrvatskoj korišćena samo u najranijem periodu. U Sloveniji se zapatio nogomet, a u BiH je, razume se, moglo i ovako, i onako. Ok, a zašto se onda istok i zapad nisu razišli i kod rukometa? Pa, ovako: u međuratnom periodu se napre pojavila hazena, kao preteča rukometa, a radilo se o češkoj verziji sporta koji je izmišljen u Skandinaviji /izvorno: håndbold/. Češki naziv je národní házená. Sa pojavom originalnog koncepta u Jugoslaviji je iskrsla potreba za novim imenom (Česi su samo eliminisali národní), i tako je, po već oprobanom modelu ud + met, mogao da nastane i rukomet. Nije poznato ko je sabrao 2 i 2.

Eto, zato rukomet u srpskom nije postao hendbal /tj. hendbol kao kod Rusa/, mada je ta opcija bila bliža tradiciji. Pomalo nakaradno deluje niz: fudbal, rukomet, košarka, vaterpolo, odbojka, tenis, hokej itd. Dakako, internacionalno. Možda čak i ciganski.

4 коментара:

Mandrak је рекао...

U pomenutim zagrebačkim novinama je zapravo citirana Milka Babović, koja je tekst o nogometnim pravilima objavila 2012. godine na portalu Hrvatski zbor sportskih novinara:

"... Dr Franjo Bučar je 1893. iz Stockholma, gdje se školovao, donio nogometnu loptu u Zagreb i pokazao „Sokolskoj braći“ kako se igra „taj novi sport futbal“. Zatim je 1894. po zavšetku školovanja i povratka u Zagreb uvrstio nogomet (još ga zovu futbal) u program „Tečaja za učitelje gimnastike u srednjim školama“ (1894.-1896.). A tu igru kasnije ti učitelji prenose u škole!
Pravila na hrvatskom jeziku još ne postoje u pisanom i tiskanom izdanju. Dalekovidni dr. Franjo Bučar dodijelio je jednom polazniku tečaja za diplomski rad prijevod njemačkih pravila nogometne igre na hrvatski. Taj prvi prijevod pravila nogometne igre u nas objavljuje zagrebački časopis „Šport“, glasilo za sve športske struke, u četvrtom broju , 1. ožujka 1896.
Ta prva pravila preveo je učitelj-tečajac Mirko pl. Kovačić. Prevodeći tražio je i nalazio dobru hrvatsku riječ. Tako je utemeljio i hrvatsko nogometno nazivlje. Ti su se nazivi održali do danas: igralište, uzdužna i poprečna međa, lopta, vrata, vratar, slobodni udarac, udarac iz kuta, pomoćni suci, branič, napadač...
O postanku riječi „nogomet“ dr. Franjo Bučar ostavio nam je i pisani dokaz. „... Igru futbal (football) smo doskora prekrstili u nogomet. To je ime izmislio prema riječi „puškomet“ tadašnji profesor Slavko Rutzner-Radmilović, koji je s nama igrao, te je kao informator kod obitelji pl. Jelačić u Jankomiru kraj Stenjevca počeo igrati nogomet sa svojim gojencima“.

Iz citata se ne može utvrditi kada je tačno reč futbal u Zagrebu zvanično zamenjena rečju nogomet, osim da to nije bilo pre 1896. Bučareve reči su iz nekog kasnijeg intervjua u kojem je on obznanio ime "kuma", ali nije baš jasno šta znači "doskora" tj. odskora, jer to zavisi od trenutka intervjuisanja (on se, dakle, tada sećao kako je reč nastala, ali je od nastanka do prve pisane upotrebe, a onda i širenja, očito prošlo dosta godina, jer je kum Slavko u međuvremenu završio profesorsku karijeru).

Драган Драгољевић је рекао...

Највеће фудбалско размимоилажење је код појма ОФСАЈД, који је у хрватској прекрштен у ЗАЛЕЂЕ. Обзиром да је ми је ова тема блиска, морам да се распишем, те нудим прегршт фудбалских термина :) :

