29. 7. 2015.

Mala EKK ukrštenica

Na prijateljskom blogu Tupljenje i oštrenje je sredinom ovog meseca objavljen poziv članovima Enigmatskog kluba "Kikinda" da uzmu učešće u pripremi pilot broja minijaturnog enigmatskog lista, čiji su radni nazivi Mala EKK ukrštenica i Mini EKK skandi. Zapravo, još uvek se ne može govoriti o listu, budući da projekat i dalje leluja na nivou puke ideje, a nema pouzdanih naznaka da će ta ideja biti realizovana u dogledno vreme, no u svakom slučaju želim da se zahvalim svim kolegama koji su udružili rad sa Slavkom Bovanom i sa mnom, kao i onima koji su to planirali da urade (nadajmo se da će biti prilike).

Inspiracija je navrla pri susretu sa jednim brojem Enigmine Male ukrštenice iz 1978. godine. Reč je o vrlo interesantnom formatu, mada je diskutabilno da li savremena novinsko-izdavačka delatnost podržava minijaturna izdanja tog tipa. Dimenzije 163 x 236 (preklopljeno 118 x 163) se mogu poistovetiti sa formatom C5 (162 x 229), a onima koji se ne sećaju spomenute Male ukrštenice je verovatno poznatiji Mini Čvor istih dimenzija. Dakle, pitanje je da li se to danas može dobiti kao standardna štamparska usluga, a ako je odgovor odričan, valjalo bi pronaći neki približan format. Teoretski, postoji i opcija štampanja na jednom jedinom listu papira, koji bi bio sklopljen kao nekadašnja 10 skandi ČVOR križaljka.

Ovaj format je važan i promenama malo podložan deo moje zamisli, jer sam ubeđen da bi jedan takav list (ili podlistak) naišao na vrlo dobar prijem. Pored toga što su moje sasvim privatne reakcije izuzetno pozitivne, iz neformalne ankete sam zaključio da većina ljudi sa simpatijama prihvata C5 enigmatiku. Džepni format je sam po sebi atraktivan, deluje intimnije od drugih i na nekom iracionalnom nivou uspostavlja vezu sa potencijalnim rešavačima. Kad se tome doda adekvatan dizajn, kao i srednje do visokokvalitetna enigmatika, ubeđen sam da ne bi bilo promašaja.  Takođe, ako stvari posmatramo iz pozicije saradnika, valja primetiti da je rad na C5 formatu prilično zabavan: to je prilika da se autor enigmatski izrazi bez većeg napora i uz sasvim mali utrošak vremena, a nije zanemarljiva ni činjenica da ekonomičniji nacrt takoreći ne postoji (uz ažurnost saradnika, broj se bukvalno može završiti za jedno popodne, i to od A do Š).

Slavko Bovan, koji je zasad drugi i ravnopravni kobajagi urednik kobajagi izdanja, i ja smo nekoliko dana radili na sadržinskoj i grafičkoj pripremi dva pilot broja, od kojih je jedan koncipiran kao zbirka raznovrsnih sastava članova EKK - a (ekakaovaca), a drugi sadrži samo skandinavke, preciznije: skandinavčice, ali smo onda morali da odložimo projekat ad akta, dok se ne steknu uslovi za nastavak akcije (i - što je još važnije - dok se ne utvrdi da li ima smisla raditi). Stoga sam ja, kao pokretač inicijative, ipak odlučio da nulti broj napravim sam: ne bih voleo da se dobrovoljci osećaju iskorišćeno, ili kao da su nekome napravili ćeif uzveši učešće u fantomskom projektu, te ćemo Slavko, Milorad Živanić i ja u narednom periodu koristiti taj pretpilot broj  kao reklamni proizvod. Ukoliko uspemo da ostvarimo saradnju sa nekim izdavačem, radovi koje su ekakaovci već poslali Slavku i meni će činiti sadržaj prvog (drugog, trećeg...) regularnog, numerisanog broja.


Nulti, reklamni broj MINI EKK SKANDI možete preuzeti OVDE.

22. 7. 2015.

Polićev kvizić

Među časopisima koje je poslao g. Jovičić, nalazi se i primerak jednog zanimljivog i meni sasvim nepoznatog izdanja namenjenog osnovcima. Reč je o Mini KVIZ - u 43, reviji za osnovce iz septembra 2001. godine. Prvi broj je izašao 1995. godine, a osnivač je bio ESS, tačnije tadašnji predsednik saveza Branko Polić (1942 - 2006), koji je sve do gašenja (jula 2002) bio na mestu glavnog urednika. Format A5, 36 strana, korice u boji, ćirilica, dizajn srednje do veoma žalostan (otprilike, umanjeni Beokviz).Većinski sadržaj čini enigmatika, uključujući 5-6 strana sa radovima čitalaca, a od neenigmatskih priloga kao najvredniji u edukativno-zabavnom smislu valja izdvojiti "Dogodilo se u septembru".

