31. 10. 2023.

Klonuće duhom


Zamisao je bila dobra: Veljko Žižić, Srbin koji živi u Londonu i uređuje sajt "Mala biblioteka", organizovao je takmičenje za najbolju novu srpsku reč. Pristiglo je oko 500 tvorevina, a Žižić je objasnio da je cilj takmičenja bio  razmišljanje o tome kako se nasrtljive tuđice mogu zameniti rečima koje su zvučno i korenito naše".  Neimenovani, desetočlani ocenjivački odbor, "sačinjen od pisaca, naučnika i umetnika" izabrao je 32 najupečatljivija predloga koji su bili ponuđeni na sajtu, te su svi posetioci mogli da glasaju od 2. do 15. oktobra (za ljubitelje korenitog srpskog jezika: od 2. do 15. šumopada). 

Nešto je, ipak, krenulo po zlu: od 32 reči koje su, voljom stručnjaka, ušče u najuži izbor, veliki broj zvuči izveštačeno, rogobatno ili neozbiljno, a ako je nešto na tom spisku bilo smisleno i neodoljivo, to su duhoviti predlozi koji se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Evo spiska: zascenak, beznemož, opazica, zasutravanje, uzrenje, hladovinanje/hladovinarenje, samosnaći (se), umosklop, saplačnik, neželjak, zascenje, duhoklonuće, beztebnost, letež, obesuštiniti, zrčak, prikuma, uticajac, smućak, susramlje, otkazniti, svid/sviđ, večnutak, premisliti, svidić/nesvidić, podatika, sebić, rakotvoran, prohujak, prikačica, raskovničar i  lasnolomna.

Da li su preostale "nove reči" bile još nategnutije, pa su se stručni ocenjivači namučili da pronađu 32 iole pristojna predloga ili je stvar zakazala već kod samog žirija, teško je naslutiti, ali se iz priloženog može izvesti vrlo pouzdan zaključak da mnogi predlagači nisu odgovorili ni najosnovnijim uslovima takmičenja: prevodili su reči koje odavno imaju domaće parnjake i klepali kovanice od nesrpskih reči. Verujem da su pojedini učesnici to činili iz puke zabave, takoreći iz sprdnje, doživljavajući takmičenje kao igrariju bez ikakve težine (uostalom, mala i velika deca na dnevnom nivou izmisle po 20 reči, pa ih niko ne uzima za ozbiljno). 

Tako na listi odabranih predloga imamo nizove slova: zascenak i zascenje, kao moguće zamene za backstage, tj. za anglicizam bekstejdž. Scena je latinska reč, valjda su ocenjivači čuli za taj jezik, pa zamenjivanje tuđice izvedenicom od srpskog predloga  i druge tuđice nema gotovo nikakvog smisla (logičnije je: ZAPOZORJE). U najužem izboru bio je i predlog podatika (sa derivatima: podatičar i podatički), kao zamena za eng. data science. Osmišljeni model je zanimljiv (podatak + grčki sufiks -tika), ali je neosporno neozbiljan. 

Za selfi (eng. selfie) pristigle su dve zamene: sebić i zrčak. Članovima žirija niko nije javio da je sebić poodavno izmišljen u Hrvatskoj, a da koren predloga zrčak nije deo savremenog srpskog jezika. Naime, koren zrčka je zrcalo (sam pronalazač je to naveo), a pravo je čudo što strastveni hrvatski novogovornici to još nisu skeljali. Zbog čega se takva besmislica našla u užem izboru, pitanje je za te "stručne pisce, naučnike i umetnike", a takmičari su tu nedužni: svako je mogao da lupi glupost kakva mu padne na pamet, to je em besplatno, em zakonom dozvoljeno.

