30. 12. 2014.

Novogodišnja enigmagična beseda


Dragi enigmagičari,

Pošto je blog Enigmagika nastao povodom stogodišnjice ukrštenih reči, prošle godine sam imao nameru da na simboličan način obeležim jubilej i predstavim 100 odabranih ukrštenica (i isti broj autora), ali  sam iz više razloga odustao od tog plana, i nakon proslave drastično izmenio koncept. Umesto pohvalnih priča o ukrštenicama i njihovim tvorcima, primat su dobile govorancije o raznim enigmatskim pojavama, o jeziku, nasrtljivim pojmovima, kombinatorici i još koječemu,  a s vremena na vreme ste mogli da uživate i u direktnom uključenju u moj status psihikus, jer sam rado govorio o svojim enigmatskim jadima i herojstvima. Iako verujem da vas od svega što imam da kažem najmanje zanimaju moje autorecenzije, nisam vas poštedeo deskriptivno-analitičnih  prikaza pojedinih radova koje sam u mukama iznedrio, i mada manje pažljiv čitalac može steći utisak da na blogu od mog ega ne ostaje baš mnogo mesta za objektivnost, činjenica je da sam se trudio da budem što pravedniji prema zdravorazumskim enigmatskim principima.


Dakle, na blogu Enigmagika je u proteklih 365 dana objavljeno 99 postova, i preostalo nam je da zaokružimo brojku. Ovaj jubilarni, a uz to i novogodišnji, post je zamišljen kao svečana rekapitulacija ovogodišnjeg rada, s osvrtom na podatke koji su samo meni kao blogovlasniku dostupni, a za koje mislim da vam mogu biti zanimljivi.

Najpre da se prebrojimo: verovali ili ne, ovaj blog ima najmanje 10, a možda čak i 20 (!) redovnih čitalaca! To ste vi, poštovane kolege, i zahvaljujem vam se na vernosti, jer blog bez pratilaca je nešto kao devojka za kojom niko ne trči. Na drugoj strani, blog sa mnogo pratilaca je kao devojka koju bi svi da, jelte, imaju, pa mnogima to i pođe za rukom i drugim organima. Jasno je da prva ne valja (ili je grob, ili puka sirotica), a ni druga, jer joj je sudbina da postane, da prostite, svačija.  No, devojka zvana Enigmagika je nehotično zavela tačno onoliko momaka koliko joj treba da ne postane ni usedelica, ni javno dobro, namerava i dalje da flertuje s vama, da vas zabavlja i zavitlava,  ali ne očekujte više od toga – jer je ona ipak samo moja.

Čitaoci često dolaze iz enigmatske imperije Slavka Bovana (oštar pozdrav za Slavka!), kao posrednički sajt se neretko koristi i Nikićev blog o rebusima (narebusiti pozdrav za Branislava Nikića!), ali najveći broj interesenata ovde svakodnevno svraća direktno sa Gugla. To znači da postoje ljudi koji ne obilaze druge enigmatske blogove, već ih na ovaj b(r)log dovodi potraga za nečim desetim, budući da je Enigmagika vremenom dobila enciklopedijska obeležja. Ima i onih koji u pretraživač upisuju sam naziv bloga (najučestalija ključna reč za pretragu je ove godine bila upravo „enigmagika“), a interesantno je da je „Aedonin sin“ ubedljivo najtraženiji enigmatski pojam! Samim tim je, razume se, i post Nesrećna deca i Penelopin sin iz drugog braka bio jedan od najčitanijih, a ispostavilo se da je tekst o belosvetskim imenima animiranih junaka Crna krava bele boje privukao najveći broj korisnika interneta koji se ne bave enigmatikom. Statistički gledano, najčitaniji je bio post o Racanoviću i Deliću, no to je verovatno posledica bukmarkiranja. Znači, neko ko vrlo redovno dolazi na blog je, slučajno ili namerno, sačuvao adresu stranice na kojoj se nalazi priča iz Ilijine fioke i mog podruma, i svakodnevno je koristi kao prečicu, što se evidentira kao pregled tog posta.

