31. 10. 2017.

Nesvakidašnje: Zauvijek

U Skandi Feniksu br. 954, objavljena je skandinavka Željka Jozića sa neobično raspoređenim tematskim pojmovima. Ranije je na ovom blogu bilo osvrta na kombinacije tog tipa, i mada neki smatraju da beline u kojima su iste reči dijagonalno naslagane (u ovom slučaju: zauvijek) nemaju naročitu vrednost, rekao bih da ovaj rad ipak zaslužuje citiranje, ako ni zbog čega drugog, onda zbog vrlo uspešne implementacije malo korišćene ideje. 

Skandi Feniks 954, autor: Željko Jozić

30. 10. 2017.

Reagovanje na mrežastu kombinaciju

Zaintrigirala me je Novina mrežasta kombinacija (OVDE). Pošto sam i ja nešto slično uradio na slovenačkom, isključivo sa šestoslovnim imenicama, šaljem taj rad (malo popravljen, jer je Novina ideja bila "jača"), kao ilustraciju za svoje shvatanje povezivanja. Mislim da sva slova koja povezuju likove moraju biti ukrštena, jer je u protivnom svaki lik samostalan. U Novinom primeru slovo I je solo.
Branko Milovanović

28. 10. 2017.

Drži slovo Zekić Novo (23): Plagijat ili ne, pitanje je sad

Plagijati su povremena tema među enigmatama. Dešava se to, uglavnom, onda kad je neko baš "domaćinski obradio" tuđe ostvarenje, što baš i ne razumijem i zato ne mogu komentarisati, ali slučaj iz ove ukrštenice čiji sam ja autor, a koja je objavljena u Marbu, pomalo miriše na plagijat, ili što bi naš kolega Goloigra rekao: na pođonjavanje.

Naime, ima poprilično vremena kad sam u jednom  enigmatskom listu naišao na klasičnu ukrštenicu, bez bjeline, rad jednog našeg poštovanog kolege kome bjeline i nisu bile prioritet, ali bezbjelinska ostvarenja su znala biti dobra, kao što je to u ovom slučaju. Pojmovi, ovdje označeni žutim,  bili su baš ovako postavljeni, što se meni mnogo dopalo, ali i izazvalo me da na istoj postavci pokušam napraviti bjelinu. S obzirom na sijaset "orijentira", to i nije bilo pretjerano teško.

Kad je autor "one" ukrštenice bio gost kod autora "ove" ukrštenice, ja sam mu je pokazao, a on je samo nevješto odgovorio da mu je to "odnekud" poznato. I ja sam se pravio nevješt,  i manje  vješto odgovorio da je to neki  tamo autor upropastio divnu ideju, na šta smo se, valjda, nešto vještije smijali neko vrijeme.

Šalu na stranu, kad god prelistavajući stare papire naletim na ovu ukrštinicu, uvijek se zapitam da li je moj postupak izašao iz okvira korektnog. S toga sam odlučio da ovdje ne pominjem ime uvaženog kolege, ali da i ne priložim faksimil njegovog ostvarenje, i time "uprskam" baš skroz, ali da možda i čujem neko "utješno" mišljenje od kolega.

Novo


27. 10. 2017.

Uveličavanje i umanjivanje (3): Laktić

Huper Enigmatika br. 12, 17. avgust 1999. godine, autor: Veljko Dopuđa
Napomena: svojevremeno sam bio oduševljen ovom ukrštenicom. Sada vidim sve njene mane, ali i dalje mislim da je izuzetna. 

26. 10. 2017.

Drži slovo Zekić Novo (22): Mrežasta kombinacija

Ovo je kombinacija ukrštenica i magičnih likova (sve 7x7) sa po jednom zajedničkom riječju. Nisam baš siguran kako bi se mogla nasloviti. Znam da je Jadran Goloigra objavio bar jednu takvu, ali ne mogu da se sjetim naziva. Sastavljački i nije preteško, izuzev magičnog lika sa Beogradom na zadnjem mjestu, sa kojim sam se vrlo namučio, a onda sam pregledao dostupnu arhivu i nisam našao da je takav magični lik ranije bilo ko napravio. Čini mi se da je u ovom slučaju najvažniji onaj "arhivski" dio posla: pronaći petnaestoslovni pojam sa dvostrukim značenjem sedmoslovnih riječi i logičnom vezom na osmom mjestu. Rad nije objavljen , "a  ka’ će ne znamo".

Novo


25. 10. 2017.

Iz pera Jupitera (3): Bosonog u trci za Ginisa

Piše: Milan Šaban
Enigma br. 2211
31. decembar 2004.