Teško je razumeti i po kojoj su logici odabrane nepotrebne reči: zasutravanje ("prokrastinacija"), uzrenje ("introspekcija"), samosnaći se ("improvizovati"), saplačnik ("onaj ko iz saosećanja plače sa nekim"), prikačica ("attachment"), "lasnolomna" ("bolešljiva, ranjiva"). "Zasutravanje" se u našem selu već vekovima zove odlaganje, instrospekcija je NUTRENJE (u psihologiji: samoposmatranje), "samosnaći se" je pleonazam (nekada se koristilo: SPOMOĆI SE, što je svakako lepša zamena za "improvizovati"), "saplačnik" je još u 19. veku bio PLAČIDRUG, "prikačica" je više od 20 godina PRIVITAK, a "lasnolomnost" (inače, pridev je naveden u ženskom rodu) je, prosto, lomnost (otkud "lasno", a ne "lako" u kovanici, posebna je misterija). Ima i reči koje su toliko budalaste da ne iziskuju ni komentar, da ne kažem opazicu: hladovinanje/hladovinarenje ("ležanje u hladovini", od pamtiveka poznato kao HLADOVANJE), prikuma ("kumova devojka"; ali, zašto stati na kumici, može i pripobratima, pribrata, priujka itd.), opazica ("misao, komentar", u narodu: OPASKA) i premisliti ("overthink"; u starom srpskom, verovali ili ne, to je: premisliti). 

Da vidimo i rezultate glasanja: i po volji žirija, i po glasovima publike (koju je činilo oko 3000 duša), za najbolju novu srpsku reč izabrana je kovanica Dragane Albijanić DUHOKLONUĆE, kao zamena za depresiju. Naizgled, reč je o uspešnom neologizmu koji je jasan, sažet, čak lirski milozvučan i uz sve to, po strukturi sličan starim kovanicama, no nekoliko tačaka nas tu ipak deli od oduševljenja: 1) ukoliko se, zabave radi, na časak složimo da je smisleno prevesti naziv bolesti, dakle medicinski termin, ostaje pitanje zašto bismo prevodili nešto što odavno ima paralelu u književnom i razgovornom jeziku; tačnije, paralele: MALODUŠNOST, UTUČENOST, POKUNJENOST, POTIŠTENOST; 2) kovanica je, zapravo, nastala prostim sažimanjem jezgrovitog opisa depresije: "klonulost duhom"; dakle, tu nije bilo nikakvog promišljanja i potrage za suštinom, a ako u tome i postoji tračak visprenosti, jedva je prisutan; to je otprilike kao kad bismo kolokacije "štetnost duvana" ili "nosivost kamiona" prepevali u "duvanoštetnost" i "kamiononosivost"; 3) depresija je, pre svega, kao pojava, a onda i kao pojam deo naše svakodnevice, gotovo kao glavobolja; ona je prirodan i logičan odgovor na do sumanutosti poremećen sistem u kome živimo i možda je baš zato "duhoklonuće" dobilo najveći broj glasova; možda iza toga stoji nesvesna (ili svesna, svejedno) potreba da se jedan ružan vid stvarnosti ublaži lepom rečju. 

Na drugom mestu je, voljom publike, kalk Marte Mladenović BEZTEBNOST ili prevedenica turskog sensizlik. Konotacija pojma je: emotivna praznina koju neko oseća u odsustvu jedne, sasvim određene osobe. Moram priznati da je beztebnost (bez jednačenja po zvučnosti, šta će nam to?!) dala vrlo bizarnu dimenziju takmičenju, a sličan utisak ostavlja i drugoplasirana novokovanica Maše Antonijević po izboru žirija: PROHUJAK (zamena za "flashback" ili anglicizam flešbek). Zvuči poetski, no sadržaj pojma koji je u engleskom tako precizno obuhvaćen rečima "blesak" i "unazad", neologizmom nije pokriven ni polovično. "Prohujak" je, očigledno, stopljeni "prohujali trenutak" i kao takav, više odgovara pojmu "sećanje". 