Od ostalih napisa, najveću pažnju je privukao onaj o četvoroslovnim rečima koje počinju slovom A, zatim rasprava o pridevima, eksperiment sa 6 autorskih modela i reklama za jedan časopis sa kojim sam greškom sarađivao. U feljtonu o transkripciji, najtraženiji je, uz onaj spomenuti, bio nastavak o međusamoglasničkom J (Gospođo, vi ne znate kako se zovete), i mnogi čitaoci tu natrapavaju pokušavajući da saznaju nešto o Rialdi Kadrić! Na isti način stižu i do skandinavke sa 7 tematskih pojmova u belini (ponajviše ih zanima Koštana), ovog meseca je mlada Lana Karaklajić više puta bila „mamac“, a postovi koji teraju na štucanje Prćića i Klajna imaju najbolje izglede da ih i antienigmate pročitaju.  I rešavači mogu da reše mnoge probleme na Enigmagici, a uglavnom se raspituju za prosjaka iz „Odiseje“ i vajara iz Egine.  Post o Onatasu je, inače, bio najčitaniji od svih u kojima sam se bavio „enigmatizmima“, a i traktat o oritku nije bio uzaludan.

Ako ste se pitali koji je predstavljeni kolega najveća zvezda među internet-populacijom, tj. čije se ime najčešće upisuje u pretraživač, evo dogovora: Boris Nazansky, iako je broj čitalaca iz Hrvatske oko 7 puta manji od broja domaćih posetilaca (bok Tončiju Milatu i Marku Mihaljeviću)!  Od jugo-republika, Enigmagika je najčitanija u BiH (što je po svoj prilici povezano sa postom-prečicom, pa ne znam koga da poselamim), onda u Sloveniji (ukriženi pozdrav za Branka Milovanovića), pa u Crnoj Gori (magično mahanje Iliji Đurkoviću). Za mene je prava misterija nemali broj poseta iz Nemačke, Francuske, Švedske, Rusije i Kanade, dok mi je savršeno jasno otkud Amerikanci na blogu (apstraktni reverans Hajrudinu Hodžiću). Ipak, ovaj blog se najrevnosnije prati u Srbiji, što je sasvim logično, s obzirom na to da je prevashodno namenjen srpskim enigmatama i ljubiteljima enigmatike (te šaljem domorodačke pozdrave Rešadu Besničaninu, Dejanu Miniću, Miroslavu Živkoviću, Goranu Topličeviću, Novi Zekiću, malom Draganu Dragoljeviću, ostalim kolegama i svima koji se tako osećaju).

Uzgred, bilans mojih enigmatskih aktivnosti i uspeha je sledeći: potpisao sam 48 ukrštenica u kontroverznoj „Alo razbribrizi“ (sve mi je isplaćeno, tek da se ne sekirate), i isto toliko u „Enigmi“ (mimo svih očekivanja, dobio sam i neke honorarčiće); Mile Janković je objavio dva "bisera" sa ovog bloga (i honorisao ih u skladu sa nazivom rubrike), a određeni broj mojih radova je publikovan u jednim lozničkim enigmatskim novinama bez kredibiliteta, pa to ne bih računao. Zapravo, računaću samo 2, jer mi toliko treba da zaokružim, što će reći: u 2014. godini sam se 100 puta obratio širokom auditorijumu putem štampanih enigmatskih medija. Na konkursu ESS – a „100 godina moderne ukrštenice“  je, čisto da se ne zaboravi, pobedu odneo moj rad, a bilo mi je i pomalo neprijatno zbog 4. i 8. mesta (sve nagrade su mi uredno uručene, časna reč), s obzirom na to da konkurencija nije bila naivna. Pojavile su se i neke sumnje u regularnost glasanja, i to u okviru proletersko-dušebrižničke kampanje koja se vodi protiv organizatora takmičenja, ali se do danas nije pojavio dokaz da je pobeda kupljena (šta vredi što sam ja priznao, kad priznanje bez materijalnog dokaza ni na sudu nema nikakvu težinu). Osvojio sam i prvu nagradu na Memorijalu "Vojislav Gložanski", iako nisam potplatio Mileta Jankovića. Odlučio sam da ipak sačuvam bubreg za neki naredni konkurs ESS – a, i da se pošteno izborim za tu zlatnu medalju. 

Na kraju, bez filozofiranja i blagosiljanja, želim svima srećnu Novu godinu. Najavljujem nastavak blogovanja, ali nakon male pauze: odmorite se od mojih priča, ja ću se odmoriti od enigmatike, i onda ćemo se, tako krepki i puni entuzijazma, družiti tokom 2015. godine. Biće teška, kažu ovi odozgo kojima je zanimanje da pričaju šuplje priče i pune svoje džepove, pa kad više ne možete da (ih) podnesete, vi udrite brigu na veselje,  verujte u magiju  i čitajte Enigmagiku. Možda će vam biti lakše s Mandrakom. 



