28. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (16): Oštećen

Sa novim štambiljem, crna ruka je promenila ime, što će reći: puč je u aprilu 2015. godine konačno legalizovan. Aleksandar Janković je napokon imao crno-beli osnov da se predstavlja kao predsednik, a njegova banda kao predsedništvo ESS - a, i tako je počela sezona "prostatutarnog" uređivanja srpskog enigmatskog društva prema interesima Veprove Glave, poluanonimnog mediokriteta Sindikalca, Zorana Radisavljevića, starca s motornom testerom i svih ostalih kriminalaca koji su aktivno ili pasivno učestvovali u prevratu. 

Zapravo, tzv. predsedništvo je još u prelaznoj fazi započelo šminkanje svog zločina, te je u februaru 2015. godine srpskim enigmatama upućen pismeni apel, u kojem je između ostalog stajalo: "Kao sfera delovanja, i enigmatika traži da bude normativno-pravno uređena, ali zaljubljenici u enigmatiku se ne okupljaju prisilom zakona i propisa." S obzirom na to da je ova naizgled amfibolična rečenica izletela iz plajvaza silom predsednika, bilo je očigledno da biranim rečima pokušava da zabašuri i minimizira kriminalne aktivnosti svoje klike... barem dok APR ne prihvati falsifikovani zapisnik. Uz to, diskretno je skrenuta pažnja svim antipučistima iliti časnim zaljubljenicima u enigmatiku da slobodno mogu da napuste "krovnu organizaciju" ukoliko se ne slažu sa protivzakonitim radnjama koje se sprovode u okupiranom ESS - u. 

Anticipaciju krimi-scenarija sam izneo 1. maja 2015. godine na blogu Slavka Bovana: "Prema aktuelnom modelu, članstvu se za sve uočene neregularnosti nude kurtoazna izvinjenja (sve ćemo postepeno da uradimo onako kako odgovara npr. Zoranu, da bismo ga smirili, da bismo obustavili propadanje njegovog želuca, da bismo utažili njegov nemanski takmičarski apetit, pa ćemo onda ispuniti želje našem Janku, Petku, Marku, a ako npr. Slavko u međuvremenu primeti da je to nekorektno, složićemo ozbiljne face i uglas reći: jeste, sve si u pravu, tako je kako je, nećemo više. Naravno, nastavićemo po svom, sve dok poslednji član naše ekipe, npr. mali Đokica, ne dobije ono za čim mu srce žudi)." I zaista je bilo tako. 

Prva žrtva javašluka (posle Milorada Živanića) bio je Dinko Knežević, još jednom valja reći: zvanično najobrazovaniji član srpskog enigmatskog društva, uz to: vredan i nesebičan kolega na kog bi svako udruženje moglo (i moralo) da bude ponosno. Međutim, u kriminalnom ESS - u nije bilo mesta ni za kakve esnafske apstrakcije i vrednosti, jer je od prvog dana sve bilo podređeno vulgarnim i konkretnim privatnim interesima pučista. Tako je Zoran Radisavljević, istaknuti član crne ruke, za svoj kriminalni angažman u nasilnom restrukturiranju ESS - a nagrađen polovinom Dinkovog pehara! 

Naime, on je 1. septembra 2014. godine, odmah nakon SES - a u Boru, pokrenuo proces za utvrđivanje neregularnosti takmičenja, tvrdeći da je oštećen, tj. da je Dinko Knežević nepravedno proglašen najuspešnijim takmičarem. Na svom blogu je, u formi otvorenog pisma, izneo sledeće: "Koliko sam uspeo da primetim, zvanično najuspešniji učesnik SES - a u Boru, Dinko Knežević, od osvojenih medalja (ne računajući one ekipne) imao je samo zlato u sastavljanju i srebro u rešavanju zagonetaka. Molio bih da mi odgovorite po kom osnovu je to proglašeno boljim učinkom od mog (zlato - anagramiranje, srebro - sastavljanje zagonetaka, srebro - šah)?" Predstavku je dostavio "vodećim predstavnicima svih klubova", kao i glavnom organizatoru SES - a, a smatrao je izlišnim upućivanje zvanične žalbe savezu "barem dok je na mestu predsednika onaj mufljuz". Vratio se i godinu dana unazad, ustvrdivši da je na SES - u u Vranju pehar ukraden i Sretenu Periću, te poklonjen Slavku Bovanu. Pismo je poslao i Dinku Kneževiću, dodavši da je on njegov prijatelj i da je apsolutno siguran da nikada nije učestvovao u nameštaljkama

Usledilo je višemesečno preganjanje po blogovima i strastveno ubeđivanje enigmatske javnosti da je on u pravu, a da su svi ostali, uključujući i one koji su godinama išli u školu da bi naučili da razlikuju pravo od krivog, njegovi dušmani i saboteri. Međutim, izostala je podrška Sretena Perića, koji je još 3. septembra 2013. godine izjavio: "Tri enigmatske discipline (rešavanje, sastavljanje, anagramiranje) boduju se za titulu seukupnog pobednika. Slavko Bovan je imao jedno prvo (rešavanje), jedno treće (sastavljanje) i jedno četvrto mesto (anagramiranje), dok sam ja imao jedno prvo (sastavljanje) i jedno peto (rešavanje) mesto, a nisam učestvovao u disciplini anagramiranje, tako da je stvar sasvim jasna. Uzgred, kvizovka i ekipni plasman se ne računaju, kao ni šah. Mislim da nema potrebe ovu temu više razvlačiti, pošto se ne osećam prevarenim. "

Crna ruka je odmah nakon kriminalne metamorfoze u predsedništvo, na sednici održanoj 26. aprila 2015. godine, donela odluku da se Sreten Perić i Zoran Radisavljević proglase za najuspešnije učesnike SES - a u Vranju i SES - a u Boru, tako što će biti zajednički priznati sa Slavkom Bovanom i Dinkom Kneževićem. Sve je bilo po statutu: sednica je tajno sazvana (ok, crna ruka se još uhodavala, to i nije neki gaf), žalba je podneta "pravovremeno" (nakon samo 6 meseci, odnosno godinu i po dana), razmotreno je da dolazi od "oštećenog lica" (jer je Zoran Radisavljević, bez ikakve sumnje, vrlo oštećen) i glasalo se za prihvatanje žalbe. E, taj poslednji momenat je malko diskutabilan, budući da se Sreten Perić, valjda pod naletom osvajačkih ambicija, emocija ili pritiska i pretnji onih koji mogu da ga nose u zubima, u međuvremenu predomislio, pa je glasao za, ali uz napomenu da ne želi da njegov glas bude presudan. No, njegov glasić je ipak (po statutu, dabome) presudio, jer je situacija bila nerešena (7:7), pa se opet glasalo... i oštećeni bi verovatno persuadirao prisutne do granica izdržljivosti da uskoro, uz osipanje bande, ipak nije izdejstvovao željeni rezultat (6:3). 

Zoran Radisavljević, kao labilna i sumnjivo uračunljiva osoba, čak i u svojoj bandi ima poseban tretman: kad on npr. kaže: "Ja ću nekoga ubiti ako mi oduzmete pehar", to se u tzv. predsedništvu ne smatra pretnjom, a samim tim ni prekršajem, pa je silom predsednik Aleksandar Janković, kao čovek mekog srca i široke duše, učinio sve što je mogao da prilagodi statut psihičkom statusu svog simpatičnog saučesnika. Dakle, sve što je mali Đokica tražio, realizovano je bez pogovora, i pride elegantno provučeno kroz statutarnu proceduru kao valjano i jedno moguće. Ono što je izlazilo iz tog okvira je dosledno ignorisano, jer naš Aco, u principu, nije formalista, niti mnogo drži do principa: u roku od samo godinu dana bar 5  puta je radikalno menjao stavove, ispravno tumačio statut kad to nije bilo popularno, omalovažavao ga kad mu je tako naređeno, opet se pozivao na statut u procesu transformacije kriminala u normativno-pravnu ujdurmu, pa ga opet kršio prema zasebnim interesima članova crne ruke, i na kraju se, jašta, pogubio, pa je jedva dočekao da kormilo preuzme Sindikalac.

Elem, Dinko Knežević je 6. maja 2015. godine uputio prigovor na odluku predsedništva o dvojnim pobednicima. Rekao je sledeće: „Predlog i odluka nisu u skladu sa statutom jer Predsedništvo ESS – a nije ovlašćeno da donosi, menja ili dopunjuje odluke organizacionog odbora koji organizuje, sprovodi i ocenjuje SES. Saglasno tome, ne ulazeći u subjektivnost predlagača, molim vas da na prvoj narednoj sednici poništite odluku koju ste doneli (...) Nisam očekivao toliko udvorištvo Predsedništva koje je spremno da, jednako netranasparentno i bez jasnih kriterijuma, ispunjava želje svog člana ne obazirući se pri tome na organizatore, takmičare i ostale učesnike SES - a. Pošto ja nisam sam sebi dodelio titulu nemam nameru ni da priznam navedenu odluku Predsedništva, nemam nameru da vratim pehar, niti da delim titulu sa bilo kime. Takmičio sam se i u Boru, i u drugim mestima pod jednakim uslovima kao ostali, pa ne mogu da prihvatim da je neko jednakiji od ostalih. Poništavanjem nerazumnih i (iznuđenih) subjektivnih odluka Predsedništvo će pokazati da mu je stalo da radi po unapred donesenim pravilima, da štiti odluke koje donose organi koje je ovlastio, da su svi članovi ESS ravnopravni, a ne da se bavi ispunjavanjem želja pojedinih članova Predsedništva i da nije osvetnička grupa privatnog Vlasnika ESS (…) Ja ne moram da budem član saveza, a savez treba (mora) da postoji.

Na odluku tzv. predsedništva uložene su još 4 žalbe. Podneli su ih: Krsta Ivanov (glavni organizator SES - a u Boru) ispred EK Bor, Nikola Pešić (tadašnji potpredsednik ESS - a) ispred EK Niš, EK Kikinda i Slavko Bovan. Zoran Radisavljević je 16. juna 2016. godine na blogu poslednjeg žalioca napisao: „To što neko želi da se Periću i meni po drugi put ukradu titule koje smo potpuno zaslužili po postignutim rezultatima, jeste nepošteno i nečasno. Sve one koji su podneli te žalbe (Dinko, Bovan, Krsta) treba da je sramota šta rade.” Aleksandar Janković, naravno, do kraja svog mandata ništa nije preduzeo, jer to, prosto, nije bilo u programu crne ruke. A on svoj program nije ni imao, jer je, kao što znamo, bio samo pisar i marioneta. 