Ciljnu grupu Mini KVIZA nominalno čine učenici osnovnih škola, a to i nije baš nasrećnija oznaka, jer su osnovci deca uzrasta od 7 do 14 godina, što znači da je gotovo nemoguće napraviti zabavnik koji je istovremeno po ukusu tek opismenjenih mališana i onih koji su takoreći na pragu zrelosti. Iz tekstova se može zaključiti da su čitalačku publiku uglavnom činili stariji osnovci, a sadržaji prilagođeni isključivo najmlađima su svedeni na minimum, uz nastojanje da postotak univerzalno upotrebljivih sastava kao što su osmosmerke bude veći nego u drugim listovima. U stvari, to nastojanje da se istim udarcem ubije 8 muva je dovelo do izvesne suvoparnosti i ispraznosti, pa kad čovek letimice  pregleda tih tridesetak strana, ne može baš da bude siguran da li su štampane 1971. ili 2001. godine: sve je tu retro i u neskladu sa dominantnim interesovanjima novih generacija: informacije, teme, estetika, ličnosti (eto, recimo, sa postera se smeška vremešni Zdravko Čolić, koji je - uz dužno poštovanje -  već tada pevao za tetke i babe, a ponajmanje za osnovce i osnovke).

Ozbiljnih enigmatskih radova ima desetak, a jedini autor je sam urednik, sa pseudonimima Vlada i Strelac (Veljko Maksimović je potpisao dva crteža sa 12 razlika!). Polić kao Polić, dakle u proseku prosečan, ni ovoga puta nije sastavio ništa izuzetno, ali su radovi prilično funkcionalni. Jedino mala ukrštenica na naslovnoj strani ne služi svrsi, a trebalo je predstaviti prvaka Srbije u rešavanju zagonetaka za 2001. godinu (na strani 7 saznajemo da je takmičenje održano 12. maja u OŠ "Gavrilo Princip" u Zemunu, a učestvovalo je 63 takmičara, odnosno 21 ekipa). Međutim, u jednu tako sitnu mrežu (4 x 6) smeštena je izvesna australijska književnica Kristina Sted, italijanski političar Pjetro Neni, glagol na latinskom iliti verb i grad u Iranu (Anar), pa je diskutabilno da li je bilo koji osnovac uspeo da identifikuje šampiona sa slike, malog Marka Dobrića.

S obzirom na to koliko je Polić u to vreme bio enigmatski angažovan (a ne postoje novine za koje sam-samcit nije radio, koristeći valjda poziciju predsednika ESS - a prevashodno za ostvarivanje ličnih ciljeva - što se gotovo nikad ne spominje, dok se o svim ostalim bivšim predsednicima angro govori i piše kao o intereždžijama), pravo je čudo što je imao dovoljno vremena i za uređivanje ovog lista. Još je čudnovatija činjenica da je broj grešaka zanemarljiv, pa ako se, na primer, setimo izdanja "Blic zabava" koje je u tom periodu izlazilo iz njegove radionice, čini se da je ovom zadatku pristupao sa malo više pažnje, možda i ljubavi, a to je, u suštini, najvažnija stvar u obraćanju deci. 

Nažalost, list je naredne godine prestao da izlazi, valjda zato što ta pažnja koju je urednik iz prve polovine XX veka mogao da ponudi ipak nije bila dovoljna deci novog milenijuma. Enigmatski zabavnici prosto moraju da prate duh vremena, da osluškuju želje i potrebe svojih čitalaca i da se povinuju njihovim interesovanjima. Moderna deca vole kolažne magazine pune slika njihovih muzičkih, filmskih ili sportskih idola, rado čitaju tekstove o svojim junacima koji se ne mogu pronaći na drugom mestu, reaguju na senzacionalizam, ekskluzivnost, duhovita kazivanja o nečemu aktuelnom i njima bliskom itd. Ako ništa od toga nema u jedom zabavniku koji im je navodno namenjen, onda će se malo koje dete obradovati golom tucetu ukrštenica, tekstu o šahu i posteru omiljenog pevača svoje staramajke, te sledstveno neće kupiti naredni broj... a takvo stanje stvari nužno vodi do prestanka izlaženja lista. Kao što znamo, list je mnogo teže pokrenuti nego ugasiti, a mnogo lakše korigovati postojeći koncept nego krenuti od nule, pa smo u tom smislu svi mi koji imamo sklonosti ka sastavljanju za decu na gubitku zbog gašenja Mini KVIZ - a.

14. 7. 2015.

13. 7. 2015.

Verovali ili ne: ukrštao i u mraku

U postu Enigmatska statistika smo videli da je tokom 1971. godine najveći broj enigmatskih radova (179) objavio Dušan Bjelan. Međutim, u tekstu Vladimira Šarića nije naveden jedan neobičan podatak: najproduktivniji saradnik "Enigminih" izdanja je bio slep!

U tekstu Jovana Vukovića možete pročitati kratku biografiju Dušana Bjelana, upoznati se sa nekim momentima iz njegove enigmatske karijere, ali i saznati detalje o enigmatskim aktivnostima u stanju potpunog slepila. Uz to, prilažem i jednu od njegovih poslednjih ukrštenica iz "Enigme" br. 796 (24. IX 1971). 

Piše: Jovan Vuković
Enigma br. 1428,
15. XI 1983.

UPORNOST DUŠANA BJELANA

Jedan od najboljih "Enigminih" saradnika, inženjer Dušan Bjelan, jedno vreme je potpuno slep sastavljao zagonetke!



Skoro dve decenije jedan od najboljih i najplodnijih saradnika "Enigme" bio je inž. Dušan Bjelan, agronom, profesor i direktor u Đakovu i Zagrebu. Bjelan je rođen 25. aprila 1915. godine u Poljici, a umro 12. novembra 1971. godine u Zagrebu. Prvu zagonetku je objavio 1932. godine, a tokom života oko 3000 raznovrsnih zagonetaka, mahom ukrštenih reči.

Od sedmog broja "Enigme" Bjelan je bio njen stalni saradnik. U anketi "Tri najbolja saradnika", 30. avgusta 1952. godine, "Enigma" je objavila da je pristiglo 4152 kupona. Najviše glasova je dobio Stanislav Železnik (1012), drugi je Dušan Bjelan (983), a na trećem mestu je Zvonko Turek (875). Tom prilikom, Dušan Bjelan je nagrađen tabakerom. Od tada je njegovo ime bilo obavezno na stranicama "Enigminih" izdanja.

Međutim, kasnije je ovaj vrsni enigmata teško oboleo. Vid mu je popustio. Zbog toga je padao u teške depresije, ali mu je "Enigma" vraćala samopouzdanje i veru u život. Iako slep, sastavljao je vrlo uspele ukrštenice. U tome mu je veliku pomoć pružala supruga Mira: ona je crtala likove, kucala na mašini, a Duško je napamet sastavljao ukrštenice. 

Pune tri godine, od 1968. do 1971. godine, iako slep, sarađivao je u "Enigmi".

Retka je takva ljubav prema enigmatici. Po tome će ime Dušana Bjelana ostati zapamćeno u istoriji "Enigme" i jugoslovenske enigmatike. Povodom 12 godina od njegove smrti, neka ovih nekoliko napomena podseti mlade i stare enigmate na jednog izuzetnog zaljubljenika u enigmatiku.

"Enigma" br. 796 (24. IX 1971)

9. 7. 2015.

Afričke legende

U afričkim zemljama nisu neuobičajena geografska i lična imena koja počinju čudnim i nama neprirodnim suglasničnim grupama NK, ND, NT, NJ itd. Pored Ndžamene, glavnog grada Čada, u našim ukrštenim rečima su neobično popularne (a i potrebne) neke poznate ličnosti koje su  večnu enigmatsku slavu u Srbiji obezbedile uspehom u javnim profesijama, ali i pukim poreklom.

Lupita Niongo
Da krenemo od najdubioznijeg slučaja: Ny obično prenosimo kao jedno slovo, pa tako, recimo, ne postoji rešavač koji nije čuo za jezero NjASA ili Malavi (u Tanzaniji). Pošto je reč o ogromnoj vodenoj površini koja pripada većem broju država (Mozambiku, Tanzaniji i Malaviju), i grafija varira - ali koju god varijantu transkribovali - početno Nj je teorijski neispravno! Dakle Nyasa ili Niassa se po normi prenosi kao N + jasa, eventualno Nijasa, ali se to u praksi ne poštuje. Da nije tako, naša enigmatika bi bila siromašnija za jedan nezaobilazan šestoslov: prvi predsednik Tanzanije (a kasnije i počasni građanin Beograda) Julius Nyerere (1922 - 1999) se, dabome, prezivao N + jerere. No, poznat je isključivo kao Džulijus NjERERE, a pored toga što je poznat, može se reći i da je dragocen, s obzirom na uzak fond poznatih reči sa početnim NJ. Zato nije čudo što smo onomad jedinu kenijsku glumicu koja je dobila Oskara za sporednu ulogu u filmu 12 godina ropstva (2013) prozvali Lupita NjONGO (eng. Lupita Nyong'o, rođ. 1983). Neki tvrde da je N + jongo ispravnije rešenje, a ako za savet pitamo IPA zapis, saznaćemo da se istina krije u trećem ćošku: njeno prezime se čita, a samim tim i transkribuje kao NIONGO! Naravno, još nije kasno za korekciju jer se ona takoreći juče proslavila, a u medijima se zasad koriste sva tri oblika  (enigmatskim sredstvima se sigurno bar malo može uticati na popularizaciju pravog). 

