15. 3. 2019.

Samleveni Žrnov

Kralj Aleksandar I Karađorđević (1888 - 1934), opsednut idejom integralnog jugoslovenstva, nije mnogo mario za srednjovekovnu baštinu. Njegovo ignorisanje svega što je nekad bilo (i svega što jeste, takvo kakvo jeste) u korist onoga što bi on želeo da bude, povremeno je dobijalo razmere sumanutosti, i na momente je bio spreman i odlučan da poništi istoriju. Čak i bukvalno. Valjda je zato, samo nekoliko meseci pre atentata u Marseju, počinio kulturni zločin kakav ni pre, ni kasnije nije viđen nigde u svetu. 

Žrnov



Prošlo je 85 godina otkad su, po neopozivoj volji NJKV Aleksandra, minirani i do atoma uništeni ostaci srednjovekovnog grada ŽRNOV (takođe: Žrnovo i Žrnovan) na Avali, a niko živ još uvek ne zna šta je osionog vladara nagnalo na taj vandalizam bez presedana. U opticaju je čitav spektar teorija, od realističnih do naučno-fantastičnih, ali je defakto nemoguće naći logičan odgovor na pitanje: zašto je jugofilni Spomenik Neznanom junaku morao da bude sagrađen baš na toj zauzetoj čuki, kad je bilo onoliko slobodnih?


Kralj, naravno, nikoga ništa nije pitao, nikome ništa nije objašnjavao, štaviše, zabranio je da se o tome javno govori i piše, pa je u režimskim (tj. svim) novinama onog doba sam vandalski čin kratko opisivan kao raščišćavanje terena za izgradnju velelepnog parka, uz naglašavanje da NJKV to čini o Svom trošku (šta to veliko s znači, đavo će ga znati, a najbolji odgovor su, po svoj prilici, imali vojni invalidi iz Prvog svetskog rata koji su tih dana prosili na Mostu Kralja Aleksandra). Jednom je, doduše, pristao da kaže dve-tri reči o svom (pardon, Svom) zlodelu, te je ustvrdio da je, ah, bio u zabludi. Zamislite, molim vas, verovao je da su Žrnov podigli Turci (a i da jesu, to svakako ne bi bio razlog za sravnjivanje sa zemljom). 

Tvrđava Žrnov je poticala iz rimskog doba. Po rečima austrougarskog arheologa Feliksa Kanica, na temelju drevne osmatračnice za kontrolu rudara, srednjovekovni srpski vladari su podigli novo utvrđenje koje je sve do XVI veka imalo izuzetan strateški značaj. Pod Turcima, korišćen je naziv Havala. Slavni turski putopisac Evlija Čelebija je u drugoj polovini XVII veka obišao i opisao 6 najznačajnijih srpskih utvrđenja, među njima i Žrnov. Veruje se da je tu do XVIII veka postojala vojna izvidnica, a grad je kasnije sasvim napušten. Ima živih svedoka, a i slike govore da je 1934. bio sasvim pristojno očuvan. 

Žrnov - digitalna rekonstrukcija - Marko Miladinović

Moguće je da se cela planina Avala nekada zvala Žrnov, i to najverovatnije po žrvnjevima za mlevenje cinabarita. Škaljić nudi dva značenja reči (h)avala, od kojih se prvo po svoj prilici odnosi na planinu, a drugo na sam grad: 1) prepreka, pregrada (u čestim turskim pohodima na Beograd) i 2) mesto ili objekat koji ima pred sobom dobar vidik, koji dominira okolinom. Najviši vrh Avale (511 m), lokacija uništenog grada i potonjeg plagijata sa pridodatim karijatidama, danas se obično označava kao Žrnov ili Žrnovica.

Pronađi 10 razlika: Grobnica Kira Velikog i Spomenik Neznanom junaku

Veoma je čudno što od tvrđave nije ostao ni kamičak! Miniranje je trajalo dva dana, a treća eksplozija je otkrila antičku cisternu sa vodom i furunu za pečenje hleba. Međutim, teren je smesta zaravnjen i zabetoniran, a krhotine razbucane tvrđave su ekspresno uklonjene. Uz to, porušen je stari Spomenik Neznanom junaku, podignut 1922. godine, kako bi ustupio mesto novom, grandioznom zdanju od jablaničkog granita. Istoga dana je u novinama objavljen nacrt projekta dvorskog vajara Ivana Meštrovića (1888 - 1962). 

List Vreme, 18. april 1934.

Pobednik
Uzgred, verovatno je bilo kreativnijih i originalnijih stvaralaca, no NJKV je obožavao estetiku svog kolege masona (te konkursi za njegovog vakta nisu ni postojali), i nije mu smetalo ono što je odmah zaparalo oči pojedinim građanima: spomenik je toliko sličan grobnici persijskog cara Kira da je to neukusno. Istina, negodovanje se i ovako, i onako moglo očekivati jer Meštrović nije bio popularan među obrazovanim beogradskim svetom. Šest godina ranije, kada je na Kalemegdanu u visine vinut goli Pobednik sa shizofreno izduženim vratom, morbidnom ("asirskom") facom, hipertrofiranim prsima i zakržljalim pačetom, pride u nemogućim položaju, malo kome se dopao (inače, Pobednik je rođen još 1913. godine kao potencijalni ukras Terazijske fontane, no rat je omeo tu zamisao, a durašni autor je kasnije odbio da posao dovrši besplatno jer je, kao i svi profesionalci, svoje učešće u kreiranju jugo-nacionalnih simbola papreno naplaćivao svom jaranu NJKV - u; zato je Vesnik pobede sa sokolom spavao u nekom hangaru blizu 15 godina, a njegovim buđenjem, tj. uskrsnućem, obeležena je desetogodišnjica proboja Solunskog fronta, 7. oktobra 1928. godine).

1 коментар:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Ovo nisam znao. Žrnov ima u ER-5.