Obratite pažnju na apsurdni pasaž u ovoj priči, jednako bizaran kao i svi ostali specijaliteti iz kuhinje crne ruke (ako ne i bizarniji): Dinko Knežević, čovek od ugleda i karijere, koji se bez opterećenja i sujete takmiči sa marginalcima u ređanju slova i pišanju udalj, dolazi u neverovatnu (ne)priliku da, kao običan zaljubljenik u enigmatiku i zagovornik proenigmatskih interesa, moli (ponavljam: moli) enigmatske kriminalce (sa 4, 75 razreda u proseku) za uvažavanje i ravnopravnost! I ništa se ne dešava. Zoran Radisavljević, gimnazijalac bez zanimanja (sklon lažnom predstavljanju), enigmatski procesni kverulant, egomanijak, antikolega i otimač tuđih pehara u tom bunjuelovskom konstruktu pobeđuje na račun svog učešća u kriminalizaciji  ESS – a (a i na račun renomea osobe sa posebnim potrebama među saučesnicima), i nijedan član kriminalnog predsedništva, ubrajajući one koji su se po potrebi zaklinjali u statut, ne nalazi ništa nelogično u tom ludilu! Imenima i prezimenima, nelogičnosti smo našli samo: Slavko Bovan, Milorad Živanić, Krsta Ivanov, Nikola Pešić, Dinko Knežević i ja.

Zapravo, odsustvo zdrave logike, kao generalno svojstvo Zorana Radisavljevića, bilo je manifestno još u otvorenom pismu: niti je on prijatelj Dinku Kneževiću, niti se njegov mentalni sklop može dovesti u vezu sa bilo kakvim prijateljstvom. Jedino adekvatno okruženje za njegovo shvatanje prijateljstva je kriminalni ESS u kom je sve potčinjeno bolesnoj logici i nemoralu, te misao: „apsolutno sam siguran da ne učestvujete u nameštaljkama“ znači: „ako vam se ne sviđa ono što radimo, marš napolje iz naše krovne organizacije u kojoj važe naši zakoni i propisi!“ 

Zato je Dinko Knežević napustio tzv. ESS. 


Nastaviće se

24. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (15): A gde je pečat?

Da bi počeli da ostvaruju svoje antienigmatske ciljeve, pučistima je bio potreban pečat. Onaj pečat koji je zadržao legitimni predsednik ESS - a Milorad Živanić. Pošto su uspešno falsifikovali zapisnik i izvršili preregistraciju u APR - u, udruženi enigmatski kriminalci, na čelu sa silom predsednikom Aleksandrom Jankovićem, dobili su novi štambilj u aprilu 2015. godine. To je posebno obradovalo Veprovu Glavu. 

Kod njega je sve prosta računica (napomena: Veprova Glava je gramatički ženskog roda, no radi izbegavanja zbrke, u tekstu će biti tretirana kao on). Kao i drugi tipovi sa socijalne margine, dobrano je ispekao šibicarski zanat, i kao profesionalni prevarant, opelješio bi kljakavu staricu i trudnu ženu, a kamoli stado uštirkanih staraca. No, nema tu neke inteligencije, ne treba precenjivati Veprovu Glavu: on može da obrlati zatupastog oficira, može da osvoji sitnu boraniju mentol bombonama, da izmanipuliše nekog siromaška čiji je moral atrofrirao od gladi, ali ne može uličarskom lukavošću da potčini nas. Jer ne može da nam uzme čast. 

Živanić je, zapravo, predstavnik svih nas (ne samo enigmata!) koji odbijamo šurovanje sa bagrom, bez obzira na posledice. Mi radije pristajemo da nas ta bagra obezglavi, nego da odstupimo od svog dostojanstva. To je čast. Istina, u društvu bez sistema vrednosti, čast je neka vrsta fakultativnog luksuza, i mada nas sa svih strana opominju: ili budite ološ, ili će vam svinje razbucati trabante - mi hoćemo svoj luksuz. Možda smo glupi i nazadni, možda ne razumemo taj kleptokratski pragmatizam poput naših naprednih kolega Miroslava Lazarevića i Miroslava Živkovića (i njihovog imenjaka, a možda i kolege Cvetkovića), ali mirno spavamo. Nismo ništa oteli tuđoj deci i nismo raščerečili ničijeg oca da bismo se najeli.

Hajde da konačno rasvetlimo krucijalni motiv kriminalne akcije: nije baš isto kad u redakciju uđe Veprova Glava, onako mastan, neotesan i šljampav, pa se predstavi kao KV električar i predsednik nekog marginalnog enigmatskog kluba, i kad u tu istu redakciju uđe pristojan čovek sa držanjem koje uliva poverenje, pa autoritativno kaže: "Dobar dan, ja sam predsednik Enigmatskog saveza Srbije". E, to je poenta: titula i pečat su bili neophodni Veprovoj Glavi da odskoči od konkurencije, te da lakše i brže zaposedne preostali enigmatski prostor Srbije (napomena: konkurenciju većinski čine njegovi parnjaci po moralu i obrazovanju, budići i pokrajci, a Alo razbibriga je bila poslednji podlistak dnevnih novina sa kojim su sarađivali samo enigmatski autori).

Veprova Glava je, da ponovimo, jedan primitivni realista koji je od samog početka ujdurme bio svestan da mu ne leži funkcija predsednika. I da ga je članstvo nekim čudom prihvatilo, prosto nema šlifa. I on to odlično zna. Kao pojava i nosilac izvesne formalne pismenosti, Aleksandar Janković je bio slika i prilika pristojnog čoveka, a - još važnije - po mentalnom sklopu se savršeno uklopio u zamisli crne ruke: on je vojnik koji nikad u životu nije koristio korteks, tj. vazdan je slušao naređenja, klimao glavom i trzao rukom. I čim su dobili štambilj, rekli su mu: "Mir-no! Plajvaz na gotovs! Idemo u boj za vraćanje Alo razbibrige pod okrilje saveza!"

Prvo pismo kriminalnog ESS - a redakciji lista Alo! poslato je 18. maja 2015. godine, i sadržalo je sve poznate optužbe, konstrukcije i krimi-fantazije Veprove Glave i starca, stilski uobličene rukom silom predsednika. I dok su se oni razbrajali na parove, pisali epistole i motali se oko Klemansoove 19, Živanić je ugovorio još jednu saradnju sa tim listom. Naime, 1. jula 2015. godine preuzeli smo i dnevne skandinavke. Angažovani su članovi tek osnovanog Enigmatskog kluba Kikinda, a samim tim i tzv. ESS - a: Rešad Besničanin, Slavko Bovan, Krsta Ivanov, Dinko Knežević, Mladen Marković, Jovan Nedić, Nikola Petkovski i Zlatan Pupezin (+ Sreten Perić). Međutim... pre nego što je isplaćen honorar za jul, dakle već tokom prvog meseca, delegacija kriminalnog saveza je minirala ovu saradnju!

Evo šta je 25. januara 2016. godine silom predsednik ili predsednik-robot Aleksandar Janković rekao o tome: "Predsedništvo je krenulo u razgovore sa redakcijom Alo! U razgovorima, oni su se čvrsto držali pravila biznisa: ne možemo vam reći pod kojim uslovima se odvija saradnja sa gospodinom... Vi dostavite vašu ponudu, pa ćemo videti!" Ko je sve išao u redakciju, šta su sve pisali, kakvim su se klevetama služili, zasad nije sasvim poznato (ali moglo bi se lako otkriti, i eto materijala za još jednu finu kolektivnu tužbu, jer smo džumle oklevetani svi sa gornje liste), pa budući da poslodavca nisu mnogo zanimale konfabulacije i divulgacije, pristupilo se licitaciji.

Za početak, uspeli su da ugovorenih 20 000 dinara spuste na 15. U toku licitacije, Živaniću je data mogućnost da zadrži saradnju pod novim uslovima (a to je značilo: prihvati za 15, pa će oni tražiti 10, pa sutra prihvati za 8, a oni će reći 6 itd. Veprova Glava je, zapravo, bila spremna da to preuzme po svaku cenu; a pri tom, kao proizvođač škart-enigmatike on na tržištu može da se orijentiše samo prema budićima i pokrajcima, što će reći: njemu je i 5 000 puna kapa). Naravno, Živanić je odbio. U septembru je već bilo izvesno da honorare nećemo ni dobiti, ali smo po planu izgurali čitav mesec.

Istovremeno, radilo se i na vraćanju Alo razbibrige "pod okrilje saveza". No, tu su bili malo oprezniji, te se javila ideja da iskoriste nekog insajdera kako bi što manje spustili cenu. I, pošto Slavko Bovan valjda nije delovao dovoljno budalasto, izbor je pao na mene, iliti na Živanićevog drugog prijatelja i trećeg neprijatelja ESS - a, koji će se - inšalah - prodati za čokoladnu bananicu. Jedan dobroćudni (i lakoverni) posrednik me je diskretno pitao da li bih prihvatio mesto urednika, a prvo što mi je palo na pamet je: je l' moguće da me kreteni smatraju kretenom? Pored onolikih stručnjaka i enigmatskih veličina s majstorskim pismima, predsedništvo kriminalnog ESS - a bi baš meni, oh, quel plaisir, poverilo uređivanje lista koji još nije ni preuzet - i to od nas, takoreći od mene!!! Nažalost, nisam vlasnik blistavog uma jankovićevskog kalibra, ali ta "ponuda" je tako providno vređala moju skromnu inteligenciju da je ne bih prihvatio ni pod psilocibinom, a verovatno ni nakon hirurškog odstranjivanja kompletnog mozga sa produženom moždinom. Razume se, danajski dar sam ljubazno vratio darodavcima (ali to ne znači da mi ne duguju onih 50 000 dinara na ime nagrade za prepuštanje zgrade bogaljima, tim pre što sam ih namenio Radenku Rakoviću). 

I, tako: najpre su nam oteli dnevne skandinavke (ostavivši nas bez honorara, jer u toku licitacije ništa nije fakturisano), a nakon petnaestak dana i Alo razbibrigu. Tu se, jednostavno, ništa nije moglo: Veprova Glava, kao što rekoh, koristi računaljku by budići & pokrajci, te on, njegove sluge Mlata Zamlata i Jeremija, i nacereni poluanonimni mediokritet Sindikalac već danas s pečatom mogu da odu i u Enigmu, i ponude Vučkoviću svoje đubre za, recimo, 3 000 dinara po broju (mada je neizvesno da li ovo đubre koje aktuelni urednik objavljuje smrdi manje ili više od njihovog... jer to je isti uredničko-intelektualni nivo). Oni su u svakom slučaju na dobitku, jer im je i 20 dinara po strani čist ćar: niti šta ulažu, niti njihovi proizvodi imaju bilo kakvu vrednost, niti spadaju u enigmatiku. To je običan drop i buđavi hleb za pomije. Ali, šta se to tiče naših poluživih kolega?! Pa, oni ionako nemaju budućnost. Eto, glavni starac je motornom testerom izmasakrirao svog višegodišnjeg najbližeg saradnika ne bi li se izborio za samopropisani harač i sad će zadovoljno trljati krvave ruke do pogreba, sporedni će tapšati i ćurlikati za po tanjir kisele čorbe, a ovi kojima je sirotinja odavno uništila dostojanstvo će dobijati po jednu šarenu lažu, da se malko zaslade i abartuju socijalnu pomoć.... Svima lepo do daljnjeg. Naravno, onaj simbolični ostatak je u papcima Veprove Glave, dakle: i nož, i pogača, i prosek za potencijalnu penziju.

A šta se desilo sa našim honorarima za 79 dnevnih skandinavki? Ko nas je ojadio? Nije valjda Veprova Glava, onaj otmeni gospodin sa svinjskim očima koji bi odžepario trudnicu i kljakavu babu?! Onaj što je hteo i za 5 000 dinara, samo da uđe u Alo? Onaj što je zbog devet enigmatskih strana razrovao čitavo srpsko enigmatsko društvo? Ma, ne... Nije on. Taj nam nikad ne bi naudio. Ne, ne, ne.... bože sačuvaj! Doduše, pare su mogle i da zalutaju, jer je Slavko Bovan ispred EK Kikinda naivno ponudio poslodavcu mogućnost da izmiri dug preko računa ESS - a... a to je isti onaj račun sa kog se sve uplate ekspresno prebacuju na račun Veprove Glave. 

I još nešto: nakon vrhunca koji je komedija apsurda dostigla na antiskupštini, priča je na momenat potonula u tragediju. Bar u mojim očima. Svi se mi vrlo dobro sećamo kako se Milorad Živanić držao u tom ludilu, pamtimo i da nije cmizdrio, nije pisao patetična objašnjenja, nije molio za podršku... ali u kandžama kriminalaca, u mreži jajara i kokoškara, opkoljen sindikalcima i ostalim marginalcima, sa teretom nove podvale koju je Veprova Glava izrežirala - više nije bio iznad situacije. Prosto, njegova pozicija je bila do te mere ugrožena da više nije imalo smisla časno se boriti protiv udruženih lopova. I tako se jednoga dana zakleo u rođenu decu da nije dobio novac. Zakleo se meni, a to je valjda značilo da u toj bizarnoj atmosferi više ni sam nije očekivao da mu verujemo mi koji smo mu verovali. Preostalo mu je samo da se zaklinje u ono što mu je najvrednije. Zbog bednih para. E, to je razlika između njega i onog drugog: Veprova Glava nikome nije ni otac, ni drug, ni kolega. To je životinja od zla oca i još gore majke. A onoliko koliko se Živanić i on razlikuju, toliko se razlikujemo mi i oni

Nastaviće se

21. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (14): Oni i mi

Istina je da sam prethodnih godina često ismevao formalno obrazovanje tj. neobrazovanje pojedinih enigmatskih tj. antienigmatskih delatnika. Žao mi je ako sam svojim argumentom ili, bolje rečeno, stilskom figurom "fali vam treći razred gimnazije" nehotično uvredio ili povredio nekog časnog kolegu koji, eto, sticajem okolnosti ili po svojoj želji nije dugo gulio klupe. Ni gimnazija, ni fakultet, ni doktorat, ni bilo kakva škola nije garancija uma, znanja i časti, naravno. Štaviše, taj atest o kvalitetu je kod nas odavno prevaziđen, pa se sada akademske i sve druge titule prodaju na metar, a predsednici i ministri javno mašu kupljenim diplomama. Ali... nekada nije bilo tako. Srpsku enigmatiku su izgradili i odnegovali intelektualci. Starinski intelektualci koji su zaista bili obrazovani, koji su zaista nešto znali i zaista bili časni. Nažalost, uništili su je oni koji su se obrazovali uz porno časopise, koji ne vide dalje od korita, a čast im je nepoznat pojam.

Uz to, ja nisam čudovište koje uživa u vređanju starih i iznemoglih. O, ne... odrastao sam sa babom i dedom, i mnogim drugim starcima iz njihove socijalne mreže, te vrlo dobro znam sa kakvim se problemima suočavaju ljudi u trećem dobu. Ali, isto tako znam da su ti ljudi često kao deca, i da sa starenjem bivaju sve manji. U srpskom enigmatskom društvu su, usled potpune nebrige nadležnih o podmlatku, starci odavno postali dominantni, a samim tim je i ESS odavno počeo da liči na vrtić (napomena: ima i veterana koji nisu mentalno i moralno popustili, poput Radojice Jovičića i Zlatana Pupezina, i ponosan sam na njih). Ukratko, stekli su se uslovi da najgori među nama zagospodare srpskom enigmatskom scenom nehumano iskorišćavajući starce tj. malu decu. Prosta računica: malo dete se kupuje najobičnijom šarenom lizalicom (primena tog principa je još očiglednija u našoj političkoj praksi).

Kao što je već rečeno, oružje koje je banda crna ruka koristila za osvajanje institucionalnog enigmatskog prostora Srbije bilo je manipulisanje infantilnim, starim, ubogim i tupim osobama. Zapravo, u srpskom enigmatskom društvu osim tih kategorija postoje još samo dve: oni, gde spadaju svi enigmatski trgovci, počev od slavnog Mileta Budića, preko Jovana Pokrajca do glavešina bande crna ruka, i mi, koji smo ostali sa "lopovom i moralnom rugobom" Miloradom Živanićem nakon puča po statutu

Miroslav Živković je 26. januara 2015. godine na blogu Slavka Bovana napisao: "Najčudnije mi je, ipak, kada neke kolege enigmate ne shvataju kakva je prethodnih godina bila situacija oko Alo razbibrige. Uzurpiranje se tretiralo kao sasvim normalna pojava! Sada, kada je sve to dovedeno u neke normalne tokove, opet se seju neke sumnje." Ako je ovo istina, onda smo mi koji smo nastavili da sarađujemo sa uzurpatorom valjda krenuli nenormalnim putem. Putem kojim idu lopovi i moralne rugobe (i to, ah, uprkos zabrani koju je po diktatu programera izrekao silom predsednik Aleksandar Janković, otvorivši novu sezonu bojkota svojim primerom). 

Živković je sjajan enigmatski pisac, tu nema zbora. Ali... iako je obrazovan i plemenit čovek, bojim se da su godine uzele danak. Jer - ako čak i neko od koga bi se s pravom smelo očekivati da shvati konfuznu i dvosmislenu situaciju (ili bar da joj pristupi s filozofskim otklonom) javno i bez zagrada izvodi logički, pravno i moralno neispravne zaključke, zar bi njegov godinu dana mlađi kolega sa osmoletkom, izvesni Živojin Jovanović, mogao da misli drugačije?! Možda bi u priči o setvi, žetvi i grabuljama pobedio Živkovića, ali bez stabilne intelektualne baze, uz pomoć puke staračke logike, šanse da bolje shvati zavrzlamu crne ruke bile su gotovo nepostojeće. A u srpskom enigmatskom društvu ima mnogo jovanovića.

Elem, da vidimo listu pridruženih "lopova i moralnih rugoba" iliti neposlušnih podanika crne ruke (ne može se reći: predsednika ESS - a, jer do 6. aprila 2015. i konačnog upisivanja u APR, Aleksandar Janković nije ni bio predsednik, već pučista koji izigrava vladara dok njegova banda radi na krivotvorenju bliske istorije i na falsifikovanju zapisnika; jedini legitimno izabrani predsednik do uvaljivanja tog kriminalnog akta državi bio je Milorad Živanić, dakle, sve do aprila). Biće nabrojana većina saradnika anatemisanog urednika, tj. oni koji su u periodu januar - oktobar 2015. sa potpisom objavili više od 3 rada u Alo razbibrizi i dnevnom listu Alo; takođe, osvrnućemo se na jedan neobičan slučaj):

1. Slavko Bovan, diplomirani pravnik, enigmatski autor i enigmatska zvezda, 2. Rešad Besničanin, socijalni radnik, enigmatski autor i kralj ukrštenih reči, 3. Mladen Marković, diplomirani psiholog, enigmatski autor i bloger, 4. Krsta Ivanov, diplomirani inženjer rudarstva (u penziji) i enigmatski autor, 5. Zlatan Pupezin, diplomirani ekonomista (u penziji) i enigmatski autor, 6. Miodrag Ivanišević, grafički dizajner i enigmatski autor, 7. Mirka Šajić, profesorka matematike i enigmatska autorka, 8. Milosav Marjanović, diplomirani inženjer mašinstva i enigmatski autor, 9. Momir Paunović, diplomirani pravnik (u penziji) i enigmatski autor, 10. Dinko Knežević, doktor tehničkih nauka i enigmatski autor.

Na listi su i sledeći enigmatski autori (sa diplomama i bez njih):  Dejan Minić, Sreten Perić, Branko Milovanović, Jovan Nedić, Verica Rajović, Raša Stanojević, Dragan Lojanica, Darko Mitrović, Milutin Tepšić (...), a ni u kom slučaju se ne sme izostaviti Vladimir Šarić. Ako smo mi numerisani bili proždrljivi, zavedeni i nemoralni, zašto se od "lopova i moralne rugobe" nije sasvim distancirao bar sekretar ESS - a, koji je bio upućen u sve detalje ove komedije apsurda, uključujući neizvršenu preregistraciju u APR - u, tj. jedini pravni "greh" zaklanog predsednika? Da nije i Šarić socijalni slučaj, pa nije odoleo honoraru od 200 dinara? Da ga Živanić nije drogirao, hipnotisao, naterao šmajserom na saradnju?

A, da... evo i neobičnog slučaja: jedan od glavnih saradnika bio je Miodrag Tošić, treće lice u onom ugovaranju, član Nove zagonetke, kum starog Miroslava Lazarevića, potpisnik fingirane peticije za smenu predsednika i dizač ruke na antiskupštini. Od januara do oktobra njegov mesečni honorar je iznosio 1200 dinara (ravno 10 evra). Da li je nastavio saradnju sa "lopovom i moralnom rugobom" zato što njegov obraz vredi još manje ili zato što uopšte nema obraza, teško je reći. Pa, zar tu njegovu stranu nije mogao da preuzme Živanić? Ili da je prepusti nekome od nas koji smo se, kako to vispreno reče Zoran Radisavljević, prodali za tepsiju ribe? Mogao je, jašta, ali nije imao srca da eliminiše sitnu dušu. A onda mu se ta sitna duša u gaćama zahvalila na televiziji B92, u prilogu o popularnoj prostitutki, izvrgavajući ruglu profesionalizam (svog) urednika (a i moj, što je ovde manje bitno). 

Poređenja radi, hajde da vidimo i ko su pučisti: 1. Veprova Glava, električar (ili tako nešto) i enigmatski trgovac, 2. Poluanonimni mediokritet Sindikalac, medicinska sestra (ili tako nešto), enigmatski zonaš i trgovac, 3. Mlata Zamlata, šloser, metaloglodač, vodoinstalater (ili tako nešto) i enigmatski trgovac, 4. Zoran Radisavljević, gimnazijalac i enigmatski egomanijak, 5. Klenjski Netopir, gimnazijalac i enigmatski kvazi-urednik, 6. Ljubiša Banović, privatni špediter, kočijaš, šofer (ili tako nešto) i enigmatski amater, 7. Voja Dodevski, osoba nejasnog zanimanja i večni enigmatski početnik, 8. Branislav Nikić, informatičar i enigmatski trgovac (napomena: poslednja trojica imaju po dva razreda više od nabrojanih kolega iz bande), 9. Miroslav Lazarević, fizičar (u penziji) i enigmatski funkcioner, i 10. Aleksandar Janković, vojno lice (u penziji) i enigmatska marioneta. (Uzgredno zapažanje: ne računajući poslednju dvojicu iz poznatih razloga, a uslovno ubrajajući Zorana Radisavljevića, obrazovni prosek pučista je 4, 75 razreda, tj. skoro 5. Ali, o-ho-ho: tu je čak nekoliko gimnazija!) 

Šta reći? Možda se u tom paralelnom univerzumu u kojem pozno doba provode Miroslav Živković i izvesni Živojin Jovanović lako spoznaje da smo mi sa prve liste oni, a da su oni zapravo mi, ali u ovoj realnosti, makar bila skaradna i bez ikakvog sistema vrednosti, i dalje nije jednostavno objasniti zašto je zvanično najobrazovaniji pripadnik srpskog enigmatskog društva, univerzitetski profesor Dinko Knežević, baš na prvoj  listi (napomena: rođen 1955, što će reći: nije imao sreće da se rodi 50 godina kasnije, da lepo kupi sve te diplome koje je pešački i s mukom morao da stekne, pa da se tako nakićen uortači s Veprovom Glavom ili nekim sličnim zadriglim kapitalistom)?! Još je teže naći iole smislen odgovor na pitanje: zašto je jedan takav čovek istupio iz "časnog" ESS - a?! Mislite o tome.

Nastaviće se

20. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (13): Treći na listi neprijatelja


Kao zagovornik proenigmatskih interesa i izabrani saradnik Milorada Živanića, i ja sam odmah nakon antiskupštine morao da osetim prste crne ruke na svojoj koži. Do tog trenutka sam imao izvestan otklon prema cirkusu u ESS - u, pa je moje učešće u diskusijama tokom 2013. i 2014. godine bilo stranački nemotivisano, nakićeno ironijom i humorom. Iako mi mnogi detalji nisu bili poznati, razumeo sam situaciju (u suprotnom, zasigurno ne bih učestvovao na konkursu u čast Artura Vina, niti bih u januaru 2014. godine prihvatio saradnju sa "nečasnim" urednikom Alo razbibrige).

Od svih pučista, bio sam u sukobu jedino sa Veprovom Glavom. Do problema je došlo u oktobru 2013. godine, kada sam javno i oštro reagovao na prostačko omalovažavanje dvojice kolega, enigmatskih autora Rešada Besničanina i pokojnog Milana Šabana. Na moju inicijativu, ratne sekire smo svečano (i javno) zakopali u avgustu iduće godine, kada sam - bez obzira na sve - dao doprinos lukavoj proenigmatskoj akciji "Biseri enigmatike". Kasnije sam učestvovao i na Memorijalu Vojislava Gložanskog.

Sindikalac je do januara 2015. godine za mene bio poluanoniman. Retko sam posećivao blog Enigmote(t)ka jer me nije privlačio suvoparni sadržaj koji se tamo plasira, ali sam u novembru 2013. morao da mu se obratim privatnom porukom, pošto sam saznao da se mojim imenom na njegovom blogu igra ping-pong pod maskama. Naime, anonimno sam optužen (ili optuživan) za pisanje zapaljivih anonimnih komentara! Za mene je to bilo izuzetno uvredljivo, jer sam na taj način označen kao predstavnik marginalaca koji se motaju po enigmatskim blogovima, i kojih u srpskom enigmatskom društvu ima kao kusih pasa (to ovaj feljton reljefno prikazuje). 

Ja nisam baš iz poslednje kuće kao Sindikalac da bih sebi mogao da dozvolim uplitanje u nečasne zavrzlame iz interesa (a uz to, nisam ni imao interes, jer me Alo razbibriga nimalo nije zanimala; štaviše, em sam ranije svojevoljno prekinuo saradnju, em me je urednik u međuvremenu - na promociji Radakovićeve knjige - bezuspešno zvao nazad), i samim tim sam morao da reagujem. Sindikalac mi je odgovorio da on, ah, nema ništa s tim (napomena: administrator bloga koji dozvoljava da se tuđe ime blati u anonimnim komentarima je 100 % odgovoran za to blaćenje; to je logička nužnost). I tu se naša prepiska zauvek završila. Kasnije sam nekoliko puta na blogu Enigmote(t)ka komentarisao enigmatske aktuelnosti, dajući svoje stavove na uvid  i skrećući pažnju na činjenicu da sve što želim da kažem, govorim javno i u svoje ime. 

Sa starim Miroslavom Lazarevićem nisam bio u kontaktu od 2014. godine, a ni sa Zoranom Radisavljevićem. Ovom prvom lično nemam šta da zamerim, korektno smo komunicirali i sarađivali, ali šire posmatrano, kao ljubazni i slatkorečivi starac sa satarom i motornom testerom, on jednostavno nije protagonista, već antagonista ove telenovele. Prema ovom drugom se dosledno odnosim kao prema razmaženom petogodišnjem detetu, i stoga u svom poslednjem obraćanju glavešinama bande crna ruka nisam ni tražio njegovo javno izvinjenje. Smatram da je besmisleno pozivati takvu osobu na odgovornost, kao što je besmisleno očekivati od starca diskutabilnog psihičkog statusa da iznenada shvati svoju ulogu u antimoralnoj, antistatutarnoj i antienigmatskoj kalaburnji.

Elem, Sindikalac je na antiskupštini diskretno otkrio istaknutim učesnicima da je on, zapravo, moj obožavalac... ili nešto nalik tome! Zvezde pre ili kasnije upoznaju svoje najvatrenije fanove, a ja sam, eto, došao u situaciju da me do ludila "obožava" neko koga jedva znam po imenu i koga ne mogu da prepoznam na fotografiji. Takvih slučajeva je, doduše, bilo u šou-biznisu, te su neke pop-ikone platile glavom svoju distanciranost od fanatičnih anonimusa... a ja sam nagrađen novom uvredom i trećim mestom na listi "neprijatelja" ESS - a, iza Milorada Živanića i Slavka Bovana! Veprova Glava me je odmah potom optužila za rovarenje i anonimno blaćenje, navodeći da je Sindikalac "uhvatio moju IP adresu"!

Ta epizoda (koja je svojevremeno u triptihu obrađena na ovom blogu) pojavno jeste naivna i bezazlena. Ali suštinski nije. Budući da nikada u životu nisam radio ništa ispod žita, spletkario ili učestvovao u prljavim poslovima (da jesam, ko zna gde bi mi bio kraj), u moj mentalni okvir ne može da stane ni budalaština kao što je anonimno zakuvavanje. Zapravo, ja sam se do tog trenutka stanjem u ESS - u bavio na najblagonakloniji mogući način, ne držeći nikome stranu, ali ostajući na strani enigmatike! Uz to, nisam balansirao (jer sam po rođenju operisan od diplomatije), već je to, prosto, bio moj iskreni stav. Tako sam, recimo, na blogu Enigmote(t)ka 20. avgusta 2014. godine napisao: "Mogao bih da kažem nešto u ime mlađih od 50 godina koji po logici stvari imaju budućnost... kad bih znao šta se od ESS - a sme očekivati. Lično ne očekujem ništa, i oduvek sam mislio da je to jedna kobajagi organizacija, sa kobajagi članstvom i kobajagi predsednikom (...) Smatram da je u trenutku kada treba doneti pametnu odluku nevažno da li je kandidat plaćao članarinu ili nije. Važno je šta nudi, kakav program ima, koliko mu se može verovati, kakva dela stoje iza njega (...) Konačno, moram da kažem da je aktuelni predsednik prema meni bio vrlo korektan (...) Pošto se Alo razbibriga navodi kao njegovo ključno nedelo, iako nisam upućen u pozadinu priče, ni u kom smislu se ne osećam oštećeno (...) ali poznajući naš mentalitet mogu da pretpostavim da u Boru niko neće reći nijednu lepu reč o njemu, a mene, eto, nije sramota da kažem istinu, tj. onaj deo koji me je zakačio."

Uz sve to, podržao sam ustoličenje silom predsednika Aleksandra Jankovića, žmureći na oba oka i očekujući rasplet koristan po enigmatiku, pošto je Živanić već podneo žrtvu. U stvari, Aleksandra sam blanko smatrao jednim od nas tj. časnim enigmatom koji je pristao na učešće u petljavini u korist viših ili opštih proenigmatskih ciljeva (ovo zvuči kao oksimoron, ali ko razume shvatiće). Sreo sam ga jednom u životu (na SES - u Vranju), i u mojim očima je kao ličnost bio neutralan. Kao enigmatski autor, na ovom blogu je opevan u oktobru 2013. godine, i tada sam izneo pohvalnu ocenu njegovog rada. Kasnije sam u diskusijama primetio i da je pismen. 16. februara 2015. godine, u postu o IP adresi, kada je postalo sasvim jasno da sam na nišanu, napisao sam: "Drago mi je što je i novi predsednik ESS - a neko ko ima kredibilitet, jer samo takvi ljudi mogu da predstavljaju enigmatiku, a ukoliko se jednom desi da na to mesto dođe Dimović ili neko iz njegovog čopora, to će biti uvod u blisku apokalipsu enigmatike." Međutim, uskoro se pokazao da je njegova neutralnost odličan plastelin za crnu ruku, a kakav je kao enigmata u tom procesu nije bilo važno. Važna je bila njegova formalna pismenost koja je stopostotno stavljena u službu antienigmatskih interesa. Koliko je sadržinski blizak nepismenima postalo je očigledno tek kada se ispostavilo da nije u stanju ni da shvati svoju ulogu u nečasnom scenariju.

Nastaviće se

19. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (12): Interesi

Nijedan puč se, zašto kriti, ne sprovodi zbog puka, zbog sirotinje i staraca ili iz bogzna kakvih uzvišenih i čovekoljubivih pobuda. Ne, puč je samo protivzakoniti, nasilni način za promenu vođe, a primarni cilj mu je ostvarenje osujećenih interesa samih pučista. 

Poluanonimni mediokritet Sindikalac je, kao što smo videli, smatrao sramotom što njegov klupčić "koji po aktivnostima prednjači u Srbiji" nema predstavnika u pročelju predsedništva. I sve što je (zlo)radio tokom mandata Milorada Živanića, vodilo je ka tome da dođe na njegovo mesto... ali, ne baš odmah i sa neskrivenim mediokritetskim oduševljenjem, valjda da ne bi izgledao kao drčni anonimus u očima enigmatske elite, već je u svom licemernom maniru, ah, nameravao da se "prihvati kormila" tek kad uspe da "obim obaveza" svede na meru koja će mu dozvoliti da svoj banditski angažman našminka proenigmatskim i prostatutarnim aktivizmom

U te svrhe, kao marioneta i prelazna figura, iskorišćen je silom predsednik Aleksandar Janković, jedini član crne ruke koji nije imao nikakav opipljiv interes da učestvuje u kriminalnim i nečasnim radnjama, ali je kao mlitav i povodljiv čovek, dotle bez putera na glavi, bio idealan za manipulaciju. Kao stvoren za zaodevanje kriminala i nemorala u zakonsko ruho po diktatu, a i za posredovanje između pozicije i opozicije.

U trenutku proglašenja silom predsednika, Zoran Radisavljević je vodio ljutu bitku za otimanje titule najuspešnijeg učesnika SES - a u Boru od Dinka Kneževića, te se moglo očekivati da će mu novo rukovodstvo ESS - a, kao istaknutom pučisti, pre ili kasnije ispuniti tu kverulantsku željicu.

Šta je htela Veprova Glava? Pa, ukratko: vlast, ali za razliku od Sindikalca koji u vlasti vidi moć i priliku da se zakrpi, dovrši, objedini, istakne i napokon sasvim izađe iz anonimnosti, njegov ortak iz Piramide je već bio poznat kao zla para, pa je od samog početka bio lukavo opredeljen za sivi ćošak vlasti. Kao vlasnik najprimitivnijeg mentalnog sklopa od svih pučista, on u ESS - u vidi samo kantu puna pomija kojom bi dopunio svoju prehranu, jer su sve vrednosti Veprove Glave, kao i svih drugih veprovih glava -  u koritu (napomena: vršio je dužnost predsednika ESS - a u periodu 2001 - 2004, a svima koji su nekim čudom preživeli te svinjske godine ostao je u najlepšem sećanju). 

Starac je, naravno, ludo želeo svoj harač. I mada je mršavi kozji krak koji je davno otfikario u međuvremenu oglodan, a kosti istrulele, odlučno je stezao svoju sataru, spreman da pre ili kasnije istranšira i drugi krak iste koze... Ali taj kračić je, avaj, nakon antiskupštine ostao u ruci Milorada Živanića. I opet smo bili na početku: dva para istih užagrenih očiju bilo je uprto u "Alo razbibrigu". A nije bilo fer da pučisti puste kolege da čeznu i pate... Uostalom, za šta se to Veprova Glava čitave dve godine borila kao divlja svinja, zbog čega je na antiskupštini donirala uglednoj instituciji veličanstvenih 45 evra i zašto je svojim pomijama nahranila 30 gladnih, kusih i repatih koji su se sjatili da prisustvuju aklamaciji - ako nije mogla zauzvrat da dobije ni tu bednu "Alo razbibrigu"?! I zbog čega je starac kasapio moralni lik predsednika ako opet ne bi bilo harača?!

A Živanić? Pa, eto, u januaru 2015. godine se napokon dogodilo ono za šta je tiho optuživan još pre izborne skupštine, glasno napadan nakon preuzimanja dužnosti, čerečen tokom mandata i naposletku obezglavljen motornom testerom. Iz impresuma je, jašta, izbačen troslov ESS, što će reći: prinudno je privatizovao "Alo razbibrigu". Ekipu, doduše, nije menjao (ako izuzmemo silom predsednika Aleksandra Jankovića koji je trampio časnu tezgu za nečasnu titulu), te su i narednih meseci sa njim sarađivali isključivo članovi saveza. Za ogromne pare, to se mora reći: nas trojica koji smo bili glavni saradnici (Slavko Bovan, Rešad Besničanin i ja) mesečno smo zarađivali i do 30 evra! Ha, pa ko bi odoleo tom bogovskom honoraru?!

No, nismo mogli da budemo sasvim sigurni da li smo ili nismo članovi ESS - a, jer je novom rukovodstvu trebalo dosta vremena da osmisli kriterijume. Tako je Branislav Nikić, pučista iz senke, navodno ozbiljan i natprosečno obrazovan čovek, 1. maja 2015. na blogu Slavka Bovana bez blama napisao sledeću besmislicu: "Samo da obavestim javnost da smo Dušan Mirosavljević i ja platili članarinu za 2014. i 2015. godinu odjednom. Sve ove godine unazad članovima su se smatrali i oni koji su platili članarinu, i oni koji nisu, pa to ne može biti razlog za bilo kakvu kritiku. Srećom, pa je izabrano novo rukovodstvo na dobrobit enigmatike i enigmata, i počelo je da se ispravlja ono što je bilo loše."

Dakle, saznali smo da članarina može da se plati i unazad! Istina, rukovodstvo nas nije obavestilo koliko ko treba da se vrati u prošlost (godinu, dve, pet?), ali iz Nikićevog iskaza se moglo zaključiti da su svi oni konobari, lovci, ribolovci i bivše žene sa antiskupštine retroaktivno mogli da se učlane u ESS! Za pohvalu, tako se popularizuje enigmatika, nego šta! A zašto stati samo na tome, ako se sve svodilo na obično "smatranje"? Zar retroaktivno nisu mogli da plate članarinu i enigmati koji nisu ni prisustvovali skupu u "Mažestiku", a da u zapisnik uđe da jesu? Retroaktivno. Pih, pa valjalo je skupiti samo 45 imena za kvorum, što mu dođe: svega 13 novih, a za tu sitnu formalnost je samo bilo potrebno utvrditi da su 24. januara bili u životu (i da nisu napustili državu, promenili ime, pol i sl). Dabome, i odsutnih 45, tačnije 34 (jer 11 od 15 legitimnih članova nije bilo prisutno) moglo je da se učlani unazad, s tim što je bilo potrebno manje mastila za falsifikovanje, budući da retroaktivno nisu morali čak ni da "dođu" u "Mažestik" (napomena: možda je ipak "utvrđeno" da je broj članova manji od 90, te je bilo dovoljno da se u zapisnik retroaktivno unese samo nekoliko novih imena... ili čak nijedno, ako su namontirali spisak od 64 člana ili manje). Sve su to, kako bi Branislav Nikić rekao, samo formalnosti. I nije bilo razloga za kritiku, naravno. Nije. To je bila stvar za sud. 

Ali... nismo ih tužili, nismo mi tužibabe. Mi smo imali svojih masnih 30 evra mesečno (a urednik, bogme, možda i 50!) i mogli smo da nakrivimo kape! Pride smo drsko nastavili da se osećamo kao enigmatski autori, zadovoljni što prokleta "Alo razbibriga" ipak nije pripala antienigmatskim delatnicima i trgovcima (u svoje ime nabrajam trojicu: Mlata Zamlata, Jeremija i Veprova Glava). Privatizovana jeste - to je bio logičan sled nelogičnih događaja - ali ako je višegodišnji urednik i neko ko je ugovorio saradnju (op. cit. starac) najuren iz ESS - a na najnečasniji način: uz svinjsko groktanje, sindikalno zviždanje i brndžanje testere, bilo bi sumanuto da je istom tom ESS - u zaveštao svoju jedinu tekovinu! Ako je bilo za utehu, zadržao je nas koji smo po Nikićevom kriterijumu bez sumnje bili članovi ESS - a... ili bar onog ESS - a kojim su nekad predsedavali Branko Polić i Jovan Vuković. Jedino smo se od onih drugih članova razlikovali po časti. I po proenigmatskim interesima.

Nastaviće se

18. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (11): Puč po statutu


Ujdurma koja je počela u martu 2013. godine, prepuna kontradikcija i apsurdnih pojedinosti, dostigla je vrhunac 24. januara 2015. godine, kada je u hotelu „Mažestik“ napokon izvršen pokolj časti srpske enigmatike. Ono po čemu se ovaj puč razlikuje od svih ostalih pučeva – jeste to što je sproveden po statutarnoj proceduri! (Čitaoci koji su propustili slavni istorijski događaj bez presedana ili otežano operišu pravnim pojmovima možda neće lako shvatiti ovaj oksimoron, i zato će u nastavku teksta etapno i potanko biti prikazan čitav proces).

Krenućemo od Aleksandra Jankovića, koji je u ekspozeu na blogu Enigmote(t)ka, 20. avgusta 2014. godine, uoči SES – a u Boru, izneo sledeće: „Moj polazni stav je: prvo da se prebrojimo! Svog predsednika mogu da biraju samo članovi ESS iz svojih redova. U protivnom, o zbivanjima u ESS – u će odlučivati konobari koji donose kafu, gosti objekta gde se zaseda, lovci i ribolovci koji su došli na vikend, supruge koje su došle sa muževima, prolaznici sa ulice, pa i osoblje iz kuhinje. Uvek sam predlagao da se zna ko je član, a ko gost. Na skupštini ESS – a 1. marta o.g. izmenjen je statut i napušten delegatski princip. Sada su svi članovi ESS – a ujedno i članovi skupštine. Članstvo se, pre svega, dokazuje redovnim izmirivanjem članarine, a ona se može platiti na dva načina: 1) matičnom klubu koji prosleđuje novac ESS – u, 2) ukoliko enigmata nije klupski organizovan, celokupni iznos uplaćuje savezu.  Tako se postaje član saveza (...) i daj bože da nemamo paradoksalnu situaciju da i ljudi iz rukovodstva nisu njegovi članovi...

S obzirom na atmosferu koju je proizvela crna trojka tj. četvorka tj. petorka itd. (u daljem tekstu: crna ruka), činilo se da je najbezbolnije da Milorad Živanić podnese ostavku. Položaj mu je mesecima otežavan bojkotom i sabotažom od strane klubova kojima su tri loša predsedavala, što se očitalo u neizmirenoj članarini. Budući da je agresivnom kampanjom uspešno satanizovan, imao je dve opcije: da se povuče ili da dozvoli da mu presudi motorna testera.

Dakle, totalno rasulo: ESS je imao 15 članova, tj. petnaestoro ljudi je platilo članarinu za 2014. godinu, Sindikalac je za novog predsednika predložio krajnje neozbiljnog kandidata, a starac je zamrzao pripadnost svog kluba savezu. Njegov primer je sledio Branislav Nikić, priduženi (i najpitomiji) član crne ruke.

Kako su zaverenici skovali logički i pravno nemoguć plan: smeniti predsednika pučem po statutu iliti legitimnim prevratom? I kako su tu antinomiju sproveli u delo?

Na ta pitanja je vrlo teško odgovoriti, tim pre što su crnu ruku predvodile tri edukativno zakržljale osobe i jedan starac (nota bene: edukacija visoko korelira sa moralom, sem kod poremećenih intelektualaca). Iako ESS u svojim redovima ima i pravnika Slavka Bovana,  njegove sugestije nisu bile od vajde, a mnogo puta je dolazio u priliku da mediokriteti javno omalovažavaju njegovu profesionalnu odanost zakonu. Tako se, recimo,  Radisavljević (po obrazovanju: maturant gimnazije, po osećanju: novinar, po zanimanju: enigmatski egomanijak i procesni kverulant), 2. maja 2015. godine, kidišući na pehar Dinka Kneževića, obratio Bovanu: „Ne znam samo na koju si ti foru uspeo da postaneš diplomirani pravnik... tvoji navodni „argumenti“ su budalaštine i treba da te je sramota što pišeš takve gluposti.“ O Miloradu Živaniću je iznosio i maštovitije procene, poput: „Ti si tip koji zaobilazeći moralne i druge norme uspeva da ostvari neke svoje ciljeve. U nekom normalnom društvu, bio bi verovatno čistač ulica (da ne bude zabune, to je zanimanje koje može da se radi pošteno i časno, a Romi koje viđamo na ulici vredniji su kao ljudi od tebe)“ (23. avgust 2013. godine)

Elem, nakon sastanka 6 loših i 3 bez identiteta u kafani „Mornar“, crna ruka se posvetila inicijativi za sazivanje vanredne (izborne) skupštine. Iako je u toj legitimnoj“ operaciji učestvovao Aleksandar Janković, na papiru najobrazovaniji (ne računajući starca), a u Boru najracionalniji prst crne ruke, kako god  tumačili učinjeno – dolazimo do istog zaključka: spisak je napravljen samo kao pravni okvir puča tj. kao neka vrsta pozivnice zainteresovanima da 24. januara prisustvuju pokolju časti! Naravno, Milorad Živanić je ignorisao inicijativu – jer ni po statutu, ni po obrazu nije bio dužan da reaguje.

Inicijativu je potpisalo 35 osoba, od kojih 10 nije bilo na spisku članova ESS – a (koji je Živanić dobio od Lazarevića prilikom preuzimanja dužnosti). Zapravo, korišćen je algoritam iz citata Aleksandra Jankovića: konobari, lovci, ribolovci, žene, prolaznici (...), a samo jedan enigmata sa liste bio je član ESS – a po statutu: Milosav Marjanović (no, kasnije smo saznali da se možda ne bi ni potpisao da nije doveden u zabludu: tražio je vanrednu, a ne izbornu skupštinu)! Radojica Jovičić se ispred svog kluba distancirao od ovog nečasnog akta, te na listi nije bilo članova Vuka Karadžića, tj. bilo ih je – ali pod drugom zastavom!

S obzirom na to da se potpisi 6 loših i 2 bez identiteta podrazumevaju (napomena: jedan je retirirao, kao član Vuka Karadžića), sakupljeno je svega 16 potpisa neformalnih tj. nekadašnjih članova ESS - a. No, na skandaloznoj antiskupštini koju je 24. januara 2015. godine sazvao kobajagi potpredsednik ESS – a Ljubiša Banović, rečeno je da savez ima čak 90 (neformalnih iliti nekadašnjih) članova!

Zapravo, članstvo saveza je u tom trenutku i dalje činilo 15 ljudi! Od njih, na skupu su bili: Slavko Bovan, Miodrag Ivanišević, Vladimir Šarić i Jovan Vuković. Bilo je prisutno još 28 lica, od kojih je 16 potpisalo inicijativu. Nažalost, poznata enigmatkinja Milena Dimović, jedna od Sindikalčevih žena, nije ulepšala skup svojom ljupkom pojavom. Ni Milosav Marjanović nije došao. Od navodno 90 članova saveza, skupu je prisustvovalo svega 22.

Pažljivom i mentalno zdravom čitaocu su se nametnula bar 4 pitanja: 1) zašto pučisti od septembra 2014. do januara 2015. nisu izmirili članarinu za sebe i svoje žene, babe, tetke – ako su već želeli da operaciju izvedu na legitiman način, tim pre što su na svojoj strani imali navodno obrazovanu i časnu osobu koja se ranija istakla u tumačenju statuta? 2) zašto je Aleksandar Janković na skup došao spreman da postane novi legitimni predsednik, a nije izmirio članarinu? 3) zašto prisutni nisu platili članarinu bar uoči skupa? i 4) zašto je u tom scenariju uopšte insistirano na statutarnoj proceduri?

Ako moral tj. nemoral na časak ostavimo po strani, shvatićemo da je ovu mutljavinu nemoguće raščivijati uz pomoć logike i prava. Zato se moramo vratiti na činjenicu je crna ruka mahom sklopljena od marginalaca koji su takoreći uživali u kamufliranju pokolja časti statutom! Šta je tačno ušlo u zapisnik, kako su činjenice prekrojene i udešene – može se samo nagađati jer to enigmatska javnost nikad nije videla, ali samim tim što je jedan logički i pravno nemoguć nacrt (iz drugog puta) prihvaćen od države (APR), jedino ostaje mogućnost da je zapisnik krivotvoren, tj. da je pod palicom Aleksandra Jankovića (Sindikalca, Veprove Glave, Zorana Radisavljevića i starca) ESS konačno i zvanično zabrazdio u  kriminal.

Neki od mogućih odgovora na gorepostavljena pitanja su: 1) članarina nije izmirena zato što su pučisti i njihovi saveznici listom jajare i pilićari; 2) zato što je Aleksandar Janković bio spreman da pojede go*no ako crna ruka to od njega traži, 3) zato što je Veprova Glava platila sve troškove, pa nije bilo potrebe da jajare i pilićari na licu mesta sakupljaju po 300 dinara, 4) zato što su ideolozi ove mahinacije ljudi bez obraza.

Uzgred, Veprova Glava je tom prilikom otkupila ESS za 5 000 dinara, pod maskom bespovratne pozajmice iliti donacije. U govoru mržnje se naročito istakao prijatelj crne ruke, antienigmatski delatnik i enigmatski trgovac Rajko Kuzmanović, a jedinstveni pravno-logičko-moralni spektakl svojim prisustvom je uveličalo i nekoliko eminentnih gostiju s pravom glasa, čiji je identitet do danas ostao tajna. 

17. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (10): Četiri loša


U avgustu 2014. godine, uoči SES - a u Boru, višemesečne akcije i operacije bande crna trojka, ojačane starim Lazarevićem, konačno su dale željene rezultate, te je atmosfera u ESS - u bila do te mere usijana da se na borskoj skupštini moglo očekivati krvoproliće. I da je od kamena, od železa, od titanijuma ili kriptonita, predsednik ESS – а Milorad Živanić ne bi mogao da sačuva osmeh i nonšalanciju, jer ako je istina da su samo dva loša bila dovoljna da ubiju Miloša, Mišo je već bio duplo mrtav, s obzirom na to da je imao četiri opasna i udružena negativca za vratom.

S jedne strane je nasrtao poluanonimni mediokritet Sindikalac, koji je ispred svog klupčića stvarao klimu za smaknuće, tvrdeći u onom čuvenom pismu da je predsednik sklon neistinama i prevarama, i iznoseći u formi činjenice da je, između ostalog, ukrao 3 000 dinara Miliji Stevanoviću! Pošto nije pokazao adekvatan učinak koji bi trebalo da ostvari predsednik jedne enigmatske asocijacije, ni na organizacionom, ni na ličnom planu, Sindikalac je predložio da se na 14. Susretima enigmata u Boru održi vanredna izborna skupština, na kojoj će se preispitati njegovo postavljenje za predsednika, i na kojoj će se izabrati novi predsednik organizacije. Teško je reći da li je u ovoj priči apsurdnije što, ah, zbog povećanog obima obaveza nije bio u stanju da preuzme kormilo ESS – a, ili što ga je namenio svom klupskom štićeniku, poznatom kormilaru Zoranu Radisavljeviću.

Sa druge strane je strastveno i bez brnjice rovarila Veprova Glava, kao najistaknutiji opozicionar i predsednik uglednog enigmatskog kluba Piramida (bez članova ili s njima, svejedno), a onda je iz trećeg žbuna iskočio ljubazni starac Lazarević, noseći u jednoj ruci sataru za kažnjavanje „potkradanja“, a u drugoj motornu testeru za komadanje „moralnog lika“ Milorada Živanića.

Šta se desilo na skupštini u Boru? Pa, ovako: Živanić je podneo usmeni izveštaj o radu i istakao da je samo 15 članova ESS - a platilo članarinu (u iznosu od 300 dinara, što mu dođe: jedna gurmanska pljeskavica ili flaša lošeg vina). Među njima nije bio ni Miroslav Lazarević, ni Sindikalac, ni Ljubiša Banović, ni Aleksandar Janković, ni Klenjski Netopir, ni Voja Dodevski, ni Branislav Nikić... pa čak ni potencijalni novi predsednik (Veprova Glava i njen Mlata Zamlata nisu bili članovi saveza... a možda ni ovi napred nabrojani, samo nisu smatrali potrebnim da se javno isključe, pa se po statutu očekivalo da izmire dug)! U utemeljenoj kritici stanja u ESS – u, po oceni Slavka Bovana i organizatora SES – a Krste Ivanova, istakao se (tada polupoznati) Aleksandar Janković, skrenuvši pažnju na sebe kao racionalni tip koji razume zakon i poštuje statut, verovatno svestan da neko ko nije platio članarinu ne može ni o čemu da odlučuje (no, kasnije se ispostavilo da ne razume ništa osim statuta, a i statut samo onoliko koliko mu paše). 

A, da... najvažnije: crna trojka nije bila u punom sastavu, pa je Zoran Radisavljević bio prepušten sam sebi (iliti nasukan na tanak led, budući da gro učesnika nije želelo ni da ga sasluša, a dijalog sa predsednikom se sveo na razmenu etiketa). Formalni ili - po statutu - kobajagi potpredsednik ESS – a Ljubiša Banović nije bio prisutan (možda mu je bilo neprijatno zbog članarine?!), a starac bez njegove pomoći očito nije umeo da uključi motornu testeru. Doduše, mahao je satarom i prvi put frontalno optužio svog nekadašnjeg zamenika za lopovluk, dodavši da je izbačen iz Nove zagonetke. Živanić je objasnio da je svojevoljno napustio klub još nakon izborne skupštine, jer nije dobio punu podršku klupskih kolega. Skupština je, dabome, uskoro prekinuta zbog nezdrave radne atmosfere (napomena: Ljubiša Banović je, kao viđenija glava iliti grlo Nove zagonetke, od samog početka uključen u čvorni konflikt, i stoga su starac i on 16. marta 2013. glasali za Sindikalca. Kao tadašnji član ED Natošević, i Slavko Bovan je podržao istog kandidata, ali je uskoro i sam postao žrtva progona crne trojke, te je nakon anti-SES Kolonije istupio iz tog klupčića).

U cilju sveobuhvatnijeg prikaza slučaja, budući da ista stvar može izgledati sasvim drugačije s one strane razuma, podsetićemo se kako je borsku skupštinu video Zoran Radisavljević. Na blogu Slavka Bovana, 4. septembra 2014. godine, napisao je sledeće: „Živanić, sem nekoliko ljudi koji su se prodali za tepsiju ribe, nema nikakvu podršku i on to vrlo dobro zna, zato je opstruirao glasanje za njegov opoziv kroz farsu o neplaćanju godišnje članarine. O kakvom predsedniku je reč, neka potvrdi to što predstavnici dva kluba (ED Natošević i Nova zagonetka) otvoreno govore da je prevarant, a isto mu kaže i čovek čiji je klub istupio iz saveza (Piramida) (...) Prema tome, to što je skupština prekinuta nije poraz nas koji smo želeli da smenimo Živanića, nego je njegov veliki debakl, jer svi enigmati su jasno videli da nema nikakav ugled i podršku među kolegama, i da ne sme da stavi na glasanje inicijativu za njegov opoziv. Ovaj prekid skupštine u Boru je početak njegovog kraja na toj funkciji.

Uz sve to, hajde da vidimo i kako pravni okvir, tj. forma može činjenicama, tj. sadržaju da promeni smisao (mada je taj princip mnogo očigledniji na primeru jednog predsednika koji je skoro sve radio po statutu, a bio daleko gori od onih koji su radili po osećaju i obrazu). U aprilu 2015. godine, Živanićev naslednik, silom predsednik Aleksandar Janković, ispred svoje klike... o pardon, predsedništva, ćirilično i po tačkama nabrojao je zbog čega Milorad Živanić ne može da bude član ESS – a. Pod tačkom 10 piše: „Zbog skandaloznog vođenja skupštine u Boru (odbijanja da na dnevni red stavi dopise klubova, nepostojanja izveštaja, zabranjivanja učesnicima da diskutuju, vređanja učesnika skupštine...).