Na trećem mestu je, po oceni stručnjaka već spomenuta "prikačica" Miloša Mićevića (znate kako kaže današnja omladina: spavaš li mirno, privitku?!), dok su posetioci sajta "Mala biblioteka" izabrali BEZNEMOŽ  Vuka Mašića, kao zamenu za "must have", englesku kolokaciju koja se poslednjih godina zapatila među omladinom i snobovima sa značenjem "neophodna stvar". Zanimljivo je da su u žirijev top 10 ušle i već prokomentarisane reči "uzrenje", "premisliti", "opazica" i "lasnolomna". Pored njih, stručnjaci su visoko ocenili i "smućak" (eng. smoothie, već ustaljeno: smuti), "susramlje" (za eng. cringe, među mladima uvreženo kao krindž ili transfer blama) i "otkazniti" (prekinuti kaznu; uzgred, tražim pomilovanje za pronalazača koji ima samo 11 godina, iako je izum na nivou petogodišnjaka).

Ukratko, takmičenjem za najbolju novu srpsku reč, ljubitelji srpskog jezika sa interneta skrenuli su pažnju na stanje u kome se naš jezik nalazi u ovom trenutku. To je, jelte, stanje duhoklonuća. I bez obzira na to što se radi o jednom amaterskom poduhvatu, takmičenje je imalo izvanrednu medijsku podršku, te su danas gotovo svi korisnici društvenih mreža čuli (češće: načuli) za nove izmišljotine. Odjeci se čuju širom interneta, u analizu su se uključile i televizije, a glasina koja se proširila metodom gluvih telefona (ili treba reći: načinom gluvih dalekoglasa?) jeste da je spisak potekao iz zvaničnih izvora, da iza svega stoji Matica srpska i da ćemo, hteli-ne hteli, ubuduće svakodnevno morati da slušamo i čitamo te reči, koliko god nam se ne dopadale. Na sreću, nije tako. 

28. 10. 2023.

Zbogom, velika Nado

Nada Knežević
Napustila nas je Nada Knežević, pionirka beogradske zabavne muzike, pevačica internacionalnog renomea i najistaknutija interpretatorka džeza u SFRJ. 

Imao sam priliku da upoznam Nadu i da sa njom obavim na desetine razgovora. Njen ilustrovani životopis će, nadam se, jednom biti dostupan širokoj publici u knjizi "Velika Nada" na kojoj sam radio tokom 2020. i 2021. godine, a koju je Nada pročitala u rukopisu i aminovala objavljivanje. Međutim, knjiga nije objavljena jer je pevačica insistirala da iza izdanja stane Ministarstvo kulture. I kako nadležni kulturni poslenici nisu imali sluha za projekat Društva novinara Vojvodine, tri puta zaredom smo odbijeni, uz medene reči i kurtoazne pohvale. Poštujući Nadinu volju, nismo nudili projekat drugim izdavačima, iako je od početka bilo jasno da bez veza u Ministarstvu nemamo gotovo nikakve šanse.  Šta se tu može, u Srbiji se i deca upisuju u državni vrtić preko veze, a da bi ova i ovakva država stala iza kulturnog poduhvata čiji je jedini cilj podsećanje na značajnu muzičku figuru iz prošlosti, bila bi potrebna crna magija. 

Nada Knežević je bila upravo to: značajna figura iz naše muzičke prošlosti, prerano smeštena u pluskvamperfekat i prerano svrstana u grupu prohujalih s vihorom. Kao što je Olivera Katarina jednom lepo rekla: "Kod nas su zvezde obično gasili", Nada je počela da tone u zaborav još pre više od 40 godina, kada su je mediji tiho proglasili neinteresantnom i neaktuelnom. I dok su njene kolege i muzički saborci iz kasnih pedesetih, kada se jugoslovenska pop scena tek formirala, sa većim ili manjim uspehom uspevali da očuvaju svoje pozicije na estradnoj mapi, ona se povlačila u sve dublji mrak. Đorđe Marjanović je još dugo bio vidljiv, Lola Novaković je delovala sve do kasnih devedesetih, o hrvatskim zvezdama te generacije da ne govorimo (neki od njih su i dan-danas prisutni na sceni), a Nade već sredinom osamdesetih nigde nije bilo. Čak ni njeni nekadašnji bliski saradnici nisu tačno znali šta je s njom, kud je nestala i da li je među živima. 

