Ko zna kad je to
počelo i ko je počeo; ne pretjerano
suvislu "propagandu" o enigmougodnim riječima, i naravno onim drugim.
Najizrazitiji "predstavnici" nepoželjno-nepoćudnih riječi, ili
"onih drugih", jesu ANANAS i BANANA. Mene što se tiče, ponekad mi je žao
što se ananas ne zove ANANANAS, a
banana BANANANA, pa bi to bile riječi
dostojne i same TANITE TIKARAM.
Valjda je, negdje u isto
vrijeme, počelo stvaranje KULTA suglasničkih i samoglasničkih grupa. Lično, ni danas
nisam siguran koliko te skupine doprinose kvalitetu jedne ukrštenice, a o tome
šta znače jednom prosječnom rješavaču da i ne
govorimo. Nadam se da protagonisti skupina neće ustvrditi kako je MRŽNjA ljepša od LjUBAVI, RUŽNOĆA ljepša od
LjEPOTE, itd.
Još je čudnije
omalovažavanje cijelih vrsta
riječi, posebno glagola i naročito njihove omražene
"povratne podvrste". Društvo
im prave pridjevi, a njihovi prisvojni oblici su naprosto satanizovani. Nisam
čuo primjedbe na sijaset … ITIS-sufiksa, koji su valjda "kulturni" povratni
glagoli bez "e" na kraju.
A "teške"
riječi? Možda nije prava kvalifikacija
u naslovu, ali se u enigmatskom žargonu
može čuti. Tu prednjači STRŠLJEN i -ŠKRŽNjAK, bez obzira na prefiks.
Njih sam, baš zbog "čuvenja" ukrstio i na ovom blogu u bjelini 7x7. Priložena ukrštenica je takođe posljedica jednog
čuvenja. Naime, moj poštovani drugar
JAGO mi je jednom prilikom rekao da bi bilo zanimljivo u bjelinu 8x8 uvrstiti i jednog PREDNjOŠKRŽNjAK-a, što
mu nisam nikako mogao "odbiti".
I na kraju;
poštovane kolege: manimo se mjerenja i odmjeravanja "kaloričnosti"
riječi. Za to ne postoji mjerni instrument, a i
onako je to u domenu ukusa.
Novo
Нема коментара:
Постави коментар