26. 10. 2015.

Srebrna glavolomka i bronzani evergrin

O velikom saradničkom konkursu "MINOS - borba za kvalitet"  koji je "Enigma" 1975. godine raspisala povodom jubileja smo govorili OVDE. Međutim, tada nije rečeno da su simultano raspisana tri podkonkursa za sastavljače ukrštenih reči, te su ponuđena tri različita simetrična lika: srednje težak, lagan i zahtevan.  Rezultati prvog dela su već obrađeni, i videli smo da je po odluci žirija pobedničko rešenje srednje teškog zadatka pronašao Fehim Kujundžić, o ishodu druge trećine konkursa će biti reči u nekom narednom postu kada se budemo bavili mogućnostima korišćenja lakih mreža za postizanje maksimalne svrsishodnosti, a ovde ćemo se upoznati sa nagrađenim sastavima iz trećeg dela koji je, čini se, prevashodno bio namenjen ambicioznim autorima.

Elem, tročlani žiri (Vlasta Pavlović, Zoran Zeljković i Milan Šaban) je doneo odluku da prva nagrada u trećem delu ne bude dodeljena! To, u principu, znači da nije prispeo nijedan sastav dostojan zlatnog pehara, a ako tu procenu shvatimo zdravo za gotovo, o razlozima se može spekulisati. Saradnici "Enigme" su u tom periodu uglavnom koristili jednostavne simetrične likove (doduše, bilo je i naivnih asimetričnih ukrštenica, a zanimljivo je da su i te mreže preslikavane, što će reći da su ih sastavljači popunjavali kao simetrične, isecali i slali redakciji), a ambiciozni autori u savremenom smislu, odnosno ljubitelji što beljih kombinacija, mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Najistaknutiji predstavnik te struje je bio Vojin Krsmanović, kasnije su mu se pridružili Žarko Đokić, Tomislav Vukadinović, Života Stanković i još neki, ali izgleda da niko od njih nije uzeo učešće u trećem delu konkursa (ili da su - što je manje verovatno - priložili sasvim slabe radove). Treba reći da je zadatak objektivno bio teži ne samo od druga dva, već i od svih koje je "Enigma" zadavala saradnicima do tog trenutka (belinaške parade su u ovom listu postale uobičajene tek dve ili tri godine kasnije). 

Drugu nagradu (u iznosu od 400 dinara) je osvojio sastav pod šifrom "789789", čiji je autor Ivica Mlađenović, a treća (300 dinara) je dodeljena radu pod šifrom "Marnie", koji je sastavio Boris Nazansky. Čime se tačno žiri rukovodio prilikom ocenjivanja nije lako utvrditi, ali ako uporedimo dva nagrađena sastava, možemo da primetimo sledeće: 1) trećeplasirani rad je rešiviji od drugoplasiranog, 2) drugoplasirani rad u centralnom delu ima 3 uspravno naslagana glagola sa istim prefiksom, a ukupno ih je 7, dok u trećeplasiranom nalazimo samo 2, 3) u drugoplasiranom radu ima 9 reči u množini (od kojih je bar jedna besmislena), a u trećeplasiranom ih je 5, 4) Ivičina ukršenica od retkih slova sadrži H i F (i to na teško rešivim pozicijama), Š, Ć, Č i NJ, a Borisova Č, LJ i NJ, 5) Boris je  u strukturalnom smislu  nešto skromniji, odnosno ima manji broj suglasničkih i samoglasničkih grupa od Ivice. Po svoj prilici, žiri je više vrednovao Mlađenovićeve formalne prednosti, iako je njegov rad sadržinski i upotrebno iza Borisovog. 

Pred vama su obe nagrađene ukrštenice, s tim što su priređene kao skandinavke. Originalni opisi su sačuvani koliko je to prostor dozvolio.

MINOS - borba za kvalitet '75, II nagrada - Ivica Mlađenović
MINOS - borba za kvalitet '75, III nagrada - Boris Nazansky

2 коментара:

Анониман је рекао...

Mladene,
da se i ja oglasim. Ne sećam se da je Života Petković radio na "morske likove" u Enigmi (tako smo nazivali zahtevne likove sa "kosim" belinama". Sećam se da je Života Stanković objavljivao slične radove o kojima govoriš.
Vojin Krsmanović je uistinu sastavljao na najteže likove. Ja sam imao veliku želju da ga pratim te mi je to i uspevalo. Postoje likovi na koje smo samo on i ja sastavili i objavili ukrštenice. Inače, Simon Racković je bio tvorac toga pristupa, za to vreme mnogim nedostižnog!
U Enigmi 1077 je od 11.02.1977. objavljen mi je rad sa dve beline 6x6, u simetričnom liku i kvadrat 8x8 čija se prva reč završava na "u" )gospodin Boris Antonić mi je usmeno predložio da učinim taj pokušaj jer do tada nije bilo takvog kvadrata.
Tačno je da smo sastavljalii na nesimetrične likove koji su već bili objavljeni. I sada se sećam jedne ukrštenice sa "kosom" belinom sa dve vezane 6x6 beline! U to doba beline nas nisu opterećivale, jednostavno, izlazile su spontano, kao plod upornog kombinovanja.
Hvala ti što si me vratio 40 godina da se podsetim entuzijazma i strasti koje mi je učinila enigmatika!
Pozdrav!
Žarko Đokić

Mandrak је рекао...

Mislio sam na Stankovića, Žarko. Izvinjavam se, ispravio sam.

Žao mi je što ne raspolažem brojevima iz narednih godina. Bio sam ranije u prilici da vidim komplet '77 (ponešto je objavljeno u postu "Vesele semadesete") i po sećanju bih rekao da si u tom periodu ti bio najambiciozniji.
Ako možeš, bilo bi lepo da mi pošalješ skenirane stranice sa sastavima koje si spomenuo. Rado ću ih objaviti na blogu.

Uzgred, kad smo već kod Rackovića, pored toga što je bio pionir u mnogo čemu, treba reći da je u dugom periodu bio jedini Enigmin autor koji je objavljivao asimetrične ukrštenice, i to dve po broju (na naslovnoj i poslednjoj strani), uvek originalne tj. osmišljene prema slikama. Tokom '75 i '76 je to najčešće radio Toma Vukadinović, ponekad Mihailo Reljić, a sporadično i Petar Bizumić.