Naš list ima neobičnu ukrštenicu koju smo nazvali "U susret Ginisu". Izlazi u nastavcima i već je podugačka, ako je to neko merilo (op. cit. u tom broju je objavljen 123. nastavak). Međutim, radi se o nečemu drugom.

U periodičnom izdanju "Ginisove knjige rekorda" zabeleženi su i neki rekordi vezani za ukrštene reči. Rekordi su sa anglosaksonskog govornog područja. Navodi se koliko polja i pojmova sadrži rekordna ukrštenica, pa čak i kolike je površine. S obzirom na to da nam je poznat izgled i sadržina ukrštenih reči na engleskom jeziku, zažalio sam što je naslov naše ukrštenice takav kakav je. A evo i zašto.

Za rekordnu ukštenicu se navode kvantitativni podaci, ali nema ni slova o tome koliki je broj crnih polja. O prosečnoj dužini reči da i ne govorim. Kako su ukrštene reči na engleskom jeziku više crne nego bele, nije teško zaključiti na šta liči ovaj "dinosaurus". 

Teško je "bosonog" ući u ovu trku, jer su propozicije nepoznate, a i "sudijinu" stručnost nema ko da proveri. Kriterijumi kojima se oni rukovode strani su našem shvatanju enigmatike, u ovom slučaju: kriterijumi smisla i kvaliteta ukrštenih reči. U mogućem nadmetanju mi smo time hendikepirani, pa se nije čuditi što zaostajemo u neravnopravnoj trci.

Moguće da je naš "enigmatski roman u nastavcima" jedinstven u svetu. To valja proveriti. Ako je tako, od nas je dovoljno.  Kako se romani ne pišu "preko kolena", i ovaj naš se, maltene po modelu, pojavljuje dvonedeljno. Ta činjenica ga čini sporim za trku, ali i kornjača ima svoju brzinu. Svejedno, uvek stigne gde je naumila.

***

piše: Roman Petrovski
Enigma br. 2294
7. mart 2008.

U ovom broju Enigme, na srednjim stranama je slavljenički prilog koji pada baš na osmu godišnjicu ovog jedinstvenog poduhvata u našoj enigmatici. Enigma i njen autor Milan Šaban su na dobrom putu ne samo da konkurišu, već i da ostvare Ginisov rekord u ovoj oblasti. To bi trebalo da se desi za dve godine, jer ova ukrštenica izlazi u nastavcima, uvek na istim, srednjim stranama još od 10. marta 2000. godine. 

- Do ovog poduhvata, nikada u srpskoj enigmatici nije izlazila ukrštenica u nastavcima. Stigli smo do 206. priloga - kaže enigmata Milan Šaban, i dodaje u šali da se jedva i seća početka. - Mamutska ukrštenica je koncipirana tako da se njeni pojedinačni delovi rešavaju samostalno, ali se istovremeno nadovezuju na prethodne i spajaju u celinu sa narednim "tablama". Tako se dobija jedinstvena ukrštenica koja je već sada dugačka oko 67 metara. Za svetski rekord će biti potrebno da izguramo preko 80 metara.

Enigmate koje ovaj poduhvat prate od početka i rado komentarišu, već su izračunali da će jedinstvena ukrštenica po obaranju rekorda moći da poploča deo Knez Mihailove ulice u Beogradu, od "Ruskog cara" do "Grčke kraljice", dva popularna prestonička restorana.

Milan Šaban je, inače, penzionisani elektroinženjer, jedan od najviđenijih beogradskih i srpskih enigmata, i kaže da je ideja o mamutskoj ukrštenici nastala u razgovoru sa ondašnjim urednikom Enigme Svetozarem Đonovićem. Napominje da je pre 10 godina jedan američki izdavač štampao najveću ukrštenicu na engleskom jeziku: imala je 28 000 odrednica i više od 91 000 polja. Velika je 2 x 2 metra, i potrebno je skoro godinu dana za rešavanje (?!?). 

Poslednji svetski rekord u veličini ukrštenih reči najavljen je početkom godine iz Jemena. Enigmata Abdul Karim Kasem koji pravi ukrštenice za časopise na arapskom jeziku, tvrdi da je napravio najveće ukrštene reči na svetu. Njegova ukrštenica, navodno, ima više od 320 000 polja, a opisi se nalaze u knjizi od 800 000 reči! Kasem je ovu ukrštenicu pravio sedam godina. Ginisova knjiga svetskih rekorda trenutno razmatra ovaj poduhvat. Prethodni rekord držao je Tunišanin čija je ukrštenica imala 1 800 polja. 

Imajući u vidu sve ove podatke, nesporno je da je mamutska ukrštenica Milana Šabana na dobrom putu da osvoji svetski rekord. 

Napomena: poslednji, 303. nastavak izašao je 1. februara 2015. godine, u broju 2389. Poduhvat nije ušao u Ginisovu knjigu rekorda. 