Pdf OVDE.

29. 12. 2014.

Mandrak Enigmađioničar, drago mi je


Iako nikada nisam voleo stripove, maskota bloga Enigmagika i moj alter ego je jedan strip junak. Zašto? Pa, do toga je došlo sasvim spontano: kada se ispostavilo da se MANDRAK krije u mom imenu i prezimenu - pomislio sam da bi bilo zgodno da priču o magiji ukrštanja ispričam pod maskom jednog mađioničara. Taj mađioničar je svim enigmatama dobro poznat, a s obzirom na to koliko je struktura njegovog imena nametljiva, moglo bi se reći da na našim prostorima još uvek opstaje baš zahvaljujući ukrštenim rečima, uprkos tome što je vreme stripova odavno prošlo. Dakle, pošto je reč o "enigmatizmu", Mandrak je dobio i drugi plus na konkursu za zaštitno lice bloga, ali treći je ipak bio odlučujući: u borbi protiv zla se služi prevashodno trikovima i hipnozom (ostavimo po strani telepatiju, telekinezu, teleportaciju i slične fenomene kojima nas i mađioničari od krvi i mesa decenijama fasciniraju). On ubeđuje i omađijava, a to je upravo ono što sam i ja pokušao da izvedem povodom jubileja ukrštenih reči. 

Fakat je da sam vas dugo i strpljivo ubeđivao u vrednost ukrštenica, a da li u enigmatici ima zla ili se borim protiv izmišljenih neprijatelja - prosudite sami. Pravi Mandrak svakako ima više uspeha od mene, ali ako sam igrajući njegovu ulogu barem nekome stvorio iluziju da kraljevstvo nominalne "kraljice zagonetaka" još nije propalo - zadovoljan sam postignutim. U pretprazničnoj atmosferi želim da vas, uz osvrt na enigmatski vredne pojmove, bolje upoznam sa Mandrakom Mađioničarem, a ako na kraju poželite da utvrdite gradivo - čeka vas specijalna skandinavka posvećena našoj maskoti. 

Teron
MANDRAK MAĐIONIČAR (Mandrake the Magician) je rođen 1934. godine, a njegov tvorac je američki pisac i strip-crtač LI FOLK (Lee Falk, 1911 - 1999), kome je pravu svetsku slavu doneo strip FANTOM i istoimeni, od Mandraka dve godine mlađi, junak. Zahvaljujući Folkovom saradniku FREDU FREDERIKSU (Fred Fredericks), Fantom još uvek živi u američkoj štampi, a Mandrak je otišao u legendu u julu prošle godine, nakon tihe proslave 79. rođendana. Čitav život je posvetio obračunavanju sa zlikovcima (gangsterima, ludim naučnicima, vanzemaljcima), ogrnut plaštom, sa cilindrom na glavi i štapom u ruci - rekvizitima koje je nasledio od svog moćnog oca po imenu TERON (Theron), direktora Koledža za mađioničare, koji se nalazi negde na Himalajima i na kojem je, razume se, i sin diplomirao.

Narda
Hojo
Mandrak živi u velelepnoj palati sa video-nadzorom i visokom čeličnom ogradom, a naziv te fantastične građevine je poznat svim rešavačima:  KSANADU (Xanadu). Rezidencija je 1997. godine dobila i gazdaricu, pošto je Mandrakova dugogodišnja devojka NARDA (Narda) napokon izgovorila sudbonosno da. Ona je, inače, princeza Zemlje Dembelije (Cockaigne) kojom vlada njen brat SEGRID (Segrid), najlepša je u vasceloj galaksiji, a pošto joj lepota nije dovoljna za odbranu od suprugovih neprijatelja, silne godine je posvetila učenju japanskih borilačkih veština. Učitelj je bio HOJO (Hojo), debeli šef kuhinje u Ksanaduu, koji je zapravo šef tajne organizacije za borbu protiv kriminala INTER-INTEL.

