12. 3. 2017.

Sumrak ESS - a (6): Čovečnost

S obzirom na to da je prva Alo razbibriga (maj 2010 - decembar 2013) bila glavna tačka preloma interesa unutar ESS - a (i šire) tokom mandata Miroslava Lazarevića i njegovih naslednika, još malo ćemo se zadržati na Alo-intrigama koje je crna trojka neumorno proizvodila u cilju satanizacije Milorada Živanića. To je potrajalo taman toliko da srpsko enigmatsko društvo dospe u stanje totalne anarhije, jer umesto da se, prema njihovom očekivanju, brzo povuče - on je pružao sve jači otpor i počeo da igra ulogu "u inat predsednik". Kako bi se u toj situaciji ponašao neki mlitaviji čovek - može samo da se nagađa, a dobar model za nagađanje je ponašanje narednog (sada bivšeg) predsednika ESS - a Aleksandra Jankovića, koji je na mnogo slabije i nežnije napade reagovao kao najobičnija baba, i u daleko čistijim okolnostima naneo više štete srpskoj enigmatici nego dva njegova prethodnika zajedno.

Da vidimo šta je u prvoj godini svog mandata još zgrešio predsednik ESS - a i urednik Alo razbibrige, ako smo jesen dočekali sa saznanjem da je Miroslav Lazarević pred svedocima potvrdio da Živanić sve radi po njihovom internom dogovoru, što je značilo: nije kriv. Doduše, nije razjasnio da li honorari idu na privatni račun zato što je poslodavac insistirao da se uplata vrši fizičkom licu ili zato što je Živanić, u stvari, prevarant Lupenovog kalibra koji dobija od ljudi nemoguće usluge, a nije spomenuo ni da je njemu čitave tri godine pucao prsluk zbog toga - jer je bio srećan što ne mora da se bakće raspodelom sitneža (da nije bilo tako, ne bi ovlastio potpredsednika da samostalno ugovori način uplate). Rovca je, naravno, ubacila Veprova Glava, i to još 2012. na nekom skupu, a onda je razvlačenjem po internetu, počev od onog otvorenog pisma, taj rovac napravio tunel. Ipak, na skupštini u Vranju, Lazarević se još uvek držao starog iskaza, da ne kažem: još uvek je bio pri čistoj svesti i zdravoj pameti.

On je, u stvari, sve poslove oko Alo razbibrige još na samom početku prepustio Živaniću, jer je njemu ta tezga bila značajna samo kao (još jedan) izvor prihoda Nove zagonetke. Dakle, njega je u toj priči jedino zanimao harač, i tek posle 3 godine je posumnjao u poštenje svog najbližeg saradnika - kada je Veprova Glava iznela tvrdnju da ESS gubi novac zbog navodne Živanićeve mahinacije (kao i svi uličari, Veprova Glava bez zadrške i apodiktički prosipa izmišljotine u formi činjenica, što uglađene ljude poput Lazarevića, nenaviknute na komunikaciju sa marginalcima, lako može poljuljati). Tokom te 3 godine, Lazarević očito nije ni tražio mesečne ili bar godišnje izveštaje o saradnji (valjda je harač imao funkciju izveštaja), a onda je naprasno počeo javno da govori o Živanićevoj samovolji i neposlušnosti (napomena: ako je tek 2013. shvatio da je bio u zabludi, možda će tek ove godine shvatiti da je i sam učestvovao u mutnim radnjama, te da je napadom na Živanića ofirao i sebe). 

Kako god, od septembra je nastavljeno udruženo zlorađenje, a iz tog vremena su ostale dve mrlje koje je naredni predsednik ESS - a, pomenuti Aleksandar Janković, tokom svog mandata elaborirao ilustrujući Živanićevu bahatost i nepoštenje.

Prvo, pored konstantnih optužbi za nepotizam, često se pominjao i slučaj Radenka Rakovića, koji kao saradnik Alo razbibrige umalo nije dobio batine kada se pobunio protiv neisplaćivanja honorara! S tim u vezi, Živaniću se pripisivala (ili mu se i dalje pripisuje) monstruoznost kakvu svet ne pamti, budući da je Raković socijalni slučaj.

S prvom Alo razbibrigom sarađivalo je najmanje 50 enigmata. Autori krupnih radova tj. nosioci sadržaja, sve vreme su bili: Slavko Bovan, Ljubiša Banović, Miodrag Tošić, Milorad Živanić i Aleksandar Janković (Sindikalac je rano istupio iz A tima zbog nesposobnosti da prati tempo; radovi su naručivani, tj. urednik je delio zadatke, a rokovi su bili kratki). Autori sitnih radova su bili svi koji su: a) želeli da sarađuju, i b) bili u stanju da ogovore zahtevima. Miroslav Lazarević je pravio skandinavke za naslovnu stranu, a najprisutniji sporedni saradnici bili su: Dragan Ristić, Mladen Marković, Sreten Perić i kasnije Rešad Besničanin. Sarađivali su i: Danica Stojimirović, Anica Milošev, Krsta Ivanov, Duško Lazić, Dragan Lojanica, Branislav Nikić, Mirko Rančič, Milosav Marjanović, Momir Paunović, Momir Vučenović, Ivan Andonov, Voja Cvetković, Nikola Pešić, Vladimir Šarić, Dejan Minić, Ilija Đurković i mnogi drugi.

