Tematska ukrštenica bi trebala da sadrži najmanje 2-3 pojma koji
je čine tematskom, ali u novije vrijeme je izjednačena sa "tematskim
pojmom"; i to jednim jedinim. Najnovija pojava je da se tematski pojam zbog
svoje široke poznatosti, upisuje u ukrštenicu. Namjera mi je bila skrenuti
pažnju na "tematskost" u većim bjelinama. Nerijetko u tim bjelinama
imamo "slučajne teme", a još
nerjetkije se tematskog pojma ili pojmova odričemo za ljubav završetka bjeline.
Ovu ukrštenicu prilažem kao
nastavak teme o "Autorima i
koautorima". Pojam ATIGETI (jedan
od hiljadu indijskih univerziteta kojeg nije
lako naći ni na internetu) se crveni
od sramote i jada; to je nešto što bi rijetko koji enigmata, pa i ja, stavio u
ukrštenicu, osim za veliku nevolju.
Nevolje u ovom slučaju nije bilo, jer je bio poveći izbor: AZIJATI, AMINATI
itd, ali je bio zaista trivijalan razlog; uspravni pojam GIB (prezime Bi Džiz braće).
U listu Enigma
sve je češća pojava ROKERIJANSTVO
(pojam nisam uspio pronaći, pa sam ga lično sročio kao anagram od sintagme VOJNI ORKESTAR): rok-eksperti vrše pravo nasilje nad autorskim
radovima, po cijenu "genetskih malverzacija" kao u GIB-slučaju. Ako
pak već postoji "upotrebljiv" pojam u ukrštenici, onda se vrše
"samo" intervencije nad opisima. Ovaj slučaj me se iz nekog razloga posebno dojmio, a bogami i
posebno razljutio: SAM, troslovni pojam
koji obično opisujemo riječju "usamljen", u jednoj mojoj ukrštenici je opisan kao
"veliki hit grupe Kerber", što je garant moju "tešku"
ukrštenicu učinilo rješivijom. Ima prilično ovakvih slučajeva u mojim radovima,
ali ih neću nabrajati, samo bih zamolio "koautore" da stalno imaju u
vidu da ispod njihovih hirova stoji nečiji potpis koji, autorima, ni krivim ni
dužnim stavlja na teret njihove egzibicije.
Novo Zekić
4 коментара:
Prava Novina bjelina. Pronašao sam dva para istokirjenskih pojmova od kojih se jedan mogao izbjeći_ PIJAĆA VODA - VODENI BAROMETAR i PLAČISAV - SAVA SAVANOVIĆ.
Ja ne znam što je RĐOBITINA.
U prepotopskoj gramatici Frana Miklošića (Vergleichende Grammatik der slaw. Sprachen) piše: rđobitina - onaj koga je rđa ubila.
Savremeni književnik Veljko P. Bojić koristi taj pojam u prenesenom značenju (nitkov, rđa od čoveka, vucibatina i sl.)
U pravu si Nedjeljko, zaista nisam ni primijetio zajednički korijen ovih dvaju pojmova, zasigurno bih to popravio. RĐOBITINA je stara riječ, na kakvim ja uporno insistiram, ima je u Rečniku srpsko-hrvatskog književnog jezika Matice srpske, sa značenjem: nešto što je "rđa ubila", računajući i čovjeka, s pozivom na Vuka Karadžića i oznakom, pokr.
Pozdrav, Novo Zekić.
Nisam baš razumeo priču, Novo: zašto ti je urednik tj. koautor ubacio ovu besmislenu reč ATIGETI? Šta je kod tebe bilo na tom mestu?
Inače, poznajući tog urednika, intervencija me nimalo ne čudi. Uvek sam se pitao gde skuplja to đubre koje kasnije nesebično plasira kroz svoje (a izgleda i kroz tuđe) ukrštenice.
Bar 80 % njegovih "pronalazaka" su izmišljotine. Ne može im se ući u trag, a pored toga, bez zadrške rabi izvitoperene oblike, menja redosled slova kako mu je zgodno (recima Lela Jahavišvili umesto Javahišvili), pravi čudne kombinacije reči koje tobože označavaju imena filmova, romana itd, pa onda kombinuje imena i prezimena i to opisuje kao "glumica", "planinar" itd. Svega ima kod njega, kao u ciganskoj torbi. A takva jedna osoba je urednik. I koautor.
Постави коментар