Kvame Nkruma(h)
Pored Njereraea, najslavniji Afrikanci iz ove kategorije su davno upokojeni državnici NKRUMAH i NKOMO. Kwame Nkrumah (1909 - 1972) je bio ganski Tito, odnosno prvi i doživotni predsednik tek osamostaljene Gane, panafrikanista i ideolog, a interesantno je da potiče od enigmatski slavnog naroda AKAN (tačnje, od podgrupe NZEMA). Rođen je kao Frensis Nvija Kofi-Ngonloma (ili tako nekako), a zašto je promenio ime nije poznato. U svakom slučaju, hvala mu na tome, jer je enigmatika dobila vrlo koristan prilog. Valja primetiti da se iza te unikatne reči sa početnim NKR ne krije baš bilo šta - već važna figura XX veka; postoji sijaset geografskih ili nekih drugih pojmova slične forme, ali su delimično do potpuno nepoznati, jednako nebitni i samim tim neupotrebljivi. Kvame je uvek dobrodošao, no... postoji tu i jedno malo ali: završno H se ne čita, te ga nema u ispravnoj transkripciji! Da li ćete i dalje koristiti sedmoslov ili ćete posthumno okrnjiti enigmatizam - odlučite sami.

Džošua Nkomo
Džošua NKOMO (Joshua Nkomo, 1917 - 1999), vođa nacionalnog pokreta za nezavisnost Zimbabvea, kasnije ministar unutrašnjih poslova i zamenik predsednika ove zemlje (pripadao ogranku etničke grupe Zulu, plemenu NDEBELE ili Matabele), u jednom periodu uopšte nije imao konkurenciju, pa su ga autori asocirali kad god bi im iskrsla početna grupa NK. Međutim, svetsku slavu je početkom osamdesetih stekao i jedan Kamerunac, fudbalski golman Tomas N'Kono (rođ. 1956), te i dan-danas alterniraju u našim ukrštenim rečima. Kod Džošue nema transkripcionih dilema, ali se one poslovično javljaju kod ovog drugog: da li je Tomas ili Toma, da li je N'kono ili Nkono? Budući da potiče sa francuskog govornog područja, njegovo ime se u originalu izgovara bez s, sa akcentom na drugom slogu (dakle to-MA). Takođe, budući da se pri izgovoru prezimena N ne akcentuje, sasvim je u redu preneti ga bez apostrofa (uostalom, ne pišemo N'Džamena), što znači da je transkripcija TOMA NKONO najtačnija. Isti je slučaj i sa njegovim kolegom i sunarodnikom čije je ime ŽOZEF NDO (fr. Joseph N'Do, rođ. 1976).

Sifivo Ntšebe
Otprilike, tu se završava spisak ekstremno poznatih Afrikanaca sa čudnim, N-suglasničkim prezimenima. Naravno, broj onih koji su manje ili više internacionalno slavni je daleko veći, pa se čak može reći da ih ima kao kusih pasa, ali  u toj nepreglednoj gomili valja pronaći ličnosti koje su iole značajne i po mogućstvu isto toliko čuvene na našim prostorima... a takvih, zapravo, nema više od nekoliko (spomenuću one za koje sam slučajno ili manje slučajno nekada i negde čuo, a od čitalaca bloga očekujem dopune). Pre nekoliko godina je na otvaranju Svetskog prvenstva u fudbalu trebalo da nastupi tenor iz Južne Afrike, Sifivo NTŠEBE (eng. Siphiwo Ntshebe, 1974 - 2010), i da je "južnoafrički Pavaroti" pevao u Johanesburgu - to bi verovatno proteklo bez veće pažnje... ali, on je neposredno pre otvaranja naprasno umro i ta vest je objavljena u svim svetskim medijima, pa se može reći da je bar na trenutak bio planetarno poznat. Takođe, nekom zgodom sam otkrio nigerijsku atletičarku, visašicu koja je osvojila zlato na Sve-afričkim igrama 2003, a zove se Nkeke Ukuh (rođ. 1987). Ime je definitvno NKEKE, a prezime bi moglo biti UKU, mada ne preporučujem korišćenje bez preke potrebe. To važi i za jednog južnoafričkog kriketaša čije je prezime kao stvoreno za ukrštanje MAKAJA NTINI (eng. Makhaya Ntini, rođ. 1977). Kriket je na našim prostorima manje popularan i od golfa, tako da nema mnogo smisla tražiti od rešavača imena iz te oblasti, ali možda nije naodmet reći da je Ntini prvi tamnoputi kriketaš u južnoafričkom nacionalnom timu.