7. 10. 2015.

Konkurs enigmatskih ludista (1)

U okviru tradicionalne kikindske manifestacije "Dani ludaje", Enigmatski klub "Kikinda" je pre nekoliko meseci raspisao konkurs u tri discipline: skandinavka, anagram i rebus. Za pehare i novčane nagrade se borilo 80 enigmata iz regiona, sa 66 skandinavki, 148 anagrama i 220 rebusa. Žiriranje prispelih radova je završeno, i domaćin Slavko Bovan je na svom blogu TIO objavio nezvanične rezultate.

Po oceni u hodu izabranog, no veoma meritornog žirija, zlatni anagram je sastavio Dragiša Cetić, drugoplasirani rad potpisuje Marko Mihaljević, a trećom nagradom se zakitio Zdenko Capan. U disciplini rebus, trijumfovala je duhovita i talična Mirka Šajić, sledi je doktor za rešive rebuse Dejan Minić, a na trećem mestu je Milan Žarkovački. Enigmagika upućuje srdačne čestitke svim laureatima, a pošto su tema bloga ipak ukrštene reči, preostala trećina konkursa zaslužuje malo detaljniju obradu. 

Prvonagrađenu skandinavku je sastavio Mladen Marković, na ovom blogu poznat kao Mel Mandraković, u njegovim rukama je i srebro, dok je bronzana medalja pripala Z. Deliću (poredak OVDE). Internacionalni triling sudija su činili osvedočeni poznavaoci materije: Aladin Mahmutović, Ilija Ozdanovac i Krsta Ivanov

Umesto čestitki izražavam zadovoljstvo što je moj enigmatski, da ne kažem samopregorni, rad opet primećen i nagrađen. Deliću, kao i Ivanu Hrgoviću čestitam, tim pre što su neki njihovi radovi bili uspešniji od nekih mojih. Naime, učestovao sam sa 4 sastava, od kojih je jedan podelio peto, odnosno šesto mesto sa radom S. Perića, a drugi se našao na 11. mestu. 

Prvoplasirana skandinavka je osvojila maksimalan broj poena (30). Iz toga se može zaključiti da su članovi žirija nezavisno utvrdili da je taj sastav bolji od svih drugih, i zahvaljujem se na tome, ali moram da podelim sa čitaocima bloga svoj sasvim privatan i ne baš lako shvatljiv utisak: osećam se kao hohštapler. Da objasnim: i u ovom slučaju sam se poslužio čuvenim trikom: sastavio sam belinu 8 x 8, računajući da će, kao i na većini sličnih konkursa, dobro proći. Onda sam napravio još jednu, želeći da pojačam svoje šanse za pobedu, a pride sam priložio i dva stilski i tehnički skromnija sastava. Drugim rečima, kao neko ko je razvio veštinu sklapanja velikih belina, automatski sam eliminisao iz trke učesnike koji tome nisu vični, odnosno većinu, a takođe sam eliminisao i svoje manje ambiciozne sastave. Takoreći, ostavio sam u igri samo "belinaše", i mada nisam video radove konkurenata, iz rezultata zaključujem da niko drugi nije bio dovoljno motivisan ili spreman za sličan poduhvat, što može da znači da niko drugi nije hteo da koristi staru foru. 

Vidite, ja mogu da pravim beline 8 x 8 kad god mi padne na pamet. Mogao bih da pravim i po dve na dan, to je sad već blagodet mog minulog rada, izvežbanosti i strpljenja, ali ja znam da to isto mogu i neki drugi. Na primer, može Novo Zekić koji uopšte nije učestvovao (a tvrdim da sastavlja bolje od mene!), Jadran Goloigra koji takođe ništa nije poslao (i takođe sastavlja bolje od mene!), pa Rešad Besničanin koji je ponovo bio lenj (a, treba li reći, i on zasigurno može bolje od mene!) i još neki, možda se čak može reći: i još mnogi. Uz to, da sam se zadržao na nekom nižem nivou ambicije, verujem da ne bih mogao da pobedim npr. Delića. Ja, dakle, nisam pobedio zato što sam uradio nešto što drugi ne mogu (zadatak nije bio zahtevan, pa je nemoguće izdvojiti jasne kriterijume), i mada je fakat da ponekad uspevam i u tome, u ovom slučaju je pobedila moja namera da pobedim, udružena sa spremnošću da upotrebim džokera, ne znajući da li će i drugi igrači izvući svoje kečeve iz rukava. Ne znam da li me razumete... ali, nije to valjda toliko ni važno.

Učestvovao sam da bih pobedio - i pobedio sam. To je najvažnije. Moj osnovni motiv, zapravo, uopšte nije bila pobeda kao pobeda, merena lovorikama, aplauzima i prestižom. Nekada sam dosta često pobeđivao tamo gde sam se takmičio, ali mislim da sam odavno izgubio takmičarski duh. Uvideo sam da od pobeda generalno imam više štete nego koristi, i ne pamtim kada sam poslednji put želeo da dobijem medalju ili da budem prvi samo da bih bio prvi. Ja imam sasvim dovoljno godina, iskustva i smisla za realnost da bih znao po čemu sam ispred drugih, a po čemu su drugi ispred mene. Kad se ne trudim, pobeđujem tamo gde treba biti vredan i častan (tj. skoro nigde), a drugi me obično pobeđuju u marifetlucima i drugim lopovlucima (tj. skoro svuda). Ne umem da kradem, ne volim poniženja, te ne volim ni da prosim i da vučem za rukave, nikad nemam para, pa kad se ukaže prilika da osvojim nekakvu novčanu nagradu, ja pristajem da se takmičim. Važno je samo da to bude - ne znam kako da izbegnem tu reč, a da ne zvuči idiotski - pošteno.

Kako god, činilo se meni da je moja pobeda hohštapleraj ili ne, mislim da objektivno nikome ništa nisam oteo. Uostalom, ja sam sada enigmata bez ikakvog angažmana, možebiti i bivši enigmata, pa mi je ovo zlato utoliko vrednije. Ako sam u praksi potpuno nepotreban srpskoj enigmatici, možda i štetan po nju, i ukoliko već treba da se rastanemo, neka bar bude u velikom stilu.

13 коментара:

R.Jovicic је рекао...

Srdačno Vam čestitam osvajanje prvih mesta u sastavljanju skandinavki.
Bile su to sigurno dobri sastavi. Veoma se radujem, kada vidim da mladi enigmati napreduju i trude se da enigmatika bude autorska na visokom nivou.
Srdačan pozdrav Radojica Jovičić

Mandrak је рекао...

Zahvaljujem se, g. Jovičić.

IlijaO је рекао...

Čestitke dvostrukom laureatu! O žiriranju ne bih ništa, ali zbog upoznavanja svekolike enigmatske publike moram napomenuti da sam na skandinavku označenoj br. 65 ( za koju sam kasnije vidio da je umotvorina odličnog Radoje Racanovića) stavio opasku organizatoru zbog jednog upitnog pojma, iako sam je , unatoč tome, rangirao na visoko 5. mjesto
Naime, u zadnjem okomitom stupcu, upisan je pojam EMOTA s opisom " Srednjevekovna župa kod Imotskog". Kako se do sad nisam sretao s tim pojmom- meni poznata samo IMOTA, a naknadnom provjerom u Čvorovoj "petici", Klaiću i nekim drugim rječnicima, te kontaktima s nekim kolegama enigmatima u Hrvatskoj, za tu riječ nisam našao potvrdu.
Možda ti ili netko drugi, pa čak i sam autor zna nešto više?

Još jednom čestitke na vrhunski napravljenim skandinavkama, uz pozz...

Mandrak је рекао...

Hvala puno, Ilija.

Meni nije poznat oblik Emota. Racanović ni na Slavkovom blogu nije komentarisao rezultate, pa ne verujem da će se oglasiti ovde.

Sa čime se to E ukršta?

Belirac је рекао...

Izvor za Emota.