Jedan od najzastupljenijih autora sitnih radova bio je Radenko Raković. Da li postoji još neko ko je bilo šta objavio u tom listu za skoro 4 godine (tj. skoro 6), a ko je nazvan fukarom samo zato što je zatražio svoj honorar? Zašto se nikada nije javio nijedan saradnik osim Rakovića koji bi potvrdio da je urednik i njega verbalno napao i pride ojadio? Jel moguće da je Živanić baš toliko čudovište da bi oteo kiflu ubogom i krotkom čoveku koji prima socijalnu pomoć? Da li je vređao ili pljačkao i potonjeg predsednika ESS - a Aleksandra Jankovića?

Nešto tu ne štima. Živanić, istina, nije uredno plaćao tj. generalno je sklon odlaganju uplata, ali je - koliko znam - vodio prilično urednu evidenciju, pa umesto da saradniku npr. 10 puta pošalje po 200 dinara, slao mu je 2000 kad se ta suma nakupi. Moguće da je nekada nekome i zaboravio da pošalje 500 ili 1000 dinara, ali ako je taj neko lepo tražio - verovatno je dobio. Ja, eto, nikada nisam tražio honorar za 2012. godinu, računajući da je ostao u kasi ESS - a, ali da jesam - garantujem da ne bih bio nazvan fukarom. Navođenjem svog primera hoću da kažem da znam za jadac tj. poznato mi je da Živanić nije tuđa duša, ali isto tako znam da se sa njim čovek može dogovoriti. Uostalom, malo ko bi imao strpljenja da godinama sabira i deli te sitne pare (saradnik 1: 200 + 250 + 150, saradnik 2: 300 + 200 + 100 itd.), a morao bi da provodi po 2 dana mesečno u banci i pošti da bi svi bili zadovoljni.

Ukratko, Živanić nije slučajno odstranio Rakovića iz saradničke ekipe (uprošćeno: ako date prosjaku kiflu, a on kaže: "nisi mi dao juče, a bio sam gladan, i prekjuče si prošao pored mene, a ja gladan...", pa vas naposletku gađa tom kiflom, a vi mu kažete: "nećeš više dobiti ništa od mene, fukaro", da li ste vi, u stvari, bahati i nehumani?!) Nije slučajno ni to što je naredni predsednik, instruiran od crne trojke, potegao tu priču kao dokaz nečovečnosti svog prethodnika - jer takve pikanterije imaju najjaču propagandnu snagu. I zar je posle svega bitno što je Aleksandar Janković naneo mnogo više štete kolegama (među kojima takođe ima socijalnih slučajeva, jašta) šurujući sa Veprovom Glavom, tj. sa svinjom koja je u životu praktično ostavila bar 20 ljudi bez hleba (a na kraju se uselila i u Alo razbibrigu, sa celom svojom menažerijom)?! 

Drugo, te 2013. smo se spremali za proslavu stotog rođendana moderne ukrštenice, i ESS je raspisao konkurs za autore ukrštenih reči i anagrama. Rok za slanje je bio 1. decembar, a u oglasu nije pisalo kada će rezultati biti objavljeni. Ako uzmemo u obzir svakodnevno nipodaštavanje i vređanje organizatora (i samog konkursa), što je počelo još u otvorenom pismu, postavlja se pitanje: zašto je Veprova Glava uopšte učestvovala?! Pa, prosto: to je bila odlična prilika za rovarenje. I pošto je objava rezultata po mišljenju nedragog učesnika kasnila, objavio je radove na svom blogu pre proglašenja pobednika i na taj način ih diskvalifikovao.

Dobri Aleksandar Janković, tada predsednik ESS - a, evocirajući svoje bolne uspomene na Živanićeve marifetluke u kojima je kao naivni prijatelj saveza morao da učestvuje, 17. avgusta 2016. na blogu Slavka Bovana napisa: "Zove me da odmah žiriram jer je rok istekao, ostavim na dva dana svoj važan posao i u interesu savezu prihvatim. Ali, on mi pošalje anonimne radove, a radove Mileta Jankovića štiklirao sa komentarom: daj mu neki bod, da ne bude baš sa nulom. Kad se pobunim i dam ocene kako mislim da treba, on prokomentariše: sve je u redu, samo si Miletu Jankoviću dao previše bodova. I tako redom, ali ničiji saveti i molbe da bude korektan na njega nisu imali uticaja."

Šta reći? Čak i da Veprova Glava nije objavila svoje radove na blogu - zbog svega što je uradila organizatoru konkursa i samom savezu, Milorad Živanić je imao puno pravo da je u svakom smislu isključi iz enigmatskog društva kojim je predsedavao. Međutim, em je svinja samu sebe diskvalifikovala, em je Živanić bio dovoljno taktičan da napiše: "daj mu neki poen"!, em posle dve godine Aleksandar Janković plasira modifikovanu verziju priče u kojoj je velikodušnost organizatora predstavljena kao dokaz njegove nekorektnosti! 

Eto, tako to radi Veprova Glava: lukavo iskorišćava stare, siromašne, infantilne i prirodno glupe (što je poslednji nivo nečovečnosti; stoga i ne zaslužuje ljudsko ime), pa kad im uzme i ono poslednje (a poslednje što je ESS imao je Alo razbibriga) - tobož ih čašćava pljeskavicama.

Nastaviće se 

Нема коментара: