21. 9. 2014.

Vajar skriven u jabuci

Skopas
Među ostalim granama umetnosti, i vajarstvo je procvetalo na tlu stare Grčke. To znaju svi koji su završili osmoletku, a od jednog prosečnog učenika V razreda se može očekivati i da nabroji imena najvećih skulptora iz tog perioda. Dakle, malo kome su nepoznati velikani iz V veka pne: MIRON iz Atike, FIDIJA iz Atine i POLIKLET iz Arga, a deo naše opšte kulture su i imena njihovih nešto mlađih kolega iz IV veka pne: PRAKSITEL iz Atine, LISIP iz Sikiona i SKOPAS sa Parosa. Najveća enigmatska zvezda od njih je verovatno Skopas, no nije bez ozbiljne konkurencije kada u obzir uzmemo i grupu "malih" skulptora iz tog doba, koji su svakodnevni posetioci naših ukrštenih reči.

Ti objektivno manje važni, ali enigmatski i te kako značajni starogrčki vajari su: ANTENOR iz Atine (VI vek pne), POLIMED iz Arga (VI vek pne), ALKAMEN sa Limnosa (V vek pne), ALIP iz Sikiona (V vek pne), KRITIJA iz Atine (V vek pne), ANTIFAN iz Arga (IV vek pne), KLEON iz Sikiona (IV vek pne) itd. Porodici sa Rodosa (I vek pne) koja je čovečanstvu ostavila vajarsku grupu Laokon(t) i sinovi, prema Pliniju pripadaju otac AGESANDAR i njegovi naslednici POLIDOR i ATENODOR. Po navalentnosti se naročito ističe ATENID sa Hiosa (VI vek pne), čiji je otac i učitelj bio slavni ARHERM, a brat i poslovni partner BUPAL. Zapravo, Atenid se uopšte ne zove tako - mi koristimo prilagođenu varijantu njegovog imena Ἄθηνις, što će reći: ATENIS, no već smo videli da se to završno S prema nekom starinskom pravilu pretvara u D, te je Atenid u rangu sa oblicima Adonid, Parid, Itid itd. Neizbežan je i ROIK (Ῥοῖκος) sa Samosa (VI vek pne), ali je u našim ukrštenicama superstar bez premca ipak ONATAS iz Egine (V vek pne). 

Onatas
Ako se može verovati Pausaniji, gospodin Onatas (izv. Ονάτας) je u svoje vreme bio vrlo popularan. Otac mu je bio polupoznati vajar MIKON, pa pošto je nasledio malo talenta, a nije mogao da računa na očeve veze, izučio je vajarsku školu i postao najbolji predstavnik strogog stila. Nažalost, sem detaljnih opisa, ništa nije sačuvano od njegovih skulptura, a pretpostavlja se da su nekakvi pedimenti (koji se danas nalaze u Minhenu) njegovih ruku delo. 

Za nas, doduše, nije mnogo važna Onatasova biografija. Dovoljno je da znamo da se radi o manje-više istaknutoj antičkoj figuri, da bismo mirne duše zadržali njegovo ime kad god samo od sebe iskrsne pri sastavljanju... a to nije retko. Naime, postoji tek nekoliko poznatih šestoslovnih reči sa početnim O i zavšnim S, i to su: OTITIS, OZIRIS i, jašta, ONATAS. Moglo bi se pronaći još štošta (recimo, u eksperimentu sa 6 modela sam otkrio pojam ONIJAS - ime više jevrejskih prvosveštenika po Nemiji, tu je latinizam OKULUS - oko, OLONOS ili Erimantos - planina u Grčkoj, ONURIS ili Anhur - egipatski bog rata, OSTROS - mesto na obali Skadarskog jezera itd.), ali nam je pojam Onatas, u principu, vrlo drag.

Ana Tasić
Interesantno je da postoji ruda vrlo sličnog imena, ANATAS, i ta reč se pojavljuje u našim kombinacijama još češće nego logogrif sa O (što je logično, pošto je A frekventnije od O). To je, kao što svi znaju, kristalasti mineral titanijuma, tačnije: njegov dioksid koji se u prirodi javlja u još dva oblika: rutil i brukit (brukit i anatas zagrevanjem prelaze u rutil). Reč anatas ima i palindromno značenje (satana), a iako je vrlo podesna za variranje i iako logogrif ANANAS ima veću semantičku vrednost - ne izbegavamo je. Pošto se srećnim sticajem okolnosti jedna naša vrlo poznata pozorišna kritičarka zove ANA TASIĆ, nije zgoreg znati da titanov oksid ima i prilično dobar produžetak... ali, pošto je danas glavna zvezda vajar iz Egine, vratićemo se njegovom slučaju.

Onat Kutlar
Elem, ONATAS je izvorno ime. Naš Eginjanin (ili Eginac) se često predstavlja rešavačima i adaptiranim imenom ONATA. Adaptacija je sasvim ispravna, budući da iz grčkih tj. starogrčkih ličnih imena koja se završavaju dvoslovom AS (-ας) po pravilu brišemo S. Međutim, u nekim jezicima se koristi i okrnjena varijanta, pa tako u Ruskom enciklopedijskom rečniku nalazimo četvoroslov ONAT. Taj oblik bi bio korektan samo uz završno OS, i pošto tamo piše Όνατος, možemo da pretpostavimo da se radi o propustu. Dakle, ONATA se ne može dalje skraćivati, a ako nam zatreba četvoroslov, možemo se osloniti na svoje dalje rođake iz Azije - ONAT je često tursko ime, odnosno prezime, te pojam možemo opisati kao: turska glumica, Gul ("Polje lala") ili ime turskog književnika Kutlara ("Isak").

Ako zamislimo situaciju u kojoj imamo svu slobodu ovoga sveta da nastavimo niz ONAT, perspektiva se otvara na polju muzike: postoje čak tri pesme pod nazivom ONA TO ZNA, a izvođači su skoro jednako renomirani: grupa "Idoli", Tijana Dapčević i Dragan Kojić Keba. Rok bend "Bjesovi" u opusu ima numeru ONA TE VOLI, a u riznici novokomponovane treš muzike se krije još sijaset bisera: ONA TE PALI (Dara Bubamara), ONA TI JE SUĐENA (grupa "Bon Ami") itd. 

