11. 1. 2015.

Nesam školuvala (2)

Čast mi je da vas podsetim na jednog specifičnog enigmatu, strastvenog ljubitelja ukrštenih reči i još strastvenijeg sastavljača, čiji su radovi u jednom periodu bili najzastupljeniji u renomiranoj domaćoj enigmatskoj štampi - iako su listom bili ispod svakog kriterijuma. U stvari, to je slučaj bez presedana u istoriji našeg ukrštanja, pa gospodin o kome je reč na neki način zaslužuje tiho divljenje, budući da je teško pronaći ijedan časopis iz poslednje decenije minulog i prve decenije ovog veka u kojem se njegov potpis ne pojavljuje bar duplo češće od potpisa bilo kog za klasu boljeg saradnika! Godine su prolazile, nepismeni su se opismenjivali, urednici se smenjivali, a on je punom parom, sa istim žarom i ni za dlaku ne menjajući manir stvarao, klepao, štancovao sramne i besmislene kombinacije, i slao, slao, slao.... Redovno i svima, uz to angro, a valjda su bila teška vremena, starci su polako odlazili, mladih nije bilo, kompjuter je još uvek bio misaona imenica za većinu enigmata - i tako su nesrećni urednici pristajali na škart. 

Ako zamislimo jednog relativno normalnog urednika (u daljem teksu: RNU) iz recimo 1996. godine, dakle jednog čoveka koji solidno poznaje materiju, zna da napravi razliku između dobrog i lošeg, lepog i ružnog, korisnog i štetnog, pristojnog i neukusnog, a pri tom mu je stalo da list koji uređuje služi svrsi na određenom nivou, nije lako shvatiti zašto je toliko prostora dato nekome ko - osim dobre volje i nesebičnosti - nema ama baš nijedan kvalitet koji ga čini poželjnim saradnikom. Posmatrano iz ugla autora, uvredljivo je za npr. Mladena Đurđevića da mu ukrštenica bude objavljena u paklenom sendviču između dva nečuveno slaba sastava mlađeg kolege, a da ne govorim o tome koliko je ponižavajuća činjenica da je taj Đurđević pošteno (talentom, znanjem, umećem, poštovanjem lista i rešavača) zaradio svoj tragični honorar, dok je jedan hiperproduktivni duduk dobio 6 takvih honorara (i u zbiru, razume se, izbegao tragičnost), a svakim od tih radova je ismejao i reputaciju časopisa, i očekivanja rešavača, i enigmatsku tradiciju uopšte. 

Ako stvari posmatramo iz ugla rešavača, a lako je pretpostaviti da je RNU - u to najvažnije, izgleda da su konzumenti (bili) žrtve oportunizma. RNU zaključi: "Zanatski za jedinicu, konceptualno za jedinicu, strukturalno za nulu, ali ispravno i rešivo... Neka ide, ionako ne znam šta da stavim na strane 32, 36, 46 itd.", a to vremenom postane uobičajeno. Tako se prave i npr. jeftine viršle: malo mesa, malo kostiju, dosta creva i pilećih nogu, mnogo aditiva i određeni procenat đubreta. E, od tog procenta đubreta najviše zavisi da li će baš svako kuče bez masla i garnirunga (i besposledično) moći da proguta tu neukusnu prerađevinu, ili će neko ipak platiti glavom svoju halapljivost. Kao što znamo, đubre je uvek najdostupnije, ono se poslovično isporučuje u hrpama i džakovima, pa  se i u našoj priči RNU rukovodio sličnim proizvođačkim principima: "Valjda niko neće umreti od 10 % đubreta... Ako se niko ne otruje, naredni put ću staviti 15 %, pa ću terati dalje... sve dok neko ne ispusti dušu." 

Nemam nameru da predstavim nijedan rad ovog plodnog autora, jer verujem da većina čitalaca bloga ima sveža i krvava sećanja na njegove majstorije. Ako nekome nekim čudom nije jasno o kome se radi, lako može da pronađe u ne tako starim novinama sastave koji očigledno izvrgavaju ruglu kombinatoriku i čitav enigmatski esnaf neopisivo glupim belinama, sastavljenim isključivo od "enigmatizama". Dakle, kad prosečan sastavljač nešto ukršta, i pojavi mu se npr. ETANIN - on zadrži taj pojam kako bi sačuvao kombinaciju. Međutim, ovaj konstruktor za dve decenije nije uspeo da ukapira čemu služe takve reči i izgradio je stil koji podrazumeva 12/12 besmislenih monotonih pojmova u neuko sklepanoj belini 6 x 6 (u tim radovima se kristalno jasno vidi koliko je taj sastavljački zahtev neosnovan i podložan zloupotrebi). Svi radovi su mu izgledali isto, neki su čak bili i gori od tih "istih", i bukvalno je nemoguće naći ukrštenicu sa njegovim tročlanim potpisom bez atamana, anatema, imitatora, Alemana, eremita (...), bez 30 % najbanalnijih glagola, bez gnusnih lanaca crnih polja itd. Da budem iskren, osećam se kao da bih prekucavanjem jednog takvog sastava morao da pojedem onu kučeću viršlu, a i da je ponudim vama... a takvim đakonijima ipak nije mesto na blogu. Umesto toga, kao ilustraciju prilažem mali posprdni omaž, mojom rukom napravljen.

Uzgred, nije mi poznato da li firma ovog proizvođača otpada i dalje radi, ali znam da je plasiranje njegove robe ozbiljno ugroženo pre nekoliko godina. To nije delo nekog RNU - a, jer su takvi bili bolećivi prema njemu (a bezdušni prema rešavačkoj publici), i pošto niko nije imao srca da kaže čoveku koji 20 godina pravi ukrštenice namenjene Kelerovim majmunima: "Ne umeš, a vreme je pokazalo da nikad nećeš ni naučiti", taj zadatak je mogao da obavi samo neko ko nije RNU. Logično, antiheroja ove priče je zaustavio jedan RNNU - relativno nenormalan urednik.

2 коментара:

Dragan Dragoljevic је рекао...

Evo je, nastavak sage. Ovakve tekstove volim. Nazalost, ne znam koji je autor u pitanju, ali siguran sam da sam i ja bio zrtva njegovog "zlostavljanja". :)

Inace, u ovom tekstu se pojavljuje jedna rec koja je iskrsla i u mojoj poslednjoj ukrstenici, i za koju sam mislio da cu lako i efektno da je opisem - PRESEDAN. Moj mozak izbombardovan medijima je verovao da ova rec predstavlja: poseban, neobican, ekstraordinaran slucaj, slucaj koji odskace od ustaljenog. Ali, kada sam se konsultovao sa cika Klajnom shvatio sam da je ispravan termin za ono sto taj opis podrazumeva: BEZ PRESEDANA. Lepo je to naznaceno, boldovano, jer se ocito radi o specificnom slucaju gde je ukorenjeno potpuno pogresno znacenje jedne reci. Ja, iskreno, nikad na televiziji nisam cuo termin "bez presedana", nego uvek onako kako ne treba.

Ovaj banalan primer je dokaz koliko je bavljenje enigmatikom ne samo zabavno, nego i poucno. U traganju za nekim spasonosnim pojmovima, enigmata stice razna nova saznanja. Ni ja nisam slucaj bez presedana. :)

Mandrak је рекао...

Reč presedan može da se koristi i samostalno. Telegrafski može da se opiše kao "izuzetak koji postaje pravilo", a na sajtu SDB imaš dva epska opisa.