11. 3. 2018.

U čast Lipanovića, a na nivou Kosa

Budući da je moj osvrt na pobedničku križaljku sa Memorijala Pavle-Libran izazvao prejake emocije, odlučio sam da objavim svoj rad kako bih zaustavio spekulacije o svojim motivima za iznošenje kritike.

Kao što se vidi, poslao sam sastav koji nije u skladu sa konceptom maksiverzalke: nedostaju jednoslovi uz ivice tj. prvi vodoravni i dva uspravna pojma moraju biti komplet upisani. Samim tim, jasno je da nisam imao nikakve ambicije (čak se ne bih čudio diskvalifikaciji). Uz to, s obzirom da je pretprošle godine na konkursu u režiji iste redakcije pobedila križaljka kakvu ja iz čistog principa ne bih poslao ni seoskim novinama, mogao sam da pretpostavim šta će (i) ovog puta biti na najvišoj ceni, pa sam - u skladu sa tim - mogao da sklepam jednu "križaljku malog dometa", uz vesti i uz jutarnju kafu (a računam da mi ne bi trebalo više od pola sata za sastav koji bi po kvalitetu bio na nivou pobedničkog... jer najviše vremena otpada na pronalaženje novih ideja i njihovu implementaciju, a da bi izverzirani autor sastavio bezidejnu i linearnu križaljku, dovoljno je da isključi mozak i pusti ruku). Međutim, nisam se time bavio, već sam jednog dana seo i iz radoznalosti ispitao mogućnosti zadatog lika. Rezultat mi nije delovao mnogo rđavo, pa sam poslao (pod geslom: greota da se baci).

Stvarno nisam nezadovoljan plasmanom (što bi jedna baba rekla: očiju mi). Potpuno mi je svejedno da li je moj rad završio na petom, petnaestom ili tridesetom mestu, ali morao sam da vidim pobedničku kreaciju kako bih potvrdio (ili odbacio) stari utisak da Kvizoramin žiri najviše ljubi ono što je na nivou niskog proseka. Ispostavilo se da je umesto Ranka Nedića mogao da pobedi bilo ko, jer bukvalno svako može da napravi križaljku koja je tipski, strukturalno i sadržinski slična njegovoj. Eto, baš on je potrefio traženu finesu osrednjosti (iako mi je iz Feniksa poznat kao darovitiji i kreativniji autor). Plastično: svi mi, kad zatreba, možemo da budemo Dušan Kos, ali nismo svi sposobni da odigramo Branka Lipanovića.

Dakle, ono što sam napisao na blogu TIO i dalje važi. Mada... mogao sam da napišem i nešto drugo. Recimo: "čestitke pobedniku, pametno sastavljeno." To je fino, skoro neutralno, niti bih šta slagao, niti bih izrazio mišljenje, a ostao bih na popularnom nivou kurtoazno-kolegijalnog laskanja. Ali, ja sam filozof iz provincije i povraća mi se od šupljih konvencija. Smatram da, ako sam već bio dovoljno ljubazan da rekreativno uzmem učešće, mogu da komentarišem bez suvišne ljubaznosti. Svi smo, jelte, naši, pa pošto se znamo i u pobedi i u porazu, nalazim da je glupo da tapšemo jedni drugima onda kad stvar nije za tapšanje. 

Da ne duljim: nemam ništa protiv kriterijuma koji su na snazi u redakciji Kvizorame (iskreno, to me se i ne tiče). Naredni put mogu unisono da proglase najboljom npr. križaljku u kojoj nema ničega osim Aristotela, banana i atamana (mada to i nije daleko od aktuelnog ideala). I tada će se zasigurno naći neko ko će reći: "Bravo, super, baš kako ja volim!", možda će ih biti i nekoliko, ali će svako ko se u sastavljanje razume, ko je lično isprobao sve mogućnosti, ko zna šta koliko vredi, koliko čega u šta treba uložiti itd. videti da je to s*anje.  Pa opet, i taj ko vidi, nezavisno od toga da li je učestvovao ili nije, verovatno neće napisati: sra*e (nego će, recimo, posprdno prežvakati slučaj na prvom skupu). A ja, eto, iz hobija pišem istinu.

3 коментара:

Nedjeljko Nedić је рекао...

Jedina prednost Rankove maksiverzalke u odnosu na tvoju je manji broj crnih polja 39 - 40, a sve ostalo je na tvojoj strani. Kako rješivost u ovom slučaju nije toliko bitna, izgleda da se žiri uhvatio toga i rezultat je poznat. Ne znam što bih drugo napisao, jer mislih da će i jedna moja biti još gore u plasmanu.

Mandrak је рекао...

Zapravo, imam 41 cp. Bolje RTNIK nego RTNICA, no nisu mi se dopala ta dva vezana cp, pa sam se odlučio za original uobičajenog latinizma elektor. Nebitno.

A i ovi molerajčići su prilično komplikovani, kapiram da bi na ovom konkursu daleko bolji utisak ostavio neki monotoni, milijardu puta rabljeni niz na poziciji A 1, tipa historijski materijalizam.
Uopšteno govoreći, mislim da sam našao solidna rešenja (tim pre što nemam nikakav spisak 24 - ica, ne radim na tom formatu).
Da li je tu nekome nešto nerešivo, to ne znam jer se generalno obraćam rešavačima (dok bi npr. mojoj pokojnoj babi bar 80 % sadržaja bilo nepoznato). Izvesno je da sam postotak izanđalih, uvredljivo poznatih enigmatizama sveo na vrlo malu meru, a i prosto, struktura je takva da omogućava promociju nesvakidašnjih reči.
Ima tu delova koje su mogli da budu mnogo bolje odrađeni (recimo, imam utisak da je dole desno bar jedno cp u višku, a možda i dva), imam i neke glagole koji su mogli biti izbegniti (okititi), ali generalno sam zadovoljan uratkom i ne bih se menjao sa bolje plasiranima. :)

Nedjeljko Nedić је рекао...

Da sam bio u žiriju poredak bi zacijelo bio znatno, znatno drugačiji.