Lotar
Magnon & Nardaka
Mandrakov verni pratilac i saveznik je LOTAR (Lothar), "najjači čovek na svetu", gabaritni afrički crnac otporan na vatru i metke, a i na čini. Odrekao se titule kralja u svojoj zemlji da bi se pridružio plemenitom mađioničaru, ali nije okrenuo leđa svojoj devojci, afričkoj princezi po imenu KARMA (Karma), koja je u Americi postala manekenka. Pošto se Mandrak ne druži sa sitnom boranijom, okumio se sa carem galaksije, čije se ime poslovično transliterira kao MAGNON (Magnon), i krstio njegovu ćerku - a kako drugačije - NARDAKA.

Derek
Kobra
DEREK (Derek) je Mandrakov brat blizanac, sebični prevarant, dakle antipod, i jedan od najžilavijih neprijatelja - s obzirom na to da je i on svoga oca sin, a i da je završio istu visoku mađionačarsku školu. Kad s njim nekako i uspe da izađe na kraj, ostaje mu ljuti dušmanin sa srebrnom maskom koji se predstavlja kao KOBRA (The Cobra), a zapravo je reč o starijem polubratu po imenu LUCIFER tj. Lusajfor (Luciphor). LENORA tj. Lenor (Lenore) je njihova sestra po ocu, planetarno poznata istraživačica koja od polubraće najviše voli Mandraka, ali se u javnosti ne pojavljuje sa njim - iz straha da je ne zaseni svojom popularnošću.
Alena
Saki

Najpoznatiji negativci kojima je Mandrak decenijama mrsio konce su: SAKI, zvani GLINENA KAMILA ili KLEJ KAMEL (The Clay Camel), ekspert za prerušavanje; čarobnica ALENA, tačnije: Elina (Aleena The Enchantress), koleginica sa studija i beskrupulozna zavodnica, koja gubi kontrolu kad god je Mandrak odbije; DELETER tj. Diliter tj. BRISAČ (The Deleter), plaćeni ubica-vanzemaljac; OKTON (Octon), nedodirljivi vođa kriminalne organizacije "8" itd. Interesantno je da ima i neprijatelja iz ogledala, svoju tamnu stranu, čije je izvorno ime Ekardnam, a kod nas, logično, KARDNAM.

Mastrojani & Felini
Pustolovine neumornog maga su više puta ekranizovane, počev od 1939. godine kada ga je oživeo danas zaboravljeni VOREN HAL (Warren Hull), ali nikada nije snimljen film sa nekom velikom zvezdom u glavnoj ulozi. MARČELO MASTROJANI se u Felinijevom poludokumentarcu "Intervju" iz 1987. godine pojavljuje  u Mandrakovom kostimu, ali u njegovu kožu ulazi samo za potrebe fiktivne TV reklame, jer u tom ostvarenju igra - sebe. 

Mandrak & Lotar
Mandrake se, inače, ispravno transkribuje kao MANDREJK, a to je engleski naziv za zeljastu biljku čuvenu po narkotičnim svojstvima, čiji koren podseća na ljudsku figuru, a koju mi zovemo BUNOVINA, ALRAUNA, ADAMOVA GLAVA, VELIKO ZELJE ili, prosto, MANDRAGORA. U nekim ruskim stripovima naš Mandrak je bio Волшебник Мандрагора, Finci ga zovu TAIKA-JIM (Taika-Jim), a Nemci MANDRA (Mandra, der Zauberer). Njegov lik je inspirisao kreiranje silnih strip-mađioničara, među kojima je najpoznatiji ZATARA (Zatara), a pre mene su samo dve (poznate) osobe nosile ovaj nadimak: italoamerički iluzionista LEON ĐILJIO (Leon Giglio), koji je i zvanično promenio prezime i postao Mandrejk, i neki davno zaboravljeni američki bejzbol igrač. Pošto je reč o pokojnicima, a i pošto je original oduvao poslednje svećice, računajte da je MANDRAKOVIĆ jedini Mandrak (a njegov Ksanadu je, jašta more, blog ENIGMAGIKA).



Pdf OVDE.

28. 12. 2014.