АНТИФУДБАЛ - лош фудбал, фудбал тежак за гледање
АУТ - (eng. throw-in) - убацивање руком
АУТОГОЛ - (own goal) - гол сопственој екипи
БИЦИКЛИЦА - (stepover) - финта, обигравање око лопте (жарг.)
ВОЛЕЈ - (volley) - ударац лопте док је у ваздуху
ГЛАВОМЕТ - узастопни ударци главама
ГРУПА СМРТИ - група сачињена од јаких тимова
ДВАНАЕСТИ ИГРАЧ - навијачи (прен.)
ДРЕС - (shirt) - мајица (а не хаљина :D )
ДРИБЛИНГ - (dribbling, to dribble) - вешт потез, финта
ДРОП-КИК - (drop-kick) - ударац лопте чим одскочи
ДУЕЛ - (clash) - окршај двојице играча
ДУПЛА КРУНА - (double) - два трофеја у једној сезони
ДУПЛИ ПАС - (one-two) - брза измена пасова два играча
ЕВРОГОЛ - (wonder goal, worldy) - атрактиван гол
ЕЛ КЛАСИКО - меч Реала и Барселоне
ЖАБИЦА - ударац тако да лопта брзо одскаче (жарг.)
ЖИВИ ЗИД - (wall) - низ играча који служе као бедем
ЗИЦЕР - (sitter) - стопостотна шанса
КАПИТЕН - (captain) - предводник екипе, капетан (хрв.)
КАТЕНАЧО - дефанзиван фудбалски приступ, катанац (итал.)
КИФЛА - (curved shot) - шут са закривљеном путањом (жарг.)
КЛИЗЕЋИ (СТАРТ) - (sliding tackle) - уклизавање
КЛИН ШИТ - (clean sheet) - меч без примљеног гола, неукорењено
КОСТОБРАН - (shin pad) - штитник потколенице
ЛАЖНА ДЕВЕТКА - (false nine) - везни играч са улогом нападача
ЛОБ - (chip) - пребацивање лоптом голмана
МАКАЗИЦЕ - (bicycle kick) - ударац ногом преко главе, шкарице (хрв.)
МЕКСИЧКИ ТАЛАСИ - начин радовања навијача настао '86 у Мексику
МИКИ МАУС КУП - куп без нарочитог значаја (жарг.)
ПАНЕНКА - начин извођења пенала, по Антонину Паненки
ПАРАДА - (diving save) - акробатска одбрана голмана
ПАС - (pass) - додавање
ПИМПЛОВАЊЕ - (keepie uppie) - жонглирање
ПОЧАСНИ ГОЛ - (consolation goal) - небитан, утешни гол
ПРЕКИД - (dead ball) - слободан ударац или корнер
ПРЕЛАЗНИ РОК - (transfer period) - рок за купопродају играча
ПРЕСИНГ - (pressing, to press) - агресиван начин одбране, притискање
РАБОНА - ударац ногом обмотаном око стајне, укрштени ударац
РАШЉЕ - место спајања стативе и пречке, деведесетка
СУВИ ЛИСТ - (knuckleball) - лопта која мења путању у лету
ТИКИ-ТАКА - фудбалски приступ са пуно додавања и поседа лопте
ФЕЛШ - (swerve) - лопта са јаком ротацијом, вероватно немачка реч
ЦЕНТАРШУТ - (crossball, cross) - набачај лопте пред гол
ШТИКЛА - (backheel) - додавање петом (жарг.)




Nedjeljko Nedić је рекао...

Ja sam za prevođenje stranih riječi. Ako je NOGOMET, GREDA, VRATNICE, ŽIVI ZID, PREKRŠAJ, UDARAC, NABAČAJ šta će mi onda LOB, PRESING, CENTARŠUT, FERŠL ...

Mandrak је рекао...

Zahvaljujem drugu Draguu.

Što se mene tiče, i prevođenje je ok, ali ako se dosledno i smisleno sprovodi. Ne volim kad u jednoj seriji logički povezanih pojmova imamo i kalkove, i turcizme, i latinizme, i galicizme, i anglicizme... i sve živo, natrpano bez ikakvog smisla i reda.
Ponekad se to dešavalo spontano ili prosto zato što nije imalo smisla prekrštavati egzotične stvari (npr. voće i povrće - ako već nismo mogli da se spasimo stihijski preuzetih turcizama kajsija i višnja, ako je pasulj zvučao bolje nego grah, ako ni za krompir/krumpir nije moglo da se nađe neko bolje rešenje, kome li je, pobogu, palo na pamet da širi /i proširi/ reč paradajz?!)
Generalno, internacionalizmi mi ne smetaju, ali ako se koriste s merom i ukusom, i ako se ne uvoze bez potrebe. No, u Srbiji se oni tradicionalno doživljavaju kao deo identiteta, kao deo istorije i kulture... uprošćeno: svi koji su nas je*ali su postali deo nas. A bilo je i onih koji nas nisu je*ali, a hteli smo da nas je*u jer su bili face, kao što su Francuzi, pa i oni postadoše deo nas. I eto nama modernog srpskog jezika sa 20 % domaćih reči.