Donata Jancevič-Vavžinjak
Ukoliko, pak, imamo mogućnost da samo ulevo proširimo niz ONATA, prvi pojam koji će većini pasti na pamet je verovatno SONATA, a ako imamo više prostora, može da uskoči i TRIOSONATA (barokna kompozicija za tri instrumenta). Često se sreće i KONATA, sa opisom: stara mera za vino, ulje i sl., a u rečniku SANU je navedeno još nekoliko značenja: soba (rusizam, zast.), neorezana vinova loza (zast.) i posuda za piće ili količina tečnosti u toj posudi (grč.). Po Klaiću, to je latinizam sa značenjem: "posuda ili mera za vino" ili "posuda u kojoj se gaji cveće". Umesto S i K možemo upotrebiti G - Antigon GONATA (kralj Makedonije iz III veka pne, osnivač dinastije Antigonida), ili D - DONATA   (ime bivše poljske skakačice uvis Jancevič-Vavžinjak). Nezaobilazna je i Betovenova strastvena klavirska sonata, poznata kao APASIONATA, a za ljubitelje besmislenih germanizama, evo jednog delikatesa iz Krležine kuhinje: MONDŠAJNSONATA. To je transkribovani naziv Betovenove "Mesečeve sonate", a zašto je jedna takva reč (namenski sklepana zarad oslikavanja snobizma Glembajevih) uopšte ušla u Klaićev rečnik - nije ni važno.

Džon Ata Mils
Konačno, ostaje da vidimo gde je sve pojam ONATA učauren. Najfrekventniji sedmoslovi sa tim nizom su: DŽONATAN (npr. ime irskog književnika Svifta), JONATAN (sorta jabuke) i DONATAR (primalac donacije). Jabuka može biti i JONATANKA (po Klaiću i DŽONATANKA), a u medicini se sreće pojam GONATALGIJA ili gonalgija (bol u kolenu), kao i bezbroj sintagmi sa pridevom NEONATALNI (novorođeni). SONATA DA KAMERA je muzički naziv za kamernu sonatu ili svitu, a sintagme koje se mogu pronaći u Vujaklijinom rečniku su: REDUKCIONA TABELA (tablica za obračunavanje ili sravnjivanje raznih vrsta novca, mera i tegova), KULMINACIONA TAČKA (najviša tačka u razvitku, vrhunac), VEGETACIONA TAČKA (najjači rast na vrhu jednog organa) i REFLEKSIONA TAČKA (tačka u ogledalu sa koje zrak dospeva u oko). Postoji i nekoliko poznatih ličnosti: ALONA TAL (izraelsko-američka glumica i pevačica), DŽON ATA MILS (četvrti predsednik Gane), DONA TART (američka književnica) itd.


19. 9. 2014.

Samo za Hajra

Govoreći o Bažikovom sastavu, ustvrdio sam da je teže sastaviti belinu sa 5 tematskih pojmova, kakvi god oni bili, nego napraviti izbalansiranu ukrštenicu sa istim (ili većim) brojem tematskih pojmova. Hajrudin Hodžić, pak, smatra da je prvi način "linija manjeg otpora", i mada se njegov osvrt pre svega odnosi na posebnu situaciju u kojoj su tematski pojmovi zahvaljujući zajedničkom imeniocu zgodni za "slaganje ukoso" (kod Bažika: Sveta liga, Sveti Nikola, Sveti Sava itd.), stiče se utisak da on generalno daje prednost drugom načinu, i u zanatskom, i u konceptualnom smislu. Po mom mišljenju, taj drugi način je takav da, primenjujući ga, i dobrovoljac sa ulice može napraviti korektnu ukrštenicu. Prvi način, mislim, od autora traži mnogo više iskustva i mnogo ozbiljniju strategiju, a ako nije tako - zašto nema više autora koji su, makar zarad gimnastike uma, bar jednom u životu upotrebili taj model?! Po Hodžićevoj teoriji - to takoreći može svako, ali praksa daje sasvim drugačiju sliku.

Mogu da nacrtam drvenom olovkom, flomasterom, masnim bojicama, da podvučem bitna mesta crvenim markerom i da ih pride zaokružim - ali ako neko ne može da vidi pravo stanje stvari, neće mu pomoći ni sve boje sveta. Nije pitanje šta se kome više sviđa, niti koji način manje ugrožava rešivost i estetiku (to, uostalom, zavisi od individualne veštine) - već šta je teže za sastavljanje? Mi, naravno, možemo da zamenimo tezu, pa da diskutujemo o tome šta je primerenije rešavaču, šta mu se više dopada, kada je na većem dobitku... no, sve su to samo digresije. Ako se držimo teme, ostaje pitanje: zašto je, po mom mišljenju, prvi način nezahvalniji od drugog?

Evo praktičnog odgovora: sastavio sam dve tematske ukrštenice istih dimenzija, sa približnim udelom crnih polja, jednakim prorezima i istim tematskim pojmovima (ima ih 5). U prvoj su svi ti pojmovi u belini, a u drugoj su raštrkani. Zadatak je nešto teži nego Bažikov, budući da tematski pojmovi nisu naročito "konkordantni" (a i ponuda je bila mnogo skromnija), ali smisao ostaje isti. Dakle, bez obzira na to koji mi se rezultat kao celina više dopada i koji sastav smatram uspešnijim  - iz prve ruke mogu da posvedočim da sam se daleko više namučio sa prvim. Štaviše, siguran sam da gotovo svi mogu da naprave jednako ili bar približno dobru ukrštenicu kao što je druga (mnogi mogu i bolju, razume se), ali sam isto tako siguran da samo retki mogu da pronađu formulu za upotrebu prvog načina. Neko bi rekao: to je besmisleno, ničemu ne služi, drugi način je sasvim dobar; neko drugi bi bio oštriji, pa bi uzviknuo: to ništa ne valja, za mene je najbolje ono što ja pravim, a neko treći bi otišao i korak dalje, pa bi Bažika, mene i nama slične nazvao, jelte, budalama. Hajrudin, naravno, nije jedan od njih, pa iako se sva njegova zapažanja, u principu, svode na uverenje: "Najbolje je onako kako ja radim", parola: "Najispravnije je ono što ja mislim", koja je tako tipična za mene, ostaje na snazi.





17. 9. 2014.

Maksimalno tematski

Govoreći o tematskim ukrštenicama, rekoh da sam ja verovatno prvi autor koji je pokazao interesovanje za standardne beline sa nestandardnim brojem tematskih pojmova. Objasnio sam i da takvo enigmatsko izražavanje nema racionalnu pozadinu, tj. da svi mi koji ponekad ili često pokušavamo da pomerimo neke granice u enigmatici to radimo iz svog zadovoljstva, bez nekog višeg cilja. Na ovom blogu smo relativno skoro videli jedan neobičan poduhvat tog tipa, i ta ukrštenica sa 7 tematskih pojmova u belini je, zapravo, dobra ilustracija mojih ambicija: možda će negde biti objavljena, možda i neće, možda ću opet napraviti neku njoj sličnu, možda i ne, možda oni koji su je videli misle da je dobra, možda misle i nešto drugo... ali meni je sve to skoro sasvim nevažno. Zarad svog gušta sam, eto, oborio sopstveni rekord i osećam se kao da sam dao nekakav doprinos ovozemaljskoj enigmatici. Pošto nikad nisam voleo da učestvujem u nečemu samo da bih učestvovao, označen brojem ili crnom tačkom, moje bavljenje slovima i rečima uključuje i potrebu da ne budem "jedan od". Tu nema usiljenosti, forsiranja, guranja - jednostavno, meni je potrebno da stalno otkrivam nešto novo i da prevazilazim sopstvene nivoe. Niti mi se enigmatika nameće kao zanat, niti je meni bliska uloga zanatlije, i zato činim sve što mogu kako bih sačuvao (možda iluzornu, ali nezamenljivu) predstavu o ovom hobiju, ali i predstavu o svom mestu u konkretnom stvaralačkom sistemu. 