24. 10. 2017.

Folk enigmatika (3): Pop ikona turbo-folka

U ukrštenici koja je pobedila na Danima ludaje, jedan od iznuđenih pojmova je naslov pesme Jelene Karleuš("Duboko ranjena"). Budući da svoj enigmatski rad koncipiram kao ogledalo popularne kulture, veoma rado i vrlo često se oslanjam na diskografske uratke popularnih izvođača. Nisam lenj, te redovno osvežavam spiskove pesama velikih zvezda (obaška srpskih, obaška hrvatskih), a onda mi ti nizova slova dobro dođu kao začinski ili spasonosni enigmatski materijal. Naravno, mnoge pesme koje sam citirao (i koje ću tek citirati) nikada nisam čuo, niti imam nameru da prljam uši, ali poštujem realno stanje stvari, što će reći: tretiram (i) stvaralaštvo Jelene Karleuše kao poželjnu enigmatsku građu.

Gospođa Tošić, bivša Karić, estradna atrakcija slovenačko-srpskog porekla, u skladu sa svojom popularnošću, svakodnevno gostuje i u ukrštenim rečima. Iako je njena slava više medijska nego muzička, iz praktičnih razloga je opisujemo samo kao pevačicu. Istini za volju, ona jeste nekakva pevačica, ali malo koga bi zanimala kada bi samo pevala. Neki je nazivaju multimedijalnom ličnošću, ali ni to nije baš srećno određenje, jer osim talenta za samoreklamiranje, samouzdizanje, skandalizovanje, baronisanje, manipulisanje emocionalno labilnim i intelektualno defektnim tinejdžerima, besomučno unižavanje konkurencije i javno modno masturbiranje, kod nje još nije detektovan nijedan univerzalno cenjen dar.

Enigmatski skerco br. 2, 1996. god. autor: Lj. Drakulić
JK ili Džej-Kej, kako sebe naziva po uzoru na američke superstarove, jeste personifikacija srpskog šou-biznisa, što će reći: medijsko čudovište sa telom Istoka, a šminkom i frizurom Zapada, iliti agresivna i površna imitatorka dalekog i bogatog sveta, bez suštinskog kvaliteta koji u tom svetu odvaja istinske zvezde od ostalih javnih ženskinja. Svesna kulturnog i umetničkog haosa ove rijaliti-zemlje bez sistema vrednosti koja ne pripada ni Istoku, ni Zapadu, Jelena Karleuša mudro koristi odsustvo kulturne politike i patološko prisustvo potrebe za brenama, i samouvereno igra ulogu dive, mada je po svim belosvetskim kriterijumima tek starleta. Kada govorimo o takvim pojavama,  uvek se nameće izlizan Platonov aksiom: kakva muzika, takva država, pa pošto je JK jedna od najpopularnijih muzičkih figura u Srbiji (i okolnim zatucanim i kulturno gangrenoznim zemljama, poput Bugarske i BiH), čini se da bismo definisanjem njene muzike definisali i samu državu. I tu mogu da pomognu ukrštene reči, jer se u njima neretko sreće proizvoljni opis "pop pevačica (sa slike)".

Jelena Karleuša nije pop pevačica, već popularna ličnost. Iako je "pop" u istorijskoj vezi sa pridevom "popularno", u strogo muzičkom smislu ona nema dodirnih tačaka sa tim žanrom (premda vizuelno i  scenski uspešno podražava MTV zvezde). Naše tipične pop pevačice su: Aleksandra Kovač, Aleksandra Radović, Leontina Vukomanović, Maja Marković, Mari Mari, Tijana Dapčević (...); predstavnice etno-popa (ili klasičnog popa sa folklornim elementima) su: Jelena Tomašević, Ceca Slavković, Ivana Jordan (...); pop-rok figure su Ivana Peters i Ana Stanić (...), pop-dens reprezentuje bulumenta Đogani,  dok se muzički izraz Marije Šerifović može svrstati u egzotični pop sa romskim i folk elementima. Postoje i interpretatorke koje balansiraju između popa i kič-mejnstrima (Goca Tržan, Nataša Bekvalac, Ana Nikolić, Ivana Selakov, Romana Panić), ali Jelena Karleuša nije čak ni u toj grupi.

