Klasičnu ukrštenicu kojom želim da zaokupim vašu pažnju potpisuje jedan od naših najtalentovanijih autora ukrštenih reči, otkad postoje. On, baš kao i Zenon iz Eleje, ne prestaje da nudi dokaze protiv mnoštva i praznine (a danas se u enigmatskom svetu, više nego ikada, ima šta dokazivati), neguje svoj Al Terego tj. Drug-Oja i, naravno, švorc je - pa se enigmatskoj javnosti bez blama predstavlja i kao Ben Kroter. Njegovo civilno ime je Novo Zekić.
Pošto sam imao priliku da upoznam ovog blagoglagoljivog enigmatu, mogu da posvedočim da je samo naoko namćorčina. U stvari, on je sam po sebi dokaz da vrhunski enigmatski autor, kao i vrhunski umetnik (a zar postoji razlika između autorske enigmatike i umetnosti?!), jednostavno mora biti malo ćaknut. Njegovu ličnost, baš kao i njegove radove, odlikuje visprenost, lucidnost i beskompromisnost; njegov odnos prema enigmatskom stvaralaštvu je jednak odnosu maštovitog, razigranog deteta prema igri; njegova posvećenost istraživanju krajnjih dometa kombinatorike, bez ikakvih praktičnih interesa, zaslužuje najiskrenije divljenje.
Predstavljam jedan njegov rekorderski, beli sastav, kako bih ilustrovao Zekićevu ljubav prema belinama. Možda čak na svetu ne postoji veći simpatizer ove enigmatske discipline, i sve njegove kreacije su neka vrsta pokliča, pohvale, doprinosa kombinatorici. On nije autor koji glača svoje kombinacije do savršenog sklada forme i sadržine, ostajući u zoni komercijalnog, običnog i svakidašnjeg. Novo je neko ko neguje princip genijalnosti - trudeći se da pomoću dovitljivosti donese nešto novo, sveže, neviđeno, te ponekad zaboravlja na prosečnog rešavača, na jezički standard, na liniju koja razdvaja postojeće od nepostojećih sintagmi. Međutim, zar nije i Hegel na pitanje: "Kako objašnjavate to što se neke činjenice ne uklapaju u Vaš sistem?", odgovorio: "Utoliko gore po same činjenice"?!
Dakle, u klasičnoj ukrštenici sa rekordnom belinom 10 x 7 se veoma lepo vide sve karakteristike Zekićevog pristupa. Zar je važno što u rečnicima srpskog jezika nije zabeležena reč "konspiratEr"? Da li nekome smeta što belina sadrži dva dugačka prideva? Da li je vrednost sastava umanjena činjenicom da tematski pojam "kompleksne kuće" praktično ne postoji (uzgred, u kartografiji postoje "kompleksne karte", što je ovde moglo biti iskorišćeno - ali nauštrb reputacije autora)? Moji odgovori na sva tri pitanja su odrični... ali samo zato što je reč o Zekiću (jer: "šta priliči Jupiteru - ne priliči volu").
Sastav je objavljen u "Izazovu" br. 5, feb. 2010. godine.
Pdf OVDE.