Ekskluzivnost beline sa 7 tematskih pojmova nije samo u tom broju, već u činjenici da je izbor bio vrlo skroman, a najreprezentativniji pojmovi su ipak uvršteni u kombinaciju; Bora Stanković nije napisao 1000 dela, ali ona po kojima je poznat se nalaze u belini. Međutim, koliko god ta dela bila poznata i koliko god ostali pojmovi bili rešivi, ako zamislimo belinu sa 8 tematskih pojmova koji se ne mogu konkretno opisati (direktnim asocijacijama)  - čini se da bi to bilo preterano. U tom slučaju bismo upotrebljivost (koja je ipak logički okvir podviga), trampili za sumnjivu funkcionalnost, a ako bi rešivost bila ozbiljno ugrožena - akcija bi bila čist promašaj. 

Ipak, postoji jedan relativno zgodan način za izbegavanje spomenute zamke: ako su svi pojmovi u ukrštenici imena i prezimena, onda se sve te reči - razume se - mogu opisati preko poznatih ličnosti, i tako dobijamo  100 % tematski sastav. Pre mnogo godina sam utvrdio da je ova podvrsta vlastitih imenica vrlo podesna za enigmatsku eksploataciju, a pošto sam oduvek imao utisak da upotreba imena  na neki način oživljava mrtve kombinacije, nastala je nova vrsta ukrštenice - imenarka. Najpre sam koristio naziv "Galerija ličnosti", a u potrazi za nekim zvučnijim i duhovitijim imenom, shvativši da je takav sastav najefektniji kad je u formi skandinavke, napravio sam pomalo nakaradnu, ali lako upamtljivu kovanicu. Imenarka je, kao što čitaoci bloga zasigurno znaju, sada moj zaštitni znak, i sve one modele koje inače koristim pri sastavljanju običnih ukrštenica primenjujem i tu, te postoje imenarke sa molerskim belinama, sa učaurenim pojmovima, sa užim obimom tematskih pojmova itd. U ovoj priči je najvažnije zapaziti da je imenarka sa (omiljenom ili omraženom) belinom 6 x 6 zapravo skandinavka sa 12 tematskih pojmova u belini.

Valja primetiti i da se takva tematska ukrštenica ipak razlikuje od one sa 7 tematskih pojmova: broj raspoloživih reči je neuporedivo veći, tj. ograničenja su neuporedivo manja, te je i kombinovanje lagodnije (naravno, ne treba izvesti pogrešan zaključak da je to lako sastaviti... uopšte nije!). Uz to, iako su svi pojmovi - uslovno rečeno - tematski, rešivost nimalo nije ugrožena, jer su opisi sasvim konkretni, a umesto njih se čak mogu koristiti fotografije! Jasno je da se u takvim radovima ne može insistirati na komplikovanoj strukturi, jer uspeh (kao i kod ogromnih belina) ponajviše zavisi od umerenosti, a ono o čemu najviše treba brinuti je, dabome, poznatost tih imena i prezimena. Jednog prosečnog rešavača verovatno ne zanima da li sam to izvukao iz rukava ili sam se uneredio dok sam sve uklopio - on želi da reši ukrštenicu, a pošto su njegove želje bitan deo mog pravilnika, jednako razmišljam i o svom, i o njegovom zadovoljstvu. 


Prva (i zasad jedina) imenarka sa belinom 6 x 6 iliti prva ukrštenica sa 12 tematskih pojmova u belini je objavljena u januarskom broju ovogodišnje "Enigme" (nastala je mnogo ranije, ali je tada došla na red). Nemam ništa posebno da primetim, osim da je belinu ukrasio jedan kolega! Naime, LOJANICA je prezime beogradskog enigmate Dragana, i mada sam mogao da pronađem neku drugu manje ili više poznatu ličnost - bio sam bez dileme, jer sam želeo da se u takvom enigmatskom radu nađe i neko iz našeg tabora. Uostalom, poznato je da na blogu TIO čašćavam odabrane kolege porcijama "slave", praveći im specijalne rođendanske imenarke u kojima su oni glavne zvezde. Bilo je i radova sa belinom 6 x 6: jedan je poklonjen Zekiću (prilažem izmenjenu, ali i dalje ne baš savršenu verziju, sa dva vrlo slična imena u glavnoj kombinaciji), a drugi Besničaninu. Uzgred, sa ove distance mi se neke druge rođendanske imenarke više dopadaju, iako su manje bele (dobro mi izgleda Nikićeva, nije rđava ni Bovanova, Perićeva je lepa, a nastala je za - u vr' glave - pola sata  itd.)

Rođendanska imenarka sa bloga TIO, januar 2014.

Rođendanska imenarka sa bloga TIO, april 2014.
Mali bonus, takoreći bonušćić: predstavljam i jednu malu, već objavljenu imenarku, koju sam specijalno za ovu priliku pripremio na neuobičajen način - kao ilustrovanu ukrštenicu. 

16. 9. 2014.

5 u 1

Možebiti da sam ja pionir kada je reč o standardnim četvrtastim belinama sa šest i više tematskih pojmova, ali  treba znati da nisam jedini ljubitelj tematskih ukrštenica tog tipa, i da je autora sa sličnim tendencijama bilo i ranije. Činjenica je da su tematski radovi utoliko manje prijemčivi rešavačima što je broj izukrštanih tematskih pojmova veći, no ipak nije nemoguće uhvatiti krivinu.

Ne postoji neko racionalno opravdanje za samozlostavljanje u vidu pokušaja da se 5, 6 ili 7 vreća krompira ugura u isti špajz: u tom špajzu treba da ostane mesta i za drugo povrće, za brašno, šećer, ulje, tegle, konzerve i sl., pa sve to treba lepo i pametno poređati, a valja ostaviti i dovoljno prostora za prolaz, jer je ostava uzalud puna ako se čovek u njoj ne može snaći ili uopšte ne može ući. Matematika je, zapravo, u svakodnevnom životu mnogo prisutnija  nego što mislimo, a da bismo neke naizgled obične stvari uradili istinski dobro, pored smisla za račun nije loše imati i malo smisla za umetnost. Dobro je, kaže klasična filozofija, samo ono što je istovremeno korisno i lepo, a da bismo banalnu, prizemnu stvar popeli na nivo uzvišenosti, potrebno je i malo više od sklada funkcionalnosti i lepote. Primenjeno na ukrštene reči, čini se da jedan autor može stvoriti nešto uzvišeno samo ako je istovremeno iracionalan i racionalan, a pošto ostvarenje cilja ne povlači neke posebne gratifikacije, njegovo delo je utoliko uzvišenije. Obratite pažnju: jedan ambiciozan enigmatski autor je i naučnik i umetnik, a šta god stvorio - to neće imati ni naučnu, ni umetničku vrednost.

