30. 6. 2014.

Enigmatski darovi starih Grka (1): Iro s onoga svijeta

Nezamenljiv deo enigmatskog fonda čine imena junaka starogrčkih mitova. Ne postoji nijedan toliko bogat i razuđen, a istovremeno široko prihvaćen mitološki sistem kao što je kompleks fantastičnih helenskih predanja, čiji su delovi nezaobilazni elementi svesti savremenog čoveka. Simboli, metafore, parabole i fraze, kao derivati originalnih helenskih legendi, danas imaju status podrazumevajućeg znanja (Tantalove muke, Sizifov kamen, Arijadnina nit, Odiseja, Eridina jabuka, Ikarov let itd). S obzirom na prisustvo mitoloških motiva u kulturi, od svakodnevnog govora, pa do elitističkih umetničkih dela, čini se da je njihovo korišćenje u enigmatici sasvim opravdano. Međutim, što se više spuštamo sa vrha Olimpa ka podnožju, opravdanja postaju sve tanja, a ipak često posežemo za imenima potpuno sporednih i malo kome poznatih helenskih junaka i antijunaka. U stvari, neki od tih nebitnih likova bukvalno silom ulaze u naše radove i nameću se kao pojmovi bez dobrog alternativnog opisa, pa hteli ili ne, i autori i rešavači pre ili kasnije moraju da ih prihvate i zapamte. 

Nijedan pasionirani rešavač ukrštenih reči nije imao nikakve šanse da ne utuvi nadimak prosjaka iz "Odiseje". Troslov IRO možemo opisati kao skraćenicu i verovatno još kojekako, ali najčešće se pozivamo na tu sasvim sporednu figuru iz Homerovog epa. Naime, ovaj popularni prosjak se spominje u samo jednoj epizodi starogrčke telenovele o Odiseju i Penelopi: izazvao je na dvoboj kralja Itake, prerušenog u prosjaka po imenu EPERIT (videvši, valjda,  u njemu konkurenciju), a ovaj mu je u tri poteza prebrojao kosti i bez pardona ga udaljio sa zabave takmičarskog tipa, na kojoj su se prosci svima dobro poznate poštenjače nadmetali za njenu ruku i ostale organe. Dakle, Arnej je u toj priči manje značajan čak i od ANTINOJA, koji je bar bio glavni kandidat za novog kralja, a koji se neuporedivo ređe mota po ukrštenim rečima.

Iro se, nerado ću ovo reći, u stvari uopšte ne transkribuje tako. Bilo bi ispravnije pominjati ga pod imenom IROS (Iros) ili IR, jer je kod nas uobičajeno izostavljanje sufiksa OS iz helenskih imena. Nije isključeno da se u literaturi može pronaći i oblik Iro, ali generalno nema osnova za takvu transkripciju (recimo,  TROILOS nije Troilo već TROIL, a jasno je da HAOS nije Hao, EROS nije Ero, MINOS nije Mino itd.). S tim u vezi, nije zgoreg spomenuti i Irosovog "kolegu", čije je ime vrlo zastupljeno u enigmatici, ali ga poslovično opisujemo drugačije (em neodređeno, em nefunkcionalno). Od rešavača se  traži da odgonetnu četvoroslovni pojam ILOS uz pomoć opisa: "razrok čovek (grč.)", iako bi informativna vrednost otkrivene reči bila daleko veća uz telegrafski opis "osnivač Troje", s obzirom na to da malo ko ne zna da su sinonimi za Prijamov grad ILION i ILIJ. Dvoslov IL takođe ne mora biti opisan kao skraćenica, jer su ILOS i IL (Ilos) ravnopravni oblici - ali ne i Ilo, što bi bio pandan obliku Iro, koji zadržavamo kao omiljeni izuzetak.

Troslov AON se često izjednačava sa etnicima Aonjanin i Aonac, što nema uporište u ozbiljnim izvorima. Aon je polubog, Posejdonov sin i prvi kralj starogrčke pokrajine koja je po njemu nazvana Aonija (kasnije Beotija). Nije baš najjasnije zašto se enigmati ponekad opredeljuju za opis "prvi kralj Beotije", kad je neuporedivo sugestivnije reći "prvi kralj/eponim Aonije". Time istovremeno olakšavamo rešavaču posao i dajemo konkretniju informaciju o pojmu (kao u slučajevima: prvi kralj/eponim Lidije - LIDOS ili LID, prvi kralj/eponim Etolije - ETOLOS ili ETOL itd). EAK, još jedan notorni troslov iz helenske mitologije, u nekim izvorima biva pogrešno transkribovan kao Ajak ("Grčki mitovi", Robert Grevs). Međutim, dovoljno je ovladati vrlo kratkom listom pravila da bismo ispravno pročitali bilo koje grčko ili starogrčko ime: udvojeni samoglasnik αι čita se E, ou je U, a grupe εί i ui - I. Dakle, ime ovog mitskog kralja Egine i jednog od trojice sudija u Hadu je EAK ili EAKOS (grč. Αακός), a AJAK je ipak samo polumajmun.

Mada je reč o levim božanstvima, dve helenske boginje sa troslovnim imenima su neprikosnovene evergrin-zvezde naše enigmatike: jedna je ESA, a druga ATE. Ova prva se tako zove još samo u mrežastim zagonetkama, a malo je poznato da je to alternativno ime Mojre ATROPE (ili ATROPOS, grč. Ἄτροπος), koje je koristio starogrčki pesnik ALKMAN (grč. ιςα). Prema drugim izvorima, Esa je sinonim za Mojru, te se pored Atrope, i KLOTO (grč Κλωθώ) i LAHESIS ili LAHESA (grč. Λάχεσις) mogu označiti tim imenom. ATE (τή) se na našem terenu proslavila kao "boginja nesreće", a u njen resor spada niz nepodopština: ona je personifikacija zablude, obmane, pomračenog uma, a i gluposti. Možemo je zvati ATA, jer se imenima ženskih likova iz grčke mitologije završno E ili O pri transkripciji neretko preinačava u A (Dafne/Dafna, Euterpe/Euterpa, Penelope/Penelopa itd), ali nije pogrešno koristiti ni neadaptirane varijante (Nike, Tihe, Pejito, Erato), pogotovo ako su ukorenjene kao Ate.