Kako god, u Boru dva loša nisu ubila Miloša, a da iz opravdanih ili bogzna kakvih razloga Veprova Glava i Sindikalac nisu bili sprečeni da prisustvuju, možda se na radikalne promene ne bi čekalo sve do januara 2015. Jer - skup u "Mažestiku" u pravnom smislu nije bio ništa validniji od borske skupštine, pa je pokolj časti takoreći odložen samo da bi agonija bila duža. Aleksandar Janković se za tih nekoliko meseci nije setio ni da, avaj, svoje saveznike pouči statutu (a kao što rekoh, od njega se ništa drugo nije ni smelo očekivati), pa je uprkos ranije pokazanom razumevanju zakona - pristao da na vlast dođe pučem

U oktobru 2014. godine, u kafani „Mornar“, čak šest loših i tri bez identiteta, iliti devet pučista (vidi četvrti pasus: neplaćena članarina), upriličilo je sastanak na vrhu, a odmah zatim su pristupili kamčenju potpisa od pismenih i nepismenih, anonimnih i poluanonimnih, ćoravih i sakatih... tek da giljotiniranje „lopova i moralne rugobe“ 24. januara 2015. u „Mažestiku“ ne bi proteklo bez publike.

(Bonus: post objavljen uoči SES - a u Boru: Uz srećan put u borsku borbu


Nastaviće se

15. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (9): Obraz od €50

U pravnom smislu, Živanić je bio loš predsednik ESS – a. Čini se da za skoro dve godine nije uspeo ni da doživi savez kao instituciju, a kamoli da se ponaša u skladu sa očekivanjima formalista, te je dodeljenu funkciju obavljao na svoj način, takoreći po osećaju. U logičkom smislu, nemoguće je zaključiti da li su njegovi postupci bili ispravni ili nisu, jer su i okolnosti pod kojima je vršio dužnost bile van sfere razuma od prvog do poslednjeg dana. Ali u moralnom pogledu, uzimajući sve u obzir, njegov doprinos srpskom enigmatskom društvu je za feljton

Kontroverzni predsednik bankrot-udruženja zanesenjaka, paranoika i dokonih staraca, koji je prvog dana proglašen lopovom, tokom prvih meseci ocrnjen kao okoreli kriminalac kakvog ni CZ nije video, a nakon samo malo više od godinu dana stavljen na stub srama kao moralna rugoba iz horor filma, čak i uz najmaliciozniju pretpostavku da je ukrao sve što se moglo ukrasti, ni uz pomoć bele magije nije mogao da sakupi više od 1 000  evra!

Teoriju zavere o podizanju proseka za penziju je odbacilo vreme, pa je i sam pronalazač prestao da je propoveda. U poslednjem, najsvežijem nabrajanju Živanićevih grehova koje je Veprova Glava iznela ovog meseca – gle čuda – nema tog detalja. Zapravo, fama je tiho izbačena iz upotrebe još kad su cenjeni predstavnici ESS – a, nakon preuzimanja Alo razbibrige, i sami došli u situaciju da pregovaraju sa istim poslodavcem (a to što danas novac sa računa ESS – a ide na račun En-pressa, a ponešto, bogme, i na lični račun vlasnika te renomirane firme, nije razlog da eminentnu Veprovu Glavu smatramo lopovom, zar ne?)

Čovek ne mora da bude naročito bistar da bi ispravno rekonstruisao priču: starac je 2010. godine imao dve opcije: da honorari idu na njegov ili na Živanićev račun, s tim što „njegov“ može da znači i „račun ESS – a“, budući da je Lazarević toliko dugo bio predsednik da je mogao da izgubi osećaj za kolektivno u korist ličnog (uz to, priču je dodatno zakomplikovala biologija – jer je na početku mandata imao svega 64, a na kraju 73 godine). Posle 4 (četiri) godine, na skupštini Nove zagonetke je rekao da mu nije poznato kako je ugovoren način isplate jer je taj deo posla obavio Živanić (priču je potvrdio Miodrag Tošić, koji je kao treće lice prisustvovao sklapanju ugovora; uostalom, on je u kumovskom odnosu sa starcem, pa je takav iskaz bio očekivan).

Da saberemo 2 i 2: pošto je prva opcija značila da honorarima mora da operiše on (da sabira stoparce, čeka red u banci i šalje rasutoj bulumenti po 500 dinara svakog meseca), obavezu je velikodušno i ljubazno nakačio na vrat svom zameniku tj. uredniku, koristeći svoju poziciju kao garanciju harača. Na kraju svog mandata je hteo da se novac preusmeri, polakomljen teorijom Veprove Glave (a i da bi ostavio čistiju situaciju potencijalnom novom predsedniku Sindikalcu, budući da je račun ESS – a bio u minusu). Živanić ga je uveravao da je to nepotrebno, starac se uzjogunio i kasnije iz inata dao glas njegovom protivkandidatu. Ostalo svi znamo.

Važno je primetiti da je sav haos u ESS – u nastao na temelju teorije zavere "Prosta računica", a onda je Veprova Glava, na kršu i lomu koji je ostao posle strašne borbe za dve krem-bananice, bez ikakvog stida ušla u istu tu Alo razbibrigu i postala lopov iz svoje ujdurme! Naravno, prostom računicom je svoju dobit svela na nulu i lukavo prestala da pominje tu „sitnicu“!

Sve u svemu, ako taj ćar odbacimo kao nepostojeći, hajde da vidimo koliko je novca predsednik ESS - a maksimalno mogao da smota od marta 2013. do kraja septembra 2015? Računaćemo sav neisplaćeni harač, bez obzira na to što Živanić od 5. januara 2014. nije imao čak ni usmenu dogovornu obavezu da odvaja 10 % za Novu zagonetku, a i nagradu koju je Milija Stevanović osvojio na FEZ – u, bez zalaženja u to da li je organizator zaista uplatio, i da li je naknadno uručena ili nije (Stevanović se, inače, nije oglašavao, čak kasnije nije ni potpisao onu fingiranu peticiju za smenu predsednika... o, pardon: inicijativu za sazivanje vanredne izborne skupštine, ali s obzirom na to koliko se manipulisalo tom bizarnom pričom, insistiram da basnoslovni iznos uđe u hipotetički lopovluk). Dodaćemo i iznos od 9000 dinara na ime članarine koju niko nije plaćao (docnije smo, na pomenutoj izbornoj skupštini, saznali da to nije obavezno... ali ćemo zamisliti da je u tom periodu bar 30 ljudi uplatilo po 300 dinara).

Dakle, to mu, prema prostoj računici Lazarevića, Veprove Glave i ostatka ekipe, do juna 2014. godine dođe: 52 x 900 = 46 800 dinara. Uz poštovanje njihovog smisla za matematiku, nije zgoreg osvrnuti se i na elementarnu logiku – jer ako je u januaru te godine izašao prvi broj nove Alo razbibrige na manjem formatu i sa manjim brojem enigmatskih strana, pretpostavka da je honorar povećan bi se mogla označiti kao sumanuta ideja. U realnosti, saglasno logici, honorar je smanjen, ali ćemo – u cilju maksimalizacije lopovluka i podizanja komedije na neslućeni nivo apsurda – računati da je starcu i dalje pripadalo 900 dinara po broju. Do kraja septembra naredne godine – u idealnom slučaju bi inkasirao 106 800 dinara. Tome ćemo dodati Milijinu nagradu (3 000), dug za pehare u iznosu od 11 000 dinara i hipotetičku članarinu, te čitav mogući lopovluk iznosi 129 800 dinara (napomena: neisplaćeni novac za skandinavke iz dnevnih novina 2015. čak ni u šali nema smisla dodati toj sumi, jer Živanić u to vreme nije bio ni član, ni predsednik ESS – a, niti ta saradnja ima ikakve veze sa savezom... osim što su nam vispreni članovi predsedništva bagatelisanjem pokvarili posao, i što je naš novac ipak možda uplaćen na jedan čuveni kolektivni račun... ili svejedno kome). 

Pošto je Živanić bio predsednik 22 meseca, to znači da je lopovlukom u idealnom slučaju sebi mesečno mogao da obezbedi oko 5 900 dinara (50 evra), ako isključimo zdravorazumsku pretpostavku da je kao predsednik ESS – a, (ko)organizator SES – a i organizator konkursa imao bilo kakve izdatke. Sve ćemo to minimizirati do ništavnosti, tj. zamislićemo da je on, zapravo, bio dužan da iz svog džepa plaća sve račune i dugove saveza.

Postavlja se pitanje: da li bi ijedan normalan i situiran porodičan čovek, otac i intelektualac bio u stanju da se za 50 evra mesečno neprestano rve u blatu sa Veprovom Glavom, jednim psihosocijalno neizbalansiranim primitivcem, Zoranom Radisavljevićem, kojeg nema potrebe opisivati, poluanonimnim mediokritetom Sindikalcem,  starcem od skoro 80 godina i svim ostalim marginalcima koji su se lančano uključivali u proces?! Drugim rečima, Milorad Živanić je došao u retku, neverovatnu, montipajtonovsku situaciju da bude satanizovan i anatemisan zbog lopovluka koji je u samoj svojoj suštini nemoguć i besmislen – jer čak ni najnedostojanstveniji tipovi na svetu ne bi pristali da prodaju obraz za tako uvredljive pare!

Kad se vratimo u realnost, pa oduzmemo od hipotetičke sume ono što smo iz sprdnje dodali i što je moralo da se plati – ostaje gotovo ništa kao jedini mogući plen. Samim tim što je neko poverovao u idiotske konstrukcije crne trojke i njihovog vremešnog saučesnika, smestio se je u sistem srpskog enigmatskog društva. A to društvo, nažalost, većinski čine mentalno oštećeni, intelektualno neizgrađeni ili razgrađeni  ljudi.

U tom sistemu Živaniću definitivno nije mesto. Nije ni Dinku Kneževiću, ni mnogima koji još nisu istupili iz – kako jednom proročki reče aktuelni tzv. predsednik – tog sramnog saveza. U današnjem ESS – u, zapravo, nije mesto nikome ko ima obraza. Ima i onih koji su se do onomad javno zahvaljivali bogu što nisu članovi ESS - a i ismevali kolege iz predsedništva, tobož srećni što su iznad javašluka (ko je rekao Miroslav Cvetković?!),  a zapravo – konačno su se stekli uslovi da takvi budu među svojima.  

I kao što rekoh, u pravnom smislu – Živanić je zaista bio loš predsednik. U logičkom – teško je reći. Ali u moralnom, bio je vrlo koristan po srpsko enigmatsko društvo: pomogao nam je da vidimo ko je ko. 


Nastaviće se

14. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (8): Rašomonijada


Konflikt između Miroslava Lazarevića i Milorada Živanića bio je očigledan i pre izborne skupštine. Svedoci bi rekli: kasnije je bio još očigledniji (i na SES - u, i na svečanoj skupštini, i na drugim manje formalnim skupovima), ali je Lazarević jedan fini gospodin koji nije želeo da diže halabuku i pravi cirkus, verujući da se Živanić pre ili kasnije popustiti... i platiti mu sav harač. Prekipelo mu je tek u maju 2014. godine, te je u junskom broju Vesnika Nove zagonetke (br. 38) otvorio dušu.