U jednom starom broju "Hupera" (najlepše se zahvaljujem Miroslavu Živkoviću na ustupljenim primercima), dakle u listu koji je bio namenjen najširoj publici i koji je dosledno negovao pitku enigmatiku, Jan Bažik (1957 - 2007) je potpisao sjajnu skandinavku, koja se u svojoj jednostavnosti penje do uzvišenosti. 6. juna 1991. godine, u broju 32, objavljena je neobična tematska ukrštenica sa 5 odlično ukomponovanih tematskih pojmova. Istina, reč je o 5 sintagmi sa istim pridevom, što znači da je posao bio nešto lakši nego u hipotetičkoj situaciji sa nekomplementarnim pojmovima, ali samim tim što je autor obradio zahvalnu temu na nezahvalan način, uspeo da zadovolji kriterijume lista i ostvari svoj cilj, zaslužio je poseban osvrt.

Jan Bažik, Huper 32
Bažik, razume se, uopšte nije morao da obradi izabranu temu baš ovako: mogao je da raštrka tematske pojmove, da na uobičajen način dovrši ukrštenicu i da zacelo uspešno obavi zadatak. Zadatak, u principu, glasi: "napraviti maksimalno upotrebljiv proizvod", ali ako tako bukvalno shvatimo smisao enigmatike, onda dovodimo u pitanje neke njene vrlo značajne karakteristike, negiramo potrebu za istraživanjem mogućnosti, za ispitivanjem granica i za igrom. Ne radi se tu o rekorderstvu, paraderstvu, samodokazivanju, dokazivanju... Postoje neke prilike kada autor svojim radom želi da skrene pažnju na sebe, da se takmiči, da se busa u prsa, ali zašto bi jedan Bažik u maksimalno tiražnom listu objavio "uzvišeni" sastav? Da se istakne, da impresionira kolege, možda rešavače? Ne verujem. Ako pođem od sebe, rekao bih da su ovakve vratolomije ponajviše funkcija nekakvog stvaralačkog zanosa i želje za prevazilaženjem (enigmatske) kolotečine, u koju svako upadne pre ili kasnije ... Uostalom, malo ko skače paraglajderom da bi dobio aplauz ili da bi pokazao drugima koliko je hrabar. Ljudi to najčešće rade iz privatnih, krajnje sebičnih razloga, i svako svesno igranje sa svojim mogućnostima je, zapravo, potraga za adrenalinom.

Dakle, vidite i sami: belina je izvanredna. Ako izuzmemo 5 tematskih pojmova (koji su - što je vrlo važno - opštepoznati), od preostalih 7 - bar 5, a verovatno i 6 je savršeno rešivo. Čak mislim da je kombinacija i suviše rešiva, ali Bažikov pristup je generalno bio takav, i svi njegovi radovi su bili namenjeni naprednim početnicima. Zamišljeni napredni početnik koji je ovo rešavao pre 23 godine verovatno nije shvatio da ispred sebe ima nešto izuzetno, ali je na kraju garant bio zadovoljan - autor mu je na vrlo prijateljski način pomogao da postane ponosan na sebe (ne znam kako danas stoje stvari, ali nekada je ukrštenica za većinu ljudi predstavljala susret sa sopstvenim znanjem). 

Strukturalno - takođe bez greške: dva uspravna tematska pojma su zahtevala od autora da napravi strategiju, a rezultat je verovatno premašio i njegova početna očekivanja, pa smo dobili dva lepa proširenja. U gornjem delu je iskrsnuo glagol svariti, a dole levo Kardif, očajanost (neuobičajen, ali ravnopravan književni oblik) i aspirant, dok se uspravno pojavila i jedna strukturalno veoma vredna reč: zvrčina. Mala zamerka koju imam se odnosi na crno polje ispod NT, koje je moglo biti izbegnuto da je umesto aspiranta tu smešten neki pojam sa samoglasnikom na kraju, npr. so na ranu; umesto zvrčine bismo imali zvrčanje, umesto AOP - Aonija,  i tako bismo se oslobodili još jednog crnog polja (kuk + Nin - Kalinjin). No, to su već nijanse...

Uz ovu besedu prilažem i stranu iz prvog broja novosadske enigmatske revije "Maksi rebus" (1996). Nije mi poznato da li je ovaj prilično dobro koncipiran i dobrim radovima podržan A4 list i kasnije izlazio, a u jedinom broju koji imam je pokrenuta rubrika "Rebus klub" enigmatičara i prvi predstavljeni enigmata je Jan Bažik. Inače, pored njega, na listi saradnika su: Tošić, Perić, Đokić, Bizumić, Mile Janković, Pučijašević, Lukić, Skoko, Čolaković i drugi.


14. 9. 2014.

Lopatica za čišćenje belina

Najpopularnija poljoprivredna alatka u ukrštenim rečima nije ni motika, ni grabulja, čak ni ašov - već jedna pomoćna stvarčica, koju je malo ko od nas ikad video. To je ujedno i jedan od najfrekventnijih "enigmatizama", i mada je predmet verovatno izašao iz mode zajedno sa plugom, sam pojam ima dobre izglede da preživi sve buduće tehnološke revolucije i da izumre tek sa poslednjom ukrštenicom. Reč je, dabome, o nekakvoj lopatici za čišćenje pluga koja se zove ORITAK, ORIĆAK, OTIK ili OTIKAČ(A).

Uz sve ove nazive u rečniku SANU stoji oznaka pokr. To znači da se za istu stvar u vreme kada je ona bila popularna koristilo više naziva, a nijedan nije bio dovoljno rasprostranjen da bi bio proglašen književnim. Po prisustvu slova Ć možemo pretpostaviti da se u Srbiji koristio oblik ORIĆAK, a reference to potvrđuju. Varijanta sa T je takođe (bila) karakteristična za naše parče pokojne zemlje, a prema navodima Vlaste Domaćinovića sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, tako su "lopaticu kojom se struže zemlja sa lemeša i daske u toku oranja" zvali i u Baranji, u selima: Torjanci, Gajić i Branjin Vrh. U Bosni je ova metalna spravica sa drvenom drškom bila poznata kao OTIK, a taj naziv je zabeležen i u Lici, Baranji i drugim delovima Hrvatske. Oblici OTIKAČ i OTIKAČA su tipični za crnogorsko primorje.