Mini Eureka, februar 2000, autor: Ratko Stojković
Njen način pevanja je žanrovski neodređen i praktično neodrediv (jer muzika, u principu, ne poznaje i ne priznaje pevanje na silu, a vrištanje u visokom registru samo po sebi nema nikakvu vrednost), pa je nije lako pronaći u ovozemaljskom muzičkom sistemu: osim skromne, elementarne muzikalnosti koju poseduje bar 80 % balkanskog življa, ništa od onoga što je čini istaknutom estradnom ličnošću nema veze s muzikom. Na scenu je stupila kao privatni projekat ambiciozne majke i preko noći postala deo turbo-folk garniture; do vrha je putovala gologuza i sa ogoljenim silikonskim sisama, prepevavajući popularne turske i grčke melodije, onda je otkrila izraelske, arapske i indijske lake note, španske hitove, i naposletku elektronsku muziku. Iako se vremenom vizuelno i ideološki osetno udaljila od početnog dizel-modela iz devedesetih, malo ko zna kako se tačno zove to čemu se približila. 

S obzirom na činjenicu da su gotovo sve pesme po kojima je šira publika poznaje obrade azijskih, bliskoistočnih i drugih hitova ("Žene vole dijamante", "Zovem se Jelena", "Slatka mala", "Insomnija", "Krimi rad", "Tihi ubica", zaključno sa poslednjim prepevom albanske numere, pod nazivom "Ostavljam te"), njen muzički opus ne pripada turbo-folku po definiciji, jer čak i taj nakaradni žanr sadrži klicu originalnosti ili bar asocijativnu vezu sa domaćom melodijskom i harmonijskom tradicijom. Međutim, u etičkom, estetskom i vrednosnom smislu, izrazita je predstavnica turbo-folk koncepta, koji podrazumeva bahatost, neumerenost, senzacionalizam, koketiranje sa pornografijom itd. Kad se svemu doda usiljeno, te sumnjivo insistiranje na mundijalizmu (u te svrhe i kao pevačica, i kao govornik vrlo često zloupotrebljava (ne)znanje engleskog jezika, valjda da bi u očima jednako obrazovane publike prividno odskočila od koleginica sa osmogodišnjom školom), dobijamo jasnu sliku jedne pomodne, karikaturalne i intrigantne javne persone koja u svojoj glavi i na društvenim mrežama parira belosvetskim pop zvezdama, a realno je u rangu sa turbo-folk fenomenima poput Dare Bubamare.

Dakle, Jelena Karleuša je pop pevačica onoliko koliko je i zemlja u kojoj je ona pop zvezda deo sveta: 0 %. I sve što je o njoj rečeno, vrlo precizno opisuje trajno i teško promenljivo stanje u Srbiji, balkanskoj crnoj rupi koja ne postoji na kulturnoj mapi sveta. Zato bi bar u ukrštenim rečima trebalo izbegavati paušalne epitete polupismenih i sasvim nepismenih žutih novinara, i koristiti opis koji ne degradira ozbiljne pop umetnike: medijska zvezda, zabavljačica, estradna pevačica itd. 

23. 10. 2017.

Uveličavanje i umanjivanje (2): Enigmatčić

Mini Eureka, 1999. godina, autor: Milorad Bibin
Napomena: ukrštenica je toliko slaba da, mimo teme, ne zaslužuje ni citiranje iz šale. Kao omiljeni momenat izdvajam nepostojeću reč RUINAR. 

21. 10. 2017.

Iz pera Jupitera (2): Šalju svi, osim Zorana Milunovića

Piše: Milan Šaban
Enigma br. 2200
30. jul 2004.

Obično se misli da priloge u enigmatskom časopisu radi urednik sa ekipom u redakciji. U nekim zemljama, uzmimo kao primer Italiju, zaista biva tako. Formira se tim koji se enigmatikom bavi profesionalno, i svi članovi se mogu smatrati novinarima. Časopisi poput La settimana enigmistica izlaze u za nas neshvatljivom tiražu. Prava fabrika enigmatike! Razumljivo, primaju se prilozi i od spoljnih saradnika, jer postoje vrsni enigmati koji ne žive u mestu izlaženja časopisa.

Kod nas je drugačije. Malo ko se enigmatikom bavi profesionalno jer se to, sada kao i do sada, jednostavno ne isplati. Naš časopis, recimo, živi od spoljnih saradnika. Zahvaljujući njihovoj ljubavi prema zagonetkama, list je u prilici da obezbedi dovoljan broj priloga. Naknada autoru je uglavnom simbolična, pa se bavljenje enigmatikom kod nas svodi na hobi.