Радоја Рацановић је рекао...

IlijaO, није ми јасно због чега си нашао за сходно да питање потврде појма ЕМОТА постављаш на овом мјесту и прије објаве такмичарских радова на Славковом блогу. И какво је то, молим те, питање: „Možda ti ili netko drugi, pa čak i sam autor zna nešto više?“ Нико други не мора, али аутор свакако мора знати.
У овом случају зна и организатор такмичења коме сам уз опис навео свим енигматама, посебно вама у Хрватској, добро познат и често кориштен извор. Просто не могу вјеровати да исто није достављено члановима жирија. Питање је депласирано тим више што је слово М у тој ријечи изоловано и што се могло замијенити са 4-5 других слова. Ја сам се одлучио за мени најприхватљивији појам, а који сам још као средњошколац прибиљежио у неку врсту властитог рјечника (приручника).
Све ово пишем због „svekolike enigmatske publike“, а ти, драги мој IlijaO, да си заиста хтио провјерити вјеродостојност овог појма, врло си лако то могао учинити завиривши шта пише под одредницом Имотски у сваком озбиљнијем енциклопедијском издању у Хрватској (нпр. у „Хрватској енциклопедији“) или укуцавши ту ријеч на интернету, а могао си и обратити се питањем мени лично или Славку Бовану.

Mandrak је рекао...

Mislim da je Ozdanovac u Kikindi, Radoja, i da neće moći da ti odgovori dok traju Dani ludaje.

Ako te vređa što je sporno pitanje postavljeno baš na ovom mestu i baš meni, uz Ilijin pristanak bih obrisao taj deo njegovog komentara, kao i reakcije.

Pre toga, izneću i svoje mišljenje o ovom nesporazumu, bez namere da posredujem ili da nekoga dodatno uvredim: slažem se da je Ilija najpre mogao da se obrati samom autoru, ali sam ubeđen da nije imao ništa rđavo na umu i da ni slučajno nije želeo da prozove Radoju. Rekao bih da je izneo nedoumicu koja mu se nametnula tokom žiriranja, a u kojoj je video prilog mom blogu. Ne znam koliko je to poznato i čitano, ali ja ovde prilično često pišem o tzv. enigmatizmima, objavljujem nekakve spiskove, obrađujem zgodne, nazaobilazne, nametljive i slične pojmove, itd.

Радоја Рацановић је рекао...

Младене, хвала ти, али због мене не мораш ништа да бришеш. И да се разумијемо, није спорно што је „pitanje postavljeno baš na ovom mestu“ и баш теби, већ је спорно што је уопште постављено у тој, како сам ја то схватио, инсинуирајућој форми.

Јоване, хвала за навођење електронског извора, свакоме доступног за провјеру. Иначе, добро познат и често кориштен извор, који сам поменуо у претходном коментару, је “Лексикон ЈЛЗ“ из 1974. г. (в. под Имотски).

IlijaO је рекао...