Otka (oritak, orićak, otik, otikač)
Zanimljivo je da vrlo frekventan pojam OTKA poslovično izjednačavamo sa tobožnjim sinonimima strugaljka i maklja. Neće biti. Strugaljka i maklja su stolarske alatke, a otka je "gvozdena lopatica uglavljena u drveni, na gornjem kraju povijeni štap, kojom se sa pluga skida blato, korov itd." Kao što vidimo, OTKA je sinonim za ORIĆAK, i taj oblik je, prema referencama, korišćen širom bivše Jugoslavije. Inače, pojam "otka" u rečniku SANU ima još nekoliko značenja ("ono što je otkano", "potka", "otkada"). 

Elem, ORIĆAK i ORITAK, kao spontano formirani nizovi slova, ne ostavljaju mnogo izbora sastavljaču. Ako govorimo o šestoslovima, od suglasnika je varijabilno jedino slovo R, te umesto njega možemo upotrebiti V i dobiti OVITAK ili OVIĆAK. Ovitak je sinonim za omot ili uvijač, kao i za zamotuljak, a po trećem značenju iz rečnika SANU to je naziv za gornji deo čarape iznad stopala, grlić. Ovićak je, pak, jedan od postupaka u igri piljaka ili batina; udarac, šamar. Takođe, navedeno je i nekoliko pokrajinskih i jamačno arhaičnih izraza: NA OVITAK - polukružni, lučni položaj nečega, zavijutak, NI OVIĆAK ili NA OVIĆAK - veoma mala, nedovoljna količina nečega i POJESTI OVIĆAK - dobiti batine, biti izudaran. Ipak, pošto je R frekventnije od V, ovitak i ovićak će valjda zauvek ostati u senci slavne lopatice.

Orit Foks
Četvoroslov ORIT, uzgred, nije bez značenja: to je vrlo često jevrejsko žensko ime, pa postoji nekoliko poznatih Izraelki (na planetarnom nivou je najčuvenija silikonska manekenka i glumica ORIT FOKS). Neki autori petoslovni, te nepovratni glagol ORITI opisuju kao povratni: odjekivati (što će reći: oriti se). To je zacelo neispravno, a u rečnicima je lako pronaći adekvatniji opis: "izgovarati sa odjekom", "obarati praveći buku" ili "rušiti, razvaljivati". Radi se o arhaizmima, ali dva poslednja značenja su implicitno sadržana u svima poznatom izrazu ORILO GORILO (šta god se desilo), pa se može reći da bi upotreba bila prilično opravdana.

Borej i Oritija
Niz ORIT se može nastaviti i na malo maštovitiji način, s obzirom na to da su starogrčke OREADE vrlo rado viđene u ukrštenicama: jedna od njih, dakle jedna mitska planinska nimfa, zvala se ORITIJA (grč. Ὠρείθυια), a na našoj Vikipediji se kao alternativno ime spominje Ortija, što se ni na koji način ne može izvesti iz originalnog imena, pa je po svoj prilici reč o prepisanom tipfeleru. Za nas je dobro što se ne radi o nekoj sporednoj, nebitnoj utvari, već o supruzi boga severnog vetra po imenu BOREJ (dok je njen resor planinski vetar).

Ukoliko želimo da proširimo niz ORITAK/ORIĆAK ulevo, imamo po jednu varijantu za oba navedena oblika: BORIĆAK (sasvim mali bor) i KORITAK (pokrajinski naziv za lemeš ili raonik), dok ovitak može postati POVITAK (povoj). Naravno, mogućnosti su veće ako variramo R i(li) T/Ć, pa možemo dobiti pojmove: BOLJITAK, DOBITAK, MORIJAK i sl. Ako je varijabilno samo K, najveće šanse da se pojavi u ukrštenici ima KORITAR (sa derivatima koritarka i koritarstvo), a onda i KORITASTO, KORITANCE, KORITAŠCE. Česta je i sintagma IVANOVA KORITA, razni ritmovi: BIORITAM, ALGORITAM, IDIORITAM, a isti niz se sreće i u pridevima KOLORITAN, AUTORITATIVAN (samovlastan; dominantan, samouveren) i AUTORITARAN (ima suprotno značenje, ali je u mnogim rečnicima izjednačen sa prvim pridevom; znači: pokoran, ponizan). Pored toga, možemo izvesti i imenice AUTORITATIVNOST i AUTORITARNOST. Od niza ORIĆA mogu nastati: AMORIĆANI (stari semitski narod, Amorejci, Amoriti), TABORIĆANI (radikalni husiti, nazvani po češkom gradu Taboru), KORIĆANI (mesto kod Kragujevca), GORIĆANI (meštani Gorića kod Valjeva), KOPORIĆANI (meštani Koporića kod Leposavića) itd.

Između otika i otikača se skriva jedan učestalni pluralni latinizam iz medicine: OTIKA - lekovi protiv bolesti ušiju. Zapravo, u radovima starijih autora taj opis možemo sresti i u jednini, pri čemu je traženi pojam otik, ali je tu ipak reč o pesničkoj slobodi. Interesantno je da od niza OTIKA, prema rečniku SANU, može nastati i čudna monotona reč OTIKATAKATI (proizvesti zvuke "tika-taka", otkucati ili - figurativno - izgovoriti ritmički, nalik ritmu časovnika), a tu je i pokrajinski glagol OTIKATI - otići, odlutati (uzgred, u vranjanskom dijalektu POTIKATI znači izgubiti iz vida). Otikač se u ukrštenim rečima sreće nešto ređe od varijante otik, a razlog je vrlo prost: K je lako zamenljivo, a vrlo učestali šestoslovi koje na taj način dobijamo - OTIRAČ i OTIMAČ su semantički vredniji (a pri tom su R i M generalno frekventniji od K). Uz to, pošto su samoglasnici u principu lakši za variranje, otikač u većini slučajeva strada od pojmova UTIKAČ i OTAKAČ (drvena posuda u koju se otače vino). Sve u svemu, u trci za najveću zvezdu u "porodici" su OTIK, ORITAK i OTKA, dok dva preostala "brata" tek s vremena na vreme ulaze u igru. Ipak, svi imaju isti cilj: zdušno pomažu autorima (možda i programima, ko će ga znati), hrabro se nameću kao najbolja sredstva za spašavanje kombinacija i čiste beline od crnih polja i blatnjavih pojmova .

13. 9. 2014.

Ko je najsasvim, potpuno sasvim, najbolji dasa?