Prilozi nam stižu iz raznih krajeva. Tako je Rešad Besničanin iz Novog Pazara, Sreten Perić iz Loznice, Mihailo Reljić iz Bajine Bašte, a Jan Bažik iz Gložana. Priloge šalju i: Vojislav Skoko iz Sečnja, Miodrag Kijanović iz Prijepolja, Saša Čolaković iz Niša, Hranislav Dodić iz Leskovca, Jovan Vuković iz Nove Pazove, Gordana i Vladimir Šarić iz Šimanovaca, Miroljub Janković iz Kraljeva, Živadin Jovanović iz Češljeve Bare, Života Petković iz Ravnog Sela, Milan Milin iz Srbobrana, Milan Đidera iz Niša, Vojislav Trumpić iz Jagodine, Aco Janković iz Kragujevca, Dušan Nikić iz Pančeva, Stanislav Lukić iz Zrenjanina, Momir Paunović iz Pančeva, Karlo Vereb iz Smedereva, Branko Milovanović iz Ljubljane i dr. Za beogradski tim igraju: Miodrag Tošić, Dragan Lojanica, Milenko Mijatović, Miroslav Lazarević, Momir Vučenović, Branko Polić, Petar Jovanović. Moguće je da sam nekoga izostavio, ali je u ovom trenutku bitno da nas ima širom Srbije, a izvan nje. 

19. 10. 2017.

Iz pera Jupitera (1): Ružni likovi

Milan Šaban
Milan Šaban
Enigma br. 2243
24. mart 2006.

Ukrštene reči su vrlo popularne kod rešavača, posebno skandinavke. Autori se trude, uglavnom pojedinci, da im ukrštenice budu ispunjene duhovitim kombinacijama i neočekivanim rešenjima. To i jeste draž sastavljanja. Ima, međutim, nekoliko slučajeva kada rešavač ili kolega sastavljač nemaju primedbe na sadržaj ukrštenice, ali im ipak nešto smeta: kažu da lik izgleda "ružno". Taj efekat proizvodi raspored crnih polja. Kako se dolazi do "ružnoće"?

Pojedine enigmate, danas su u većini, rad započinju tako što najpre sastave "belinu". Ona je, to je valjda nepisano pravilo, formata 6 x 6. U ovu "belinu" se udeva pojam koji ima veze sa slikom, mada ima i drugačijih pristupa. Onda počinju "tesarski radovi": pripremljeno "belilo" treba smestiti u lik. Najbolje je da zjapi u sredini: lepo izgleda, ali je još važnije da omogućava lakše smeštanje "udova", reči koje izlaze iz nje. Može na sve četiri strane. Problem nastaje ako "belilo" ima dugačke "ruke i noge", a nisu za amputiranje. Rešenje je da se nadžidžaju dva do tri crna polja, posebno uz ivicu. Format skandinavke je takav da se "noge" lakše mogu smestiti, pa makar se radilo i o ljudeskari. Tako nastaje "ružan" lik. 

Druga mogućnost proističe iz konstrukcije "belila". Ako nam je "čedo" razvijeno, onda ima više "nogu i ruku", koje treba da budu razmaknute. Problem se rešava tako što mu se "udovi" provuku kroz "prozore", odnosno između dva crna polja. Po okončanju posla, nastaje lik u kojem  raspored crnih polja liči na tarabu u kojoj fali nekoliko dasaka. I ovo je "ružan" lik. 

Navedeni primeri nisu preporuka. Naprotiv! Možda se nekim sastavljačima čini da estetski izgled lika nije važan. Varaju se! Mišljenja sam da su naše "umotvorine" roba jer idu na tržište, a danas se roba prodaje zbog kvaliteta, ali još više zbog estetskog izgleda.  

14. 10. 2017.

Da se ne baci

Ovaj rad  je nastao jednim neobično glupim povodom: u februaru se javilo nepoznato lice koje je tvrdilo da pokreće novi enigmatski časopis Enigma Press Klub, i tražilo je jednu pripremljenu stranicu na ime predstavke. No, izgleda da mu je bio potreban neko ko će raditi besplatno, tako da se ništa nije desilo (a možda taj izdavač i ne postoji tj. možda se neko za*ebavao).


13. 10. 2017.

Drnč

Neobična reč DRNČ nastala je u JNA, kao žargonski naziv za nekakvu primitivnu tečnost kojom se čistilo oružje. Radi se o duhovitoj skraćenici, a puni naziv glasi: deterdžentski rastvarač naslaga čađi. Značenje je vremenom evoluiralo, te se reč drnč otcepila od etimologije i postala autentično ime za endemsku JNA papazjaniju iliti bućkuriš koji se spremao od ostataka starih jela, pod parolom: zašto bi ga jele svinje, kad mogu vojnici?!

Nije isključeno da je egzotični četvoroslov već korišćen u enigmatici, a ja sam ga prvi put upotrebio nedavno, pripremajući skandinavku za Subotičke novine


11. 10. 2017.

Drži slovo Zekić Novo (21): Za čije babe zdravlje?