Sva dedina lica (2)



Božić Bata
Jedini Deda Mraz koji po definiciji donosi poklone 31. decembra je Djed Maroz. Svi ostali dolaze uoči Božića (a da li Santa Kloz obilazi i nehrišćansku decu u multietničkoj Americi, ostaje pod velom tajne), pa tako, ako ste pravoslavac, možete očekivati da vam belobradi starac sa šubarom, gunjem, u brič pantalonama i kljunastim opancima na Badnje veče pokuca na vrata, sa hrišćansko-mitomanskom  željom da vas daruje. Nemojte se iznenaditi i lepo ga dočekajte, jer je to naš BOŽIĆ BATA, kako svojevremeno reče Vlada Divljan: „Deda Mrazov tata“ (da ne bude zabune – gospodin je već nekoliko vekova u trećem dobu, a nadimak „bata“ je verovatno nastao od arhaičnog glagola „batati“, što znači: udarati, lupati). 

Ako ste katolik sa naših prostora, očekujte istu osobu, ali pod imenom DJED BOŽIĆNJAK; kod nekih Engleza će svratiti predstavljajući se kao Father Christmas, kod drugih kao Santa Claus, kod Italijana kao BABO NATALE (Babbo Natale), kod Francuza kao PER NOEL (Père Noël), kod Španaca kao PAPA NOEL (Papá Noel), a u Rusiju će doputovati iz Amerike, preko Aljaske, i te večeri će gostovati pod umetničkim, neispravno transkribovanim imenom SANTA KLAUS, pošto  u novogodišnjoj noći nastupa isključivo Djeduška Maroz. 

Verujem da ste shvatili da se radi o terminološkoj zbrci:  Deda Mraz je ruska, a Santa Kloz američka izmišljotina. Zato, na primer, Italijani prvog zovu NONO GELO (Nonno Gelo), a drugog Babo Natale, u Mađarskoj postoje TELAPO (Télapó) i  MIKULAŠ (Mikulás), u Nemačkoj VETERHEN FROST (Väterchen Frost) i VAJNAHTSMAN (Weihnachtsmann), mnogi narodi koriste originalne nazive, a – verovali ili ne - ni Turci više nisu što su nekad bili, te danas imaju ekvivalente naših novogodišnjih superheroja: jedan je AJAZ ATA (Ayaz Ata), a drugi NOEL BABA (Noel Baba). 

Na kraju, jasno je da su SANTA KLOZ i DEDA MRAZ rođena braća, od majke Fantazije i oca Svetog Nikole, koji je, pak, otelotvorenje hrišćanskih ideala. Deda Mraz je, zapravo, glavom, bradom i milosrđem projekcija arhetipske slike boga, s tim što je Santa Claus amerikanizovana, komercijalizovana i naposletku internacionalizovana varijanta,  dok je Дед Мороз njegov sekularni pandan (takoreći: obezboženi bog), koji zadržava snažnu vezu sa slovenskom tradicijom, i samim tim ima regionalni karakter. U svakom slučaju, kad vas poseti darežljivi deda, kako god se predstavio - budite srećni što vas se je setio, ne gledajte poklonu u zube (mada će garant bolje proći oni koji su na listi kod Jenkija), i za svaki slučaj pozdravite i Putina, i Obamu. Ko zna šta nam nosi novo leto, možda baš onaj drugi dogodine bude jedini...

Enigmagika svim hrišćanima želi da Božić Bata ne zaobiđe njihova vrata, katolicima da se ne ljute na Djeda Božićnjaka što nije došao na Badnji dan i da se nadaju da ih bar naredni put neće ispaliti, ateistima da im Djed Maroz donese malo duše, a verujem da će – ako baš niko drugi ne stigne Santa Kloz naći vremena da obraduje muslimane, judaiste, budiste, zaratustriste, taoiste i sve ostale čitaoce bloga.

Pdf OVDE.

27. 12. 2014.

Sva dedina lica (1)



Mandrak '89/90
Mi, deca dvadesetog veka ne možemo da zamislimo novogodišnju atmosferu bez  DEDA MRAZA, pa iako smo davno prestali da verujemo u bajke i šarene laže, dobroćudni starac i dalje redovno svraća u naše domove kao simbol novog početka, kao uspomena iz detinjstva, zaštitni znak Koka-kole i koncept vere u bolji svet.  On nas podseća i da sve poklone koje smo dobili kao deca sada treba da vratimo nekim novim klincima, i velikodušno nas pušta da koristimo njegovo ime primenjujući najvulgarnije metode instrumentalnog uslovljavanja, sa ciljem da ubedimo male aždaje da će im se dobrota, smernost i marljivost višestruko isplatiti.  Doduše, kasnije će shvatiti da se u životu dobro vladanje retko nagrađuje, čak kažnjava, ali će imati i sećanje na dane kada su verovali u Deda Mraza, i možda će još uvek pomalo verovati... Eto, zato je dobro što imamo jednog takvog dedu  – da sačuvamo najlepše delove sebe.   