U jubilarnom hiljaditom broju "Enigme" (22. VIII 1975.), objavljeni su rezultati velikog saradničkog konkursa MINOS - borba za kvalitet. Konkurs je sadržao tri dela, a svaki deo je obuhvatao po nekoliko vrsta enigmatskih sastava. Pored ukrštenih reči, bilo je još pet kategorija: rebus, aritmogrif/mozaik/ispunjaljka, stihovana zagonetka, kriptogram i anagram. Učesnici su imali na raspolaganju 4 meseca, a ukupan broj prispelih radova nije naveden. Prva nagrada je iznosila 600 dinara, druga 400, a treća 300 (cena primerka je bila 2 dinara). U žiriju su bili: Vlasta Pavlović, Zoran Zeljković i Milan Šaban.

Predstavljam tri prvoplasirana sastava u prvom delu konkursa, u kategoriji "ukrštene reči". 


Njihovi autori su:

Branko Polić,
Vojin Krsmanović i
Fehim Kujundžić.

S obzirom na to da su radovi, po mom mišljenju, vrlo reprezentativni, tj. tipični za svoje autore,  smatram da nije teško zaključiti koji je čiji. Dakle, imam mali zadatak za vas: potrebno je da na osnovu stilskih karakteristika povežete svaku od priloženih nagrađenih ukrštenica sa jednim od navedenih autora. 
Drugi deo zadatka je rangiranje: pokušajte da razmišljate kao spomenuti tročlani žiri i da pretpostavite koji je sastav trijumfovao, koji je osvojio drugu, a koji treću nagradu. Ukoliko odlučite da uzmete ućešće u ovoj igri, bilo bi dobro da u komentaru iznesete i svoja zapažanja o kvalitetu ukrštenica (ne mogu da obećam neku nagradu najuspešnijem učesniku, ali verujem da je zadatak sam po sebi dovoljno stimulativan).

A

B

C

11. 9. 2014.

Dopuđino zlato


"Еnigma" br. 1071 (31. dec. 1976.) donosi rezultate trećeg nagradnog saradničkog konkursa MINOS - borba za kvalitet:

"Na sednicama održanim 30. novembra, 3. decembra i 6. decembra 1976. godine, žiri je u punom sastavu razmatrao prispele radove. Za ovaj deo konkursa stigao je ukupno 21 sastav. Broj prispelih radova je zadovoljavajući, s obzirom na kratkoću vremena i prilično težak zadati lik. 

Žiri smatra da prvonagrađeni rad odskače po izboru reči, konstrukciji i kvalitetu, pa je odlučio da drugu nagradu ne dodeli. 

Nagrade su dobili:

1. Veljko Dopuđa, Bihać (šifra: Nevena) - 600 dinara;
3. Fehim Kujundžić, Zvornik (šifra: Amilkar) - 300 dinara;
4. Boris Nazanski, Varaždin (šifra: Junona i paun) - 200 dinara;
5. Krsta Ivanov, Bor (šifra: Borik) - 100 dinara.

Članovi: Zoran Zeljković, predsed. s. r., Branislav Vuković, s. r., Ivica Mlađenović, s. r., Vladimir Šarić, s. r."

Veljko Dopuđa, MINOS '76 - prva nagrada

Što se samog konkursa tiče, nisam otkrio koliko su vremena učesnici imali na raspolaganju, ali zbunjuje podatak da je prispelo svega dvadesetak radova. Autora je verovatno bilo i manje, i to u vreme kada je "Enigma" imala više od 100 aktivnih saradnika! Stvar još manje jasnom čini i to što su nagrade bile vrlo pristojne (primerak lista je stajao 3 dinara, a visina prve nagrade je bila 200 puta veća, što znači da bi u današnjim okolnostima iznosila 12 000), a iako je u obrazloženju rečeno da je zadati lik bio "prilično težak", objektivno se radi o vrlo laganoj mreži. Istina, crna polja su mudro raspoređena, pa je prosečna dužina reči veća od 5, ali je i pored toga, uz samo malo truda, svako mogao da sastavi lepu ukrštenicu. Kao ključni kriterijum se nameće struktura reči, odnosno autorova veština da upotrebi što veći broj "čupavih" pojmova, ali da ti pojmovi podržavaju lepotu našeg jezika i da, razume se, budu poznati.

Nije baš na prvi pogled vidjivo čime je Đopuđina ukrštenica fascinirala uvaženi četvročlani žiri, budući da se blistavi momenti mogu izbrojati na prste jedne ruke, ali pošto je odziv bio tako slab, može se pretpostaviti da je i ovaj nivo kvaliteta bio dovoljan za trijumf. Međutim, dezavuisanje konkurencije odlukom da se druga nagrada uopšte ne dodeli navodi na zaključak da je žiri zaista bio opčinjen ovim radom, i žao mi je što nisu priložili malo detaljnije obrazloženje, kako bismo i mi danas mogli da doživimo deo te čarolije. 

Veljko Dopuđa je, inače, jedan od mojih omiljenih ukršteničara svih vremena, i svima su nam dobro znani njegovi izvanredni simetrični poduhvati, ali ostaviću svoje stare simpatije po strani - i reći da ovde skoro ništa nije vredno posebnog oduševljenja. Od visokocenjenih "prelomljenih" pojmova imamo: škorpion, Čarli Čaplin, graduali, Trocki, naivko, koščica, Vaterlo, beduinka... i to je otprilike sve. Ukrštenica ne sadrži slova Đ, Ž, LJ, NJ, niti DŽ, nema ama baš nijednu reč sa nekom "čvornovatom" suglasničkom grupom, a kao najimpresivniji pojmovi sa domaćim slovima se pojavljuju dečačići i koščica. Tu je i pet reči u množini, uključujući kne. Generalno, rad je jednostavan i dopadljiv, ali ništa više od toga. No, pošto je proglašen neuporedivo boljim od ostalih, odmah možemo da proverimo koliko za njim zaostaje trećeplasirani, odnosi drugoplasirani kome je zarad veličanja prvoplasiranog dodeljena treća nagrada:


Fehim Kujundžić, MINOS '76 - III nagrada

Fehim Kujundžić je takođe autor koji mi je vrlo drag (ne baš kao Dopuđa, ali svakako draži od Kosa, Malenovića, Reljića), i na osnovu svega poznatog sam stekao utisak da je dosledno insistirao na komplikovanoj strukturi. Nažalost, u mnogim radovima koje sam video, ta tendencija je ozbiljno ugrožavala vizuelnu estetiku, pa su ružne gomile crnih polja često kvarile lepe i ambiciozne kombinacije... Ovde je ta mogućnost bila isključena, a to se izgleda odrazilo na sadržaj, pa je napravio ukrštenicu koja sadržinski dosta liči na njega, ali nije baš bez mana. Ako pretpostavimo da je Keptaun transkripcija primerena tom dobu, pitanje je da li npr. reč skresak uopšte postoji, da li škrtost ima množinu (naročito uz svest o tome da je reč o takmičarskom radu) i da li su starež i starača dobre "komšije"?! Naravno, treba primetiti "čvornovate" reči (ostrvlja, trpkost, opština, školstvo, utrčati, obrti), kao i ona slova kojih uopšte nema u pobedničkom radu  (LJ, NJ, Ž), pa kad se tome doda činjenica da broj reči u množini nije veći, pitanje je čime je Dopuđin rad zaslužio čak i prazno mesto ispred Kujundžićevog?