Nekada svjesno, nekada sticajem okolnosti, napravite pozamašan rad, a u startu ste sigurni da je mala vjerovatnoća da će kao takav bilo kad i bilo gdje ugledati  svjetlost dana; naravno, internet se ne računa. Jedan takav je upravo ovaj, a počelo je tako što mi je jednom prilikom nasušno zatrebala sintagma DRUGI  SUSRET.  Takvih sintagmi je bilo nekoliko na "svetom enigmatskom spasu", internetu, a ova je pobijedila: "Dokumentarni film o susretu dvojice pilota iz doba NATO-agresije: američkog,   imenom Dejl Zelko, iz oborenog "nevidljivog" aviona, i  drugog srpskog,  imenom Zoltan Dani, koji  ga je nanišanio".  Ono što se posebno dojmi čovjeka je stvoreno prijateljstvo između ova dva nevoljnika koji su pucali jedan na drugog  (i ovdje važi naslov:  Za čije babe zdravlje?)  zbog hirova  uvaženih, ali na žalost, nedopustivo moćnih idiota.


Novo

10. 10. 2017.

Prvi ispod grofa

Nedavno sam, sastavljajući jednu skandinavku, upotrebio reč PODGROF. Možda sam tu mogao da uglavim i nešto drugo, a ja sam, eto, naivno zadržao plemićku titulu, smatrajući je najboljim rešenjem. Međutim, maločas sam utvrdio da je urednik uklonio "sporni" pojam i zamenio ga "opštepoznatim" URS GRAF. Neću analizirati (ne)opravdanost te intervencije (niti njene posledice, koje su osetno ugrozile rešivost), ali želim da skrenem pažnju enigmatskom pučanstvu na interesantan sedmoslov.

Naime, reč podgrof nije zabeležena u rečnicima na glasu, bar ne kao odrednica. Čak je ni Žugić nije uvrstio u svoju zbirku, mada se na osnovu strukture može naslutiti da je korišćena u kvadratima 7 x 7 (bar koliko i Urs Graf), te da je poznata enigmatama. Nema je ni u RMS - u. Pa, gde sam je onda našao? Da je nisam izmislio?

Njet. Ako nekoga treba opužiti za izmišljanje, to je po svoj prilici Milan Vujaklija... ali on, nažalost, već 62 godine blaženo počiva. Da je živ, mogli bismo lepo, otvoreno da ga pitamo odakle je prepisao tu nakaradnu kovanicu, pa ako bi počeo da zamuckuje - sve bi nam bilo jasno. On je, dakle, za pojam vikont drsko sročio opis: francuska plemićka titula između grofa i barona; podgrof, a onomad su izvesni Šime Anić, Nikola Klaić i Želimir Domović to nekritično citirali u koautorskom Rječniku stranih riječi

Da li se reč podgrof ipak negde koristi? Zapravo, pitanje treba konkretizovati, budući da je moja skandinavka namenjena užem teritorijalno-jezičkom području: da li se koristi u hrvatskom jeziku? I da li - ako se koristi - pripada standardnom fondu?

U romanu "Kraljević i prosjak" Marka Tvena (eng. Mark Twain), koji u prevodu Diane Zalar pripada osnovnoškolskoj lektiri u Hrvatskoj, reč podgrof je upotrebljena na strani 57 (OVDE). Gospođa Zalar pri tom nije amater, već doktorka književnosti, univerzitetska profesorka i članica Društva hrvatskih književnika, pa je malo verovatno da joj se omaklo.

I uzgred, na internetu je moguće pronaći još sijaset ozbiljnih izvora, bez naročitog truda (kontrasta radi, za nasilno apliciranje Ursa Grafa je, bez sumnje, bilo potrebno dosta napora). Na primer, u naučnom radu Svetlane Delonga, objavljenom u zborniku Starohrvatska prosvjeta (tom 36/2009), autorka navodi tekst iz Kronike kršćanstva (Zagreb, 1998): "... u Narbonni, grof i podgrof ustupili su nadbiskupiju za 100.000 zlatnika...". Takođe, publicista Mate Kovačević u časopisu Hrvatski vojnik (br. 43/1993), u tekstu Staro hrvatsko grboslovlje veli: "Višemu plemstvu (velikašima) pripadaju: knez, vojvoda, markgrof, grof (conte), podgrof (vicegrof) i barun." Etc.

8. 10. 2017.