Uz ono što je poznato iz prethodnih nastavaka (anamneza saradnje, filozofski značaj, "pišem ESS, a mislim Nova zagonetka" i "zajmim ESS - u pare ESS - a iz kase Nove zagonetke"), rečeno je sledeće: "Od broja 144 (3. mart 2013) do broja 164 (28. jul), i od broja 174 (6. oktobar) do danas, Milorad Živanić je samovoljno odlučio da više ne daje procenat od honorara za ovu saradnju Enigmatskom klubu Nova zagonetka, iako je član predsedništva ovog kluba. Na taj način je oštetio klub za 52 x 900 = 46 800 dinara!" Uplatio mu je 8 100 dinara za brojeve 165 - 173 (i to verovatno uoči SES - a, što bi značilo da je na taj način pokušao da ga umiri, te otuda njegova blažena izjava: "Sve radi po dogovoru", a da li je to bilo nemoralno, iznuđeno, taktično ili moralno, videćemo u nastavku teksta).

Kao najinteresantniji momenat zapisnika može se izdvojiti Lazarevićeva izjava: "Najgori vid nekorektnosti i bezobrazluka je potkradanje onoga ko je taj posao i ugovorio, potkradanje kolega sa kojima treba da se ostvaruju zajednički klupski interesi." Uz to, mašio se za ćitap, podsetio da takvo ponašanje mora biti sankcionisano po statutu, i predložio da se Živaniću ponudi rok od 15 dana za izmirenje duga, kako ne bi bio isključen iz članstva. Na kraju je ljubazno bacio i sledeću bombu: "Ovim postupkom se, naravno, ne ruši ESS, klub svesrdno podržava ovu organizaciju, ali mora da bude reda i poštenja, i da pravi ljudi budu na funkcijama. Zbog toga će Nova zagonetka pokrenuti i pitanje moralnog lika Milorada Živanića i da li takav čovek može da bude na čelu srpskih enigmata."

Mogući scenario 1: Lazarević je naivčina, a Živanić prevarant. Ovaj prvi ne shvata da je ESS širi pojam od pojma Nova zagonetka, i ne uviđa da titula predsednika ESS - a ima veću težinu od titule predsednika kluba. Takođe, nesposoban je da odvoji lično od kolektivnog, subjektivno od objektivnog, "mislim" od "treba", želje od dužnosti i sl. Ovaj drugi koristi njegovu prostodušnost, te ga navodi na kriminal: umesto njega ugovara način uplate honorara i odlučuje da mu plaća harač, tj. mito kojim će ga držati po strani, svestan da oštećuje savez, ali srećan što tako podiže prosek za penziju i pride ima odrešene ruke da podešava visinu svog honorara. Veprova Glava nakon nekoliko godina raskrinkava mahinaciju, i starac počinje da sumnja u ispravnost svog zamenika. Živanić i bez njegovog glasa postaje predsednik ESS – a i zaustavlja haračenje, uzimajući još 10 % za sebe. Starac uljudno traži pare i čeka više od godinu dana, a onda ohrabren kampanjom crne trojke odlučuje da progovori. 

Mogući scenario 2: Lazarević nije naivan, a Živanić poštuje njegovu funkciju, godine i autoritet. Ovaj prvi dobro shvata odnose između pojmova ESS i Nova zagonetka, a – poput nekih svojih prethodnika – koristi zvanje predsednika saveza za ostvarivanje interesa svog kluba tj. ugovara tezge predstavljajući se kao prva glava ESS – a, a potpisujući se kao predsednik Nove zagonetke. Jedino se u slučaju Alo razbibrige nekim čudom odlučuje za obrnutu situaciju, no svakako određuje harač za svoj klub. Nudi Živaniću saradnju, i ovaj pristaje, zadovoljan svojim uredničkim procentom (10 %). Veprova Glava nakon nekoliko godina ubacuje rovca, i starac počinje da sumnja u lojalnost svog zamenika. Živanić i bez njegovog glasa postaje predsednik ESS – a i zaustavlja haračenje, koristeći tih 10 % za potrebe ESS – a. Ostatak isti kao u scenariju 1.

Mogući scenario 3: Lazarević je naivčina, Živanić takođe. Nijedan od njih ne razume odnose između pojmova ESS i Nova zagonetka, predsednik saveza i predsednik kluba itd. Poslodavac ih poziva u redakciju, zahteva da Živanić bude urednik i zabranjuje Lazareviću da razmišlja o načinu uplate honorara. Poslodavac se predstavlja kao fan Nove zagonetke, insistira da klub dobija 10 % na ime harača, ali hoće da u impresumu formalno stoji „ESS“. Uz to, traži da Živanić naknadno dođe sam, kako bi izabrao način uplate koji mu najviše odgovara. Veprova Glava nakon nekoliko godina dobronamerno iznosi teoriju zavere, i starac počinje da veruje da je poslodavac nasamario Živanića. Na izbornoj skupštini ne glasa za njega jer veruje da je Živanić svojom lakovernošću oštetio savez. Živanić i bez njegovog glasa postaje predsednik ESS – a i zaustavlja haračenje, odlučivši da tih 10 % ubuduće daje u humanitarne svrhe. Ostatak isti kao u scenariju 1 i 2.

Mogući scenario 4: Lazarević je prevarant, Živanić takođe. Obojica shvataju odnos pojmova ESS i Nova zagonetka. Ugovaraju tezgu tako da obojica imaju maksimalnu korist: Lazarević harač za svoj klub i imidž velikodušnog predsednika u drugim klubovima, a Živanić prosek za penziju i manipulisanje honorarima. Veprova Glava nakon nekoliko godina ukazuje na štetu koja se nanosi ESS – u, a starac počinje da veruje da je ovaj drugi na većem dobitku nego on. Živanić i bez njegovog glasa postaje predsednik ESS – a i zaustavlja haračenje, preusmerivši 10 % od saradnje na antienigmatske ciljeve. Ostatak isti kao u scenariju 1, 2 i 3.

Dakle, ono što je nepromenljivo, kako god rekonstruisali priču, jeste epilog: Lazarević je tražio pare i čekao više od godinu dana, a onda je – ohrabren akcijama Veprove Glave, Zorana Radisavljevića i Sindikalca – odlučio da progovori. I kad je progovorio – sve je bilo jasno.... ali ne baš svima. 

Uz sve to, na istoj skupštini Nove zagonetke, Živanić je uhvaćen u još jednom „lopovluku“! Naime, sekretar ESS – a Vladimir Šarić se izvinio Miliji Stevanoviću što mu nije isplaćena nagrada u iznosu od 3 000 dinara koju je osvojio na FEZ – u u septembru 2013. godine, rekavši da ESS ima određene dugove. Zanimljivo je da u zapisnik nije ušlo ono što je "čula" Veprova Glava i brže-bolje istakla na svom blogu: „Na ovo se odmah javio Marjan Radaković kao organizator FEZ – a, i rekao da nema potrebe da se bilo ko izvinjava, jer je on sve nagrade uplatio na račun ESS – a.

Čitav feljton „Sumrak ESS – a“ je u samoj suštini urnebesna komedija apsurda, to se mora reći. Krimi-scenario sa potkom: bedni interesi, rvanje u blatu za lilihip i žvakaću gumu, haos od početka do kraja... Međutim, ovakve epizode daju priči notu nepoznatog nadrealizma, jer kad nešto probije granicu smisla, reakcije iz zone razuma postaju nedovoljne. Obratite pažnju: 3 000 dinara! Ne 300 000 000, ne 300 000, već nešto malo više od 25 evra! Dakle, predsednik-lopov je, prema rekonstrukciji Veprove Glave, podigao sa računa ESS – a velelepnu Stevanovićevu nagradu - i pobegao u nepoznatom pravcu! Nema ni priznanica, ni datuma, ni telefona, ni mejlova, ni susreta koju su se desili u međuvremenu – jedino se pominje da na računu nema ni dinara i da stoga treba ispitati moralni lik Milorada Živanića! 

Na tom računu godinama nije bilo para. Kad se već ispitivalo zašto, valjalo je krenuti – ako ne od početka – onda bar od Miroslava Lazarevića... jer je bio tu. Mogao je lepo da ustane, pa da objasni po kom je pravnom, moralnom i logičkom osnovu uzimao harač od saradnje sa Alo razbibrigom, i koji je deo tog harača završio na računu ESS – a? Takođe, mogao je da se zahvali Živaniću što mu je uplatio i tih 8 100 dinara za brojeve 165 – 173, jer ako starac već nije mogao da vrati u zajedničku kasu novac koji je obezbedio svom klubu na štetu drugih klubova, imao je dovoljno vremena da se sabere i da prestane da traži ono što mu ne pripada. 

A uz sve to, Alo razbibriga je u međuvremenu prešla na novi format, te je 5. januara 2014. godine opet izašao prvi broj. Iako je koncept bio osetno promenjen, naziv tj. brend je ostao isti (pored formata, skresan je i broj enigmatskih strana sa 12 na 10, kasnije na 9, a smanjen je i honorar). Dakle, saradnja koju je Lazarević ugovorio u maju 2010. ugašena je u decembru 2013. sa brojem 190, a to znači da ni u teoriji nije mogao da dobije procenat za 52 broja (već za 36). U pravno-moralno-logičkoj praksi, starac je zapravo (bio) dužan ESS – u onoliko koliko je uzeo na ime samopropisanog harača (za 145 + 9 brojeva), u dinarima: 154 x 900 = 138 600.

P. S. Saradnju sa sadašnjom Alo razbibrigom je ugovorio Živanić, pa imam jedan predlog za aktuelno predsedništvo ESS - a: ako i dalje dajete 10 % starcu zato što je ugovorio prvu tj. ugašenu saradnju, što je isto kao kad biste plaćali kiriju babi koja je bila podstanarka u srušenoj zgradi na čijem je mestu sagrađena nova, morate priznati da Živanić zaslužuje i više - jer je prvi iznajmio novu zgradu tj. onu u kojoj vi sada stanujete. No, dovoljno je 10 %, pa obračunajte koliko ste mu dužni od oktobra 2015. do danas (a možemo i odmah da zaokružimo na 50 000 dinara, sigurno nije manje). Kad tome dodamo da sam ja odbio da budem urednik Alo razbibrige u korist Veprove Glave i njene menažerije (da se jednom najedu), odrežite i meni 10 % na ime nagrade za prepuštanje zgrade bogaljima (dakle, još 50 000 dinara), pa  lepo platite one pehare, dajte 50 000 Radenku Rakoviću, a Miliji Stevanoviću, kao odštetu za pretrpljeni stres na skupštini Nove zagonetke, uplatite još 30 000 (a možete i Marjanu Radakoviću, pa neka mu ih on prosledi preko računa ESS - a, mada je zgodnije, praktičnije i logičnije poslati živom čoveku nagradu na lični račun, a sekretaru eventualno dostaviti dokaz o uplati... kad već sve mora da vam se nacrta). Preostalih 9 000 donirajte nekom manastiru, da se malko pročistite od nečovečne štroke i okadite enigmatski prostor od moralnog smrada kojim ste ispunili sve ćoškove (Živanić i ja častimo!) Ah, da... možda i ne dajete harač Lazareviću zato što je prvi iznajmio srušenu zgradu, nego iz zahvalnosti za učešće u krvavoj borbi za isti taj harač. U tom slučaju vam ne bi pomoglo ni da sagradite crkvu.


Nastaviće se