Odgovor je vrlo prost: Kujundžić ima 4 infinitiva (ispostaviti, utrčati, rovariti, stratiti) i 2 glagolske imenice (manjkanje i štirkanje), dok su kod Dopuđe sve reči zajedničke i vlastite imenice! To je očigledno bio vrhovni kriterijum, i mada je diskutabilno koliko je ispravan, može se pretpostaviti da se toga niko drugi nije dosetio ili da se, eto, niko nije potrudio da napravi slovenačku križanku na srpskom jeziku. U svakom slučaju, jedan sadržinski sasvim prosečan rad se izdvojio iz nevelike grupe zahvaljujući malom lukavstvu spretnog autora, a ta priča asocira i skorašnju diskusiju o tome da li velika belina sama po sebi zaslužuje veliki broj poena. Moj odgovor na to pitanje je: izričito ne, ali jednako odgovaram i na pitanje da li ukrštenica u kojoj su sve reči imenice apriori ima prednost u odnosu na neku drugu. Ja ne priznajem aksiome, naročito ne u enigmatici, ali neka ta tema ostane za neku drugu priliku. 

5. 9. 2014.

Stari bludnik iz Areca

Pjetro Aretino
Bilo je slavnijih, značajnijih, čitanijih, citiranijih - ali se u Italiji verovatno nikada nije rodio enigmatski popularniji književnik od jednog razvratnog pamfletiste, kome je kolega Ariosto nadenuo nadimak "bič vladara". Usled literarnog interesovanja za dvorsku izopačenost, bordele i kurtizane, postao je rodonačelnik pornografske književnosti, a poznat je i po satiričnoj poeziji i komedijama. PJETRO ARETINO (Pietro Aretino, 1492 - 1556) je jedan je od najoriginalnijih renesansnih književnika, a njegova najvrednija dela (i u enigmatskom, i u svakom drugom smislu) su: Bludni soneti, Mudrovanja i Talanta.

Aretino, u stvari, u slobodnom prevodu znači: čovek iz Areca (Arečanin?). Grad Areco (Arezzo) se u latinsko doba zvao Arrētium (čitaj: Arecijum), pa pošto su Italijani u toj epohi postajali poznati po mestu rođenja (da li uopšte neko zna kako se prezivao Leonardo da Vinči?!), i Pjetro je podelio sudbinu sa svojim savremenicima. Međutim, poslužio se italijanizovanim etnikom, valjda da bi se razlikovao od slavnog sugrađanina, muzičkog teoretičara i pedagoga po imenu GVIDO ARETINSKI (lat. Guido Aretinus ili ital. Guido d'Arezzo, 991 - 1050). Uzgred, poznato je i ARETINSKO POSUĐE iz antičkog perioda, izrađivano od crvene gline i ukrašavano reljefima.

Anete fon Aretin
Da li bismo mogli da skratimo frekventni sedmoslov, odnosno da pronađemo nešto iole važno što se zove ARETIN? Naravno, ako izuzmemo prisvojni pridev (osim u sintagmi Aretin džez/Aretha's jazz, što je naziv muzičkog albuma pevačice Frenklin), Aretin je prezime jedne poznate baronske familije iz Bavarske. Istina, niko iz te loze nije postao velika planetarna zvezda, ali su se mnogi istakli u svojim oblastima, pa u slučaju nužde ovaj šestoslov možemo opisati npr. kao: "prva bavarska TV voditeljka, Anete fon" (Annette von Aretin, 1920 - 2006). Kad smo već kod skraćivanja, petoslov ARETI se može opisati kao "naselje na Elidi" (izv. Αρετή) ili kao "ime bivše grčke bacačice diska Abaci" (eng. Areti Abatzi), dok se za četvoroslov ARET obraćamo grčkoj mitologiji: to je ime trojanskog kraljevića, Prijamovog sina, a kao sugestija se može koristiti i originalni oblik ARETOS (izv.  Ἄρητος).

Zahvaljujući nametljivosti lanca ARETIN, STARETINAR je jedan od najučestalijih pojmova svih vremena u našim ukrštenim rečima (sa derivatima: staretinarka, staretinarnica, staretinarstvo). Razume se, STARETINA je enigmatski najpopularnija bosanska planina, verovatno i balkanska, a možebiti i evropska. Tu su i augmentativi BARETINA i PARETINA (bolje: paretine), u RMS - u srećemo i KARETINE (od kare), a jareće meso je, dabome, JARETINA (u rečniku SANU nalazimo i pojam JARETINKA, što je pokrajinski naziv za žensko jare).

3. 9. 2014.

Enigma po mojoj meri

"Enigma" 1988/89.
"Enigma" 1990/92.
 Da sam neka vlast, smesta bih naredio da "Enigma" promeni format i postane duplo veća, da čovek može ljudski da je raširi i doručkuje na njoj, ili da uvije kilo sitnih kolača, ili da zaštiti gornji deo ormana od prašine... Da, osamdesetih i početkom devedesetih je bila velika - ali ne samo po dimenzijama, već i po sadržaju, po izboru tema, po kvalitetu radova. Dobio sam od mog starog darodavca Radakovića nekoliko brojeva iz tog perioda, i moram da kažem da sam napokon pronašao svoju epohu! Ovo je, zapravo, moj prvi susret sa tim davno napuštenim formatom, sa ogromnim likovima i prvoklasnim sastavima kakvih u prethodnim decenijama nije bilo u ovom listu, i mislim da je reč o ljubavi na prvi pogled.

Ne znam kako bih ovo drugačije mogao da kažem, ali imam  utisak da je bilo potrebno da se rodi i stasa samo jedan autor da bi "Enigma" napokon procvetala. Čekalo se cirka trideset godina na njegovo pojavljivanje, a kada se je priključio ekipi - mala i jeftina enigmatska revija je napokon mogla da postane velika i skupa. On je, naravno, Rešad Besničanin. U tom periodu saradnici su bili i Železnik, Putniković i Zeljković. Tu su i Reljić, Jakšić, Bažik, zatim Spasojević, Vukadinović, Knežević, Prvanov, Živanić, Čolaković, Janković i skoro svi ostali domaći ukršteničari koji su u tom trenutku bili aktivni. Neki su završavali karijeru (recimo, Železnik i Putniković su preminuli '90), neki su bili na početku, a sa nekim imenima se srećem prvi put u životu: Jelica Prešić, Rade Ravić, Željko Petrović, Željko Jandragić, Metodija Manakov itd. Ima ih toliko da mogu da napune telefonski imenik, ali se valjda nisu dugo zadržali u svetu enigmatike, pa mnogi nisu ni spomenuti u LSE - u. Sreće se i dosta pseudonima (Mentor, Magnus, Greko, Kasi), a fascinantno je da su i radovi poluanonimnih autora često bili vrhunskog kvaliteta (uprkos tome što je list izlazio nedeljno!), te u ovih desetak brojeva takoreći nema nijedne ukrštenice koja drastično kvari prosek. . 