Razgovori sa Smojom

Na 1. Memorijalu Mladena Đurđevića, upriličenom povodom 33. SOZAH - a, u kategoriji "skandinavčica 6 x 18 s uvrštenim pojmom Kopački rit" najbolje se plasirao moj uradak. Pobednik Memorijala je Ivan Hrgović, a slede ga Valter Kvalić i Pero Galogaža

Uzeo sam učešće iz poštovanja prema svom imenjaku (ima više Mladena među enigmatama, ali nekako sam uvek bio najponosniji na imenjaštvo sa Đurđevićem), i u želji da podržim plemenitu misiju organizatora, ali bez naročitih ambicija. Istina, potrudio sam se oko križaljke 21 x 13, te je ostvareni plasman  - 6. mesto -  sasvim u skladu sa mojim očekivanjima (najbolje je ocenjena kržaljka Borisa Nazanskog). Malu skandinavku sam poslao samo kao privitak uz glavni rad, a, eto... zakićena je titulom (zapravo, osećam se čašćeno, i sada mi je žao što nisam priložio malo ozbiljniji sastav). U svakom slučaju, zahvaljujem se Oazi i Zakosu, i naročito sudijama: Borisu Antoniću, Josipu Dubroviću i Nedjeljku Nediću

Elem, dobio sam diplomu i knjigu Borisa Dežulovića Razgovori sa Smojom. Danas sam imao dovoljno vremena da je pročitam (svakako hoću, to smatram obavezom, iako sam prilično indiferentan prema tematici), a umesto toga - naslov me je podstakao na sastavljanje križaljke. Planirao sam da izvučem 8 x 8, ali sam u hodu izgubio strpljenje, i mada mi se u nekoj fazi činilo da gubim vreme i da ništa neću uraditi, pristao sam na manju belinu i kompromisno priveo posao kraju. Evo ekskluzive: prvi put na blogu predstavljam križaljku koja je tek izašla iz rerne (u principu, pre nego što bilo koji uradak ponudim tuđim očima, obično odstoji na hladnom i suvom mestu, pa ga kasnije malo doteram, izbrusim, usavršim). U bližoj ili daljoj budućnosti će verovatno biti objavljena u Feniksu


6. 10. 2017.

Drži slovo Zekić Novo (20): Prečke kao viša sila



U jednom od prošlih "javljanja" sam pomenuo ukrštenice sa prečkama, ili švajcarske ukrštenice, kako se to  "stručno" kaže. Za mene su to zaista iznuđene "pojave",  jer još mi se nikada nije desilo da dobijem "napad" da napravim baš ovakvu ukrštenicu, a vjerovatno i neće. 

Ova je ukrštenica trebalo da bude "posebna" jer je posvećena ROMANIJI, mom i još ponečijem rodnom kraju, a ispala je "neslavno" posebna. Prvi stubac poslije bjeline  jasno pokazuje, zašto je tako moralo biti. To je slučaj kada niti možemo  nastaviti bjelinu niti, u ovom primjeru,  vodoravne pojmove skratiti. 

Dobio sam primjedbu da VELIKI LUPOGLAV (najviši vrh Romanije) nije tačan podatak, ali sam samo njega našao u dostupnim izvorima; pa ako nije, neka svako izvrši ispravku za svoj groš. Zamolio bih i da pojam OKLENO, tretirate kao "polutematski".

Novo 

3. 10. 2017.

Ludistički ideali

Treći put zaredom, na konkursu u sklopu manifestacije Dani ludaje, i ove godine je pobedila moja ukrštenica. Obistinile su se crne slutnje hronično nezadovoljnih učesnika, te je sastav žirija opet bio po mojoj meri. Ma koliko moje ambicije bile skromne, na to nisam mogao da utičem. Uz to, pošto je tokom glasanja u mom radu primećen jedan diskutabilni detalj, bez jeda sam pretpostavio da će na vrhu tabele biti neko drugi.  Ali... nije bilo tako (šta ću kad sam najbolji, ni Amerika mi ništa ne može :D)

Na blogu TIO sam - malo u šali, a više u zbilji - pisao o svom het-triku (OVDE). Jedino nisam izneo predlog da takmičari dogodine sakupe 5000 dinara i uruče mi ih pre raspisivanja konkursa na ime nadoknade za odustajanje od učešća, a u cilju povećanja sopstvenih šansi za pobedu (mada... ponižavajuće je da se trostruki šampion prodaje za 40 evra... povlačim predlog, javite se samo ako sakupite 400 :D). Nema se tu još bogzna šta reći, te u ovom postu želim obuhvatno da se osvrnem na visokoplasirane sastave.

Dani ludaje 2017, glasovi
U finalu je bilo 13/46 ukrštenica. Nepotpisane radove je na skali 1 - 10 ocenjivalo 12 sudija iz zemlje, regiona i sveta, a čak 5 sastava je dobilo više od 100 poena! To govori o prilično ujednačenom ukusu tj. sličnom sistemu ukršteničkih vrednosti, slobodnije: o postojanju univerzalnog ideala. Taj ideal se može naslutiti analizom ukrštenica koje su dobile bodove od svih sudija. 