Još nisam u Kikindi pa evo da se oglasim! Ako je, dakle , pažljivo pročitan komentar, razvidno je da je moj komentar uslijedio 08.10, u 22,03 sati nakon što je kod Slavka objavljen popis autora skandinavki, dana 06.10. u 22,39 sati, vezano uz:IlijaO, није ми јасно због чега си нашао за сходно да питање потврде појма ЕМОТА постављаш на овом мјесту и прије објаве такмичарских радова на Славковом блогу.
To je prva stvar, a potom slijedi: zadnja namjera mi je bila da tvoj rad, Radoja(e) ,( a tim i ime), omalovažim ili proglašavam sumnjivim ili nevažećim, nego sam iz drugarsko-enigmatske znatiželje, napisao komentar ovakvog kakav jest,( vidljivo iz mog komentara) , a što sam dodatno obrazložio i s čime se složio i blogogazda priznajući da nije čuo za pojam Emota.Sa istim je upoznat i Slavko i to prije no što je objavljen poredak na njegovom blogu.Samu ocjenu i rangiranje tvog uratka nisam donio naprečac( također vidljivo iz ranijeg komentara) nego nakon kontakata s nekoliko enigmata iz RH) te provjerama u ruci najbližim rječnicima.I tako sam razmišljao sve do Jovanovog komentara, a nakon što ga pročitah "kockice" same dođoše na svoje mjesto.
Ne želeći polemizirati dalje, ja se, eto, ispričavam Tebi, Radoja, uz opasku da sve ovo pisanje ne shvatiš zlonamjerno jer mi to nije bila namjera, jer, svi koji me znaju da ja nisam "zlomislić" . Samo sam htio od Mladena čuti mišljenje, pa i , po potrebi, otvoriti raspravu i dodatna tumačenja ili potvrde, jer, ja, pa i neki drugi, doista ne znaju niti su čuli za taj pojam. Isto tako, kad dobiješ 40-ak skandinavki( to nije opravdanje)- zamisli taj posao provjeravanja svake riječi koja ti se učini spornom. Nadam se da ćeš to razumjeti i da ovo polemiziranje nećeš shvatiti kao zlo nego samo kao nadogradnju saznanja.
S poštovanjem- Ilija Ozdanovac

Радоја Рацановић је рекао...

IlijaO, могло би се, наравно, полемисати и овоме што си написао, али ми то није циљ. Желим вјеровати да си то све искрено написао и да ниси имао лоше намјере. Превише је неодмјерених ријечи, увреда, блаћења и непотребне тензије на овим нашим блоговима. Чини ми се да ниједан од нас двојице није (био) дио те приче. Нека тако и остане!

Mandrak је рекао...

Ovo je sad već nešto na moj račun, a dao sam sve od sebe da sprečim nepotreban sukob. :)

Радоја Рацановић је рекао...

Младене, била је то уопштена констатација, а ако је испало да је на нечији рачун, онда није само на твој. За свађу је увијек потребно двоје.

Mandrak је рекао...

Ma, ok, malo sam se šalio.

Uzgred, mislim da nema ničeg tragičnog u detektovanim pojavama, od neodmerenih reči na ovom ili nekom drugom blogu niko neće umreti, a da li su neke tenzije potrebne ili ne, stvar je lične procene koja ponajviše zavisi od stava prema enigmatici. Eto, sve se živo razvija kroz tenziju, svaki rast boli, nameštanje kostiju takođe... uopšte, kretanje žive materije od - ka + je obavezno praćeno bolom. Ja ne znam da li iko sem mene posmatra enigmatiku kao nešto što je živo, ali sama činjenica da naš prosečan enigmata ima 65 godina govori o tome da je enigmatsko stvaralaštvo na izdisaju, i da je ta sfera postala utočište za starce koji ne znaju šta će sa sobom, a po prirodi stvari više nisu sposobni za rast i razvoj, i za nekakve mutante bez gimnazije koji se nisu razvijali ni kad je sve cvetalo. Ja, recimo, veoma cenim širinu i krepkost gospodina Jovičića, on svoje godine i iskustvo koristi za dobrobit enigmatike, odnosno za podsticanje nekakvog rasta, ali je u svakom smislu u manjini. Većini bi ipak više odgovaralo da se na tom polju dok su živi ništa ne desi, ili čak da enigmatika umre sa njima za godinu, dve ili pet. Dakle, na jednoj strani su starci čiji se radni vek odavno završio i sada su, jelte, radno nesposobni tj. u mirovini, ali im se ne miruje, na drugoj strani su ovi koji nikad nisu ni bili bogzna koliko sposobni za kakav fini rad, pa su od enigmatike napravili biznis, a na trećoj su entuzijasti koji više nisu ni bitni jer su nevidljivi. U takvim okolnostima je nenormalno očekivati harmoniju, jer se sve tri grupe bore za svoje interese.
Moguće je da postoje i oni koji se bave enigmatikom samo da bi igrali "Ringe, ringe, raja", ali to nije stvaralštvo, i taj oportunistički pristup je najsebičniji i najmanje stimulativan po samu enigmatiku.