Neenigmatski deo je takođe bio daleko bogatiji i atraktivniji nego danas (ako obratite pažnju na sliku iz jučerašnjeg posta, primetićete da je naslovna strana "zakićena" grobljima!), pa je čovek u svakom broju mogao (pre nego što zavije one kolače ili rasprostre listove po šifonjeru) da pročita ilustrovanu priču o nekoj slavnoj i aktuelnoj ličnosti, rubrike "Enigmin reflektor", "Svetla pozornice", "Enigmin teleskop", humoresku, krimi-priču i još mnogo toga, što je odavno ukinuto i zamenjeno šturim, uzgrednim i nadasve besmislenim tekstićima.

Rešad Besničanin, '88
Dragoslav Rosić, '88

Željko Prvanov, '88

1. 9. 2014.

Bela pobeda


Siguran sam da se od mene očekuje da pre ili kasnije prežvaćem rezultate konkursa ESS - a "Sto godina moderne ukrštenice", ali ću "sitna crevca" ipak ostaviti za neku drugu priliku. Ono što u ovom trenutku mogu da kažem je da sam vrlo ponosan što je, eto, baš moj rad dobio najveći broj poena, a naročito mi prija pomisao na budućnost, u kojoj će oni koji se budu bavili istorijom enigmatike makar uzgred spominjati i moje ime. Recimo, za nekih sto godina, kada neki uvrnuti ljudi budu proslavljali dvestoti rođendan ukrštenice, neko će garantovano podsetiti javnost da je ne tako davno upokojeni MM (jer ja planiram da "teram" do kraja ovog veka!) bio prvi laureat. Pazite: pobednik tog drugog jubilarnog konkursa i ja nikada nećemo biti baš u istom rangu, jer ću ja u svakom nabrajanju biti ispred njega! Ali, ne samo ispred njega - nego ispred svih ostalih pobednika u ovom milenijumu! Dobro, de, priznajem da će kolega koji bude pobrao lovorike 2913. godine otpočeti novi, milenijumski niz, ali ja sam prvi - pa sam prvi, i jedino apokalipsa to može da poništi. :)

Šalim se, naravno. Ono što iskreno želim da kažem svim čitaocima bloga je da ne mogu tačno da procenim nivo svog ponosa i zadovoljstva dok ne vidim ostale takmičarske radove. Jasno je da sam se poslužio malim lukavstvom i upotrebio (zlobnici bi rekli: zloupotrebio) to malo umeća što imam, znajući da belina 8 x 8 uvek ima dobre šanse za pobedu. Prosto, tako je bilo na gotovo svim našim konkursima i pre 50, i pre 30, i pre 5 godina, pa sam mogao očekivati visok plasman. Međutim, pretpostavka o visokom vrednovanju velikih četvrtastih belina nije bila nedostupna ni ostalim učesnicima, te je svako mogao da napravi bar jednu takvu. Svako je mogao - da je mogao... ali nije mogao baš svako.:) To znači da i danas, u eri kompjuterske enigmatike, velike beline nisu prevaziđene i još uvek imaju staru funkciju: njima se demonstrira veština kombinovanja. Dakle, "belinaštvo" je još uvek nezamenljiv vid autorstva, i u neraskidivoj je vezi sa enigmatskim takmičenjima.

Potpuno se slažem sa neautorizovanom opaskom da velika belina sama po sebi nije garancija kvaliteta. Da to nije tačno - svako bi mogao da pobedi na svakom konkursu, jer svako može da napravi svakakvu tj. kojekakvu belinu. Nije poenta u samoj belini, već u umeću da se njome nešto važno saopšti. To saopštenje u suštini glasi: "Ja mogu nešto što ne mogu baš svi." Uostalom, naša bogata enigmatska istorija kaže da su takve beline uglavnom pravili oni koji su umeli da ih prave, što navodi na zaključak da su enigmatski autori prilično samokritični. No, pored samokritičnosti, skloni smo i kritici, pa je oduvek bilo mnogo lakše kritikovati nečiju pobedničku kombinaciju - nego napraviti takvu. Oduvek je bilo tako - a sada smo zatajili i čudom se čudim što se OVDE baš niko nije javio da (zaštićen debelom anonimnošću) kaže koju oštru reč o prvoj ukrštenici.

Sumnjam da se baš svima toliko dopala da bi ostali bez teksta. Ja, recimo, smatram da sam mogao da napravim 5 puta bolju, ali istovremeno smatram da sam uspešno demonstrirao ono što sam u tom trenutku želeo da demonstriram. Imao sam cilj koji se nije svodio samo na postizanje beline, već je uključivao bar još 4 jednako važna kriterijuma (jednostavnost, ekonomičnost, rešivost, vizuelna pregnantnost), i realizovao sam svoju ideju prema svojim mogućnostima. Drago mi je što su članovi žirija generalno u tome prepoznali nekakav kvalitet, i kao što sam rekao na blogu TIO, savršeno razumem što je jedan od njih sastavu dodelio skromnih 10 poena. Taj član žirija verovatno nikada u životu nije napravio takvu belinu i verovatno je neće ni napraviti, ali to ne znači da teoretski ne bi mogao. Teoretski, i ja sam mogao postati kapetan bele lađe, a postao sam ovo što jesam, i sad uopšte ne razmišljam o moru i plovidbi, nemam pojma koliko je teško, a koliko lepo upravljati brodom, orijentisati se na pučini, boriti se s talasima...  Jednostavno, jedan član žirija nije razmišljao kao većina, možda zato što nikad nije ni želeo da bude kapetan one lađe, a možda i zato što ima morsku bolest, i to je sasvim u redu. Ne valja kad svi mislimo isto, jer je to najpouzdaniji znak da mislimo pogrešno. Štaviše, voleo bih da je bilo i više različitih mišljenja. 

U nekom narednom postu ću se zadržati na detaljima iz pobedničke ukrštenice, ali kao što rekoh, prethodno moram da vidim i ostale sastave. Nema smisla da svom radu javno nalazim mane van konteksta (a prema sebi sam suroviji nego prema svima ostalima zajedno), i tek kad sagledam opšti nivo kvaliteta, znaću da li sam se za nagradu izborio samo lukavstvom, ili su ipak bile ključne neke druge osobine.