Dani ludaje 2017, 1. mesto, autor: Mladen Marković
U pobedničkom radu (149 poena) sve je podređeno nivelisanoj belini 12 x 6. Neću ponovo razglabati o motivima za nastanak raritetne kombinacije, niti o njenim nedostacima, samo ću primetiti da je taj vid enigmatskog izražavanja generalno na visokoj ceni. 7 desetki, prosečna ocena 8, 2. Iako mi - enigmate sa ex yu prostora - to doživljavamo kao endemski manir, vrlo je verovatno da bi i Italijani, Francuzi, Englezi (...) i svi drugi vrlo slično vrednovali takvu kombinatorsku senzaciju (naravno, ako bi prethodno utvrdili da je ispravna tj. u skladu sa njihovim standardima i uzusima).

Dani ludaje 2017, 4. mesto, autor: Nedjeljko Nedić
Drugi rad koji je pobrao simpatije svih članova žirija (120 poena, 4. mesto) delo je Nedjeljka Nedića. Glavni adut ove ukrštenice je takođe moleraj, ne baš neviđen, ali sasvim dovoljno upečatljiv. Pozicioniran je uz gornju ivicu, što je autoru otežalo posao, pa budući da je pronašao fina izlazna rešenja, mogao je računati na dobre utiske ocenjivača. Iako je donji deo ukrštenice neočekivano traljav i neambiciozan, najniža ocena koju je dobila je 3! (prva i trećeplasirana imaju jedinice, a drugoplasirana nulu!) Zapravo, to je jedini sastav bez ekstremno niskih ocena, pa se može reći da se tu najbolje ocrtavaju spomenute ukršteničke vrednosti našeg regiona. Prosečna ocena 6, 2.

Dani ludaje 2017, 6. mesto, autor: Sreten Perić
Glasove svih sudija je dobio i šestoplasirani sastav Sretena Perića (96 poena). To je jedan običan rad u duhu podrinjske škole profesora Krsmanovića, što će reći: glavna kombinacija se razvija iz dve-tri čvornovate reči, a kao nusprodukt se pojavljuje nešto nenormalno, folklorno, nestandardno ili nikome poznato. Ukrštenica solidno izgleda jer je autor vodio računa o prožetosti i rasporedu crnih polja - ali samo koliko je umeo, pa kao bilans imamo 2 dvoslova od kojih nijedan nije naročito opravdan. Uz to, ni pojmovno nije reprezentativna, te ne čudi što se nijedan član žirija nije dovoljno oduševio da bi je nagradio desetkom ili devetkom. Prosečna ocena 4, 3. 

Dakle, samo je jedna stvar izvesna: svi visoko vrednuju onaj aspekt kombinatorike koji se manifestuje u belinama! Međutim... zanimljivo je da su univeralno dopadljiviji radovi u kojima je belinaštvo primenjeno na manje otrcan način, odnosno mimo modela 6 x 6 ili 7 x 7!

Dani ludaje 2017, 3. mesto, autor. Rešad Besničanin
Tom zaključku se donekle suprotstavlja trećeplasirani rad Rešada Besničanina (128 poena), koji se u svojoj neobičnosti približava šablonu kroz insistiranje na proširenju paradnog moleraja. Najveća mana sastava je zatvoreni gornji levi ćošak, i samo je jedan član žirija bio spreman da autoru progleda kroz prste - mada su i drugi verovatno zapazili da je ostatak mreže vrlo prezentno popunjen. Stoga se opisu univerzalnog ideala može dodati i dobra veza između centra i periferije, što bi značilo: ako belina - kakva god bila - dovodi do rastrojstva mreže, nije po JUS - u. Prosečna ocena 6, 6.

Dani ludaje 2017, 2. mesto, autor: Nebojša Dragomirović
I ostala su dva sastava večitog drugog Nebojše Dragomirovića. Jedan (133 poena) se više dopao sudijama od drugog (119), mada su, u principu, tu negde: autor je u dopisnoj školi profesora Dopuđe odavno naučio da napravi finu belinu, ali je propustio lekcije iz drugih predmeta. Ako jednom - za promenu - napravi 7 x 7 bez okolnih jednoslova, dvoslova i skraćenica, još bolje: ako uspe da sklopi takmičarsku ukrštenicu u kojoj sve deluje kao da je na svom mestu, a ne kao belina za seoske novine u smandrljanoj mreži, ima nade za pobedu. Ali... ako ostane na tom školskom nivou, uvek će biti savršenijih, profesionalnijih ili bar dojmljivijih radova, i uvek će nekome biti do ramena. Drugoplasirani rad: dve desetke, prosečna ocena 6, 8; petoplasirani: 5, 6.
Dani ludaje 2017, 5. mesto, autor: Nebojša Dragomirović