Postoje dve figure, jedna mitska, a druga istorijska, koje su presudno uticale na formiranje savremene predstave o Deda Mrazu: prva je ODIN, svim ljubiteljima enigmatike poznat kao „vrhovni bog u nordijskoj mitologiji“ (kome su se, tek da znate, klanjali i slavni AZI), a druga je omiljeni hrišćanski svetac iz Mire Likijske, SVETI NIKOLA. Odin, prema dvotomnom islandskom spisu iz XIII veka (zacelo znate da se zove EDA), izgleda baš kao Deda Mraz, jaše konja sa osam nogu, čije je ime SLEJPNIR (Sleipnir) i jezdi nebom na praznik JOLA. Pored toga, Odin se igračkama revanšira deci koja u svojoj obući ostavljaju hranu za njegovog konja, a ideja o darivanju mališana je verovatno preuzeta iz predanja o Svetom Nikoli (270 – 343). Milosrdni episkop je bio slab na sirotinju, a iz njegovog mitologiziranog životopisa je proistekao i običaj ostavljanja poklona u čarapama.

Tomas Nast: Santa Claus
Moderni, internacionalni Deda Mraz je nastao fuzijom holandske modifikovane verzije Svetog Nikole, čije je ime SINTERKLAS (Sinterklaas),  i lika iz britanske tradicije po imenu OTAC BOŽIĆ (Father Christmas), a to se odigralo na tlu Sjedinjenih Američkih Država krajem XVIII veka. Slika prvog Deda Mraza prikazuje matorog i gojaznog holandskog mornara  u zelenom kaputu, a nazvan je SANTA KLOZ (Santa Claus). Tokom prve polovine XIX veka je poprimio skoro sve osobine po kojima ga danas prepoznajemo, a za konačnu verziju lika se 1863. godine pobrinuo karikaturista TOMAS NAST (Thomas Nast). „Otac“ čarobnjaka iz Oza FRENK BAUM (Frank Baum) je 1902. godine dodatno uobličio lik (i dodelio mu 10 irvasa), i Santa Kloz tj. Deda Mraz je postao zvezda.

Njegov lik je najpre korišćen u reklamama za kiselu vodu i neko nepoznato piće sa đumbirom, a onda je tridesetih godina postao zaštitno lice Koka-kole. Takođe, inspirisao je brojne umetnike, i svaka napisana priča ili otpevana pesma je trajno obogaćivala kolektivnu predstavu o njemu. Danas, u eri amerikanizacije, konotaciju pojma Deda Mraz (i na zapadu, i na istoku) čine: topli dom na Severnom polu (ili u Laponiji), vilenjaci koji prave poklone, vreće pune paketića, sanke koje vuku leteći irvasi itd. Suprugu dragog starca neformalno zovemo BABA MRAZICA, a poznata su i imena devet irvasa: RUDOLF (crvenog nosa), BLICEN, DEŠER,  DONER,  DENSER, PRANSER, VIKSEN, KUPIDON i KOMETA.

Djed Maroz
Međutim, iako u XXI veku izjednačavanje Santa Kloza i Deda Mraza deluje prirodno, naš, jugoslovenski Deda Mraz (sa varijantama: Djed, Đed, Dedek) uopšte nije doputovao iz Amerike. Uvezli smo ga iz SSSR – a, kao i ostale zemlje istočnog bloka, i on je neka vrsta komunističkog odgovora na zapadnu, motivima iz religije protkanu, figuru. Ruski DJED MAROZ (Дед Мороз) je modifikovana verzija istoimenog staroslovenskog negativca (što bi Branko Kockica rekao: Crnog Deda Nemraza), koji je pod uticajem hrišćanstva poprimio odlike Svetog Nikole. No, iako je Staljin pokušao da ga potpuno očisti od religioznih komponenti (na primer, crveni kaput je zamenjen plavim), slovenski živalj je posle pada Berlinskog zida spontano internacionalizovao Djeda Maroza, a u nekim zemljama su se "povampirile" i stare hrišćanske figure.