Ukrštene reči, TV novosti 1976, autor: Ilija Stančul

Publika je, istina, nikada nije otpisala. Štaviše, godinama su je čekali i tražili širom bivše države, pisali televiziji, nadali se njenim živim nastupima... Ali, Nada je - to vam mogu reći iz prve ruke - bila jedna osobenjakinja i do nje je vazda bilo vrlo teško dopreti. S njom je moglo samo onako kako ona hoće ili nikako, a oni koji su iz ovog ili onog razloga pokušavali da uspostave kontakt češće su birali drugu opciju. Bila je izuzetno ponosna na svoje uspehe u džez muzici, na priznanja i nagrade koja je dobijala u svetu, na ugled koju je imala među kolegama i publikom i smatrala je da, kao dokazana umetnica svetskog kalibra, zaslužuje i belosvetski tretman u lokalnim okvirima. Međutim, takav tretman joj niko nije nudio i zato je izabrala ilegalu.

Među živim i zdravim džez muzičarima postoje umetnici (sa svih meridijana) koji su, bez obzira na višedecenijski otklon od mikrofona, iskreni obožavaoci njenog talenta. Ipak, najveći obožavalac koga sam intervjuisao tokom rada na knjizi je njen bivši suprug Ivan Švager, petrovaradinski saksofonista, koji je, bez obzira na njihov narušeni odnos, o njoj govorio kao o boginji sa Olimpa. Nada je, pak, u svom maniru predložila da ga uopšte ne spominjen u knjizi, ističući da je ljubav njenog života glumac Dušan Bulajić (njen prvi suprug), no uspeo sam da je ubedim da otac njenih blizanaca Igora i Staše zaslužuje - ako ne počasno - onda barem posebno mesto u njenoj biografiji. 

karikatura: Mladen Marković

Ako govorimo o kuriozitetima iz njenog života i karijere, ne znam šta bih pre izdvojio. Nikada nije potvrdila da poznaje note, ali je zato najkomplikovanije džez kompozicije pevala matematički precizno (kolege su tvrdile da ne bi umela da peva u falšu ni kada bi je neko puškom naterao!); Učestvovala je u prvoj zabavnoj emisiji eksperimentalnog programa Televizijskog studija Beograd 23. avgusta 1958. godine;  Kao estradna zvezda, etablirala se s međunarodnim hitom "Ciganska noć" Ibera Žiroa ("Les Gitans") i u muzičkim krugovima dobila nadimak "Ciganka" (nekoliko godina kasnije, tražila je od tek ispiljenog Tome Zdravkovića da joj ustupi svoj prvi autorski hit "Ciganka", koji je melodijski bio vrlo sličan "Fatimi" Dragana Tokovića, drugom Nadinom hitu); Diskografski se samostalno poslednji put oglasila 1976. godine i praktično okončala zabavnomuzičku karijeru hit-singlom "Hej, šta je s vama ljudi", a poslednji festival zabavne muzike na kom se pojavila je Beogradsko proleće '83, kada je izvela kompoziciju Olivera Mandića "Boli, boli"; Mladen Mazur, najznačajniji zagrebački džez publicista svoga doba, uvrstio je Nadu u "Ilustriranu enciklopediju džeza", i to kao jedinu vokalnu solistkinju iz SFRJ. 

Tereza Kesovija je svojevremeno izjavila: "Nada je naš najbolji interpretator, a možda i moj kompleks!"; Gabi Novak je jednom zgodom javno ustvrdila da je Nada naša jedina prava džez pevačica; Milivoje Mića Marković je zapisao: "Usuđujem se reći da je priroda - kada je glas u pitanju - bila izdašnija prema Nadi nego prema Eli Ficdžerald"... No, možda bi reči Mladena Mazura ponajbolje mogle da uokvire lik i delo Nade Knežević: "Ona je odavno prerasla granice Jugoslavije i Evrope i nalazi se među 10 vodećih imena u svetu!" 

Na kraju, rekao bih da mi je bila velika čast da sarađujem sa gospođom Knežević i da joj ulepšam poslednje godine života interesovanjem za njen minuli rad. Drago mi je što je učestvovala u nastanku knjige i što je celokupni sadržaj dobio njen blagoslov... osim naslova "Velika Nada". A ja, eto, želim da se knjiga o njoj baš tako zove jer je to priča o jednom velikom talentu koji je budio velike nade.


skandinavka, Astro skandi (neobjavljeno), autor: M. Marković

27. 10. 2023.

Gigantska skandinavka

Krajem 2021. i početkom 2022. godine Željko Petrović je na tržište izbacio dva broja sklopivog lista "Gigant skandi", a u broju 2 je objavljena moja gigantska skandinavka. To je, zapravo, najveća ukrštenica koju sam u životu napravio (51 x 34), a sam sam je i opisao, jer sistem za automatsko opisivanje koji je izdavač ponudio nije bio od velike koristi. 

Gigant skandi, 2022, autor: Mladen Marković

Inače, za ovog izdavača, uz koordinaciju Slavka Bovana, radili smo nekoliko meseci. Izašlo je 5 brojeva "Astro skandija", a nekolicina nas je u kraćem periodu pripremala i dnevne skandinavke za istoimeni sajt. Saradnja je, generalno, bila korektna, ali mislim da su očekivanja izdavača bila nerealna, s obzirom na to da su listovi lansirani bez marketinškog miksa. 

Kasnije smo Petrović i ja imali neuspešnu saradnju na izdanju za decu pod nemaštovitim nazivom "Mašta može svašta", ali mislim da se autorka koja je na kraju preuzela moj posao mnogo bolje uklopila u aranžman. Naime, njeni tekstovi su u potpunom skladu sa nivoom samog izdanja i  sa dometom ilustratora. Ja sam tu ipak zalutao jer sam odavno naviknut na saradnju sa vrhunskim profesionalcima i bitno mi je da se zna ko šta radi i ko se za šta pita, a posebno sam osetljiv na skrnavljenje intelektualne svojine (ne znam da li da naglasim da je bitno i da postoji nekakav ugovor u kome sve to piše, a koji ja nisam na vreme tražio jer sam dobar čovek :D). U svakom slučaju, drago mi je što je "Mašta" realizovana bez mene, takav projekat mi sigurno ne bi osvetlao enigmatski CV, a poetsku priču sa zagonetkama koju sam tom prilikom osmislio ("Slonov rođendan") objavljujem kao feljton u "Malom Nevenu". 

Elem, moja gigantska skandinavka je, nažalost, prilično oštećena u pripremi za štampu. Ne znam ko je bio majstor, ali je očigledno koristio mrežu sa starim prelomima, te se isprekidane linije pojavljuju gde im mesto nije (i to više od 10 puta). Takođe, ne shvatam zašto bi iko ko se u enigmatiku razume  izmenio uobičajeni enigmatski pojam "trlo" pridevom "truo", no nećemo se sad zadržavati na sitnicima jer žurim da skrenem pažnju na belinu 8 x 8.

Ne znam koliko sam takvih objavio (samo sam za Feniks napravio preko 20!), a za ovu je kriv Nebojša Dragomirović, koji je u broju 1 započeo sa belinašenjem. Međutim, on je imao mnogo više prostora za razmahivanje jer su mu svi izrezi za slike bili u ćoškovima, a ja sam dobio mrežu sa centralnim izrezom i sa već pozicioniranim tematskim rešenjima. I eto, nekako sam našao kutak i sklopio jednu rutinsku belinu 8 x 8